Kao što ne postoji dovoljan broj arhivskih podataka za Držićevu biografiju (tako se za godinu rođenja uzima 1508.), nema ni sačuvanih predmeta kojima se Držić služio. Njegova kazališna i životna scena, što je naravno međusobno gusto isprepleteno u dramskim djelima mu, prenesena je u Dom Marina Držića, koji ni memorijalna kuća ni muzej shvaćen u tradicionalnom smislu, jest i jedno i drugo.
Ideju o mjestu podsjećanja podstaknuta od strane nekolicine pokretača među kojima su bili Frano Čale i Marijan Matković, Matica Hrvatska je na pročelju obilježila postavljanjem spomen-ploče 1967. godine, a pokušaj rekreiranja ”priče Marin Držić” scenaristički je ostvario Slobodan Prosperov Novak i u scenografskoj, likovnoj postavi Marina Gozze otvaranjem ove kuće 1989. godine.
