Peti čin
Prvi prizor
POMET, zatim MARO, POPIVA
POMET (sam): Honores mutant moribus872, i tko me vidi da sam promijenio ovako haljine rijet će: “Pomet se je Trpeza pomamio!”, a ne zna er sam abate873 sada, kont sam, kavalijer sam; zato sam i kolajinu stavio na grlo, sinjora Mara sučeda, – on odpade od kolajine. Hoću li kad u Dubrovnik, da vidim gdje se je u ormanicu učinio874? A meni pristoji haljina875, bogme pristoji. Našao sam za čerto, za fermo da je sinjora Laura ona Mandalijena, kći Ondardova iz Auguste; a otole je i Ugo, moj Tudešak. Onoga sam čovjeka koji mi donije nôvu ostavio vesela na voštariji della grassezza; a ja sam bogme veseliji od njega, de ello876. Ugu kad rečem, – neće mačka larda! – ova je parentijera učinjena! Poću najbrže u sinjore Laure, u gospođe Mandalijene. Za rijet bolje, neću joj govorit da ju otac ište i da je ostala tako ereda od tolikoga imanja, er bi se uzoholila, – kortidžana je! Hoću da joj all’ improvviso877 dođe ovo veselje, da je Pometu oblegana. Ugu ću, momu Tudešku, sve rijet, neka je dobrovoljnije uzme za ženu. – Ma koga vidim odovud? Poću se retirat malo s strane, da mi ne smete fačende od inportancije.
MARO: Hajme, nesrjećo na šta me si zbila? Da ni sajuna moga od veluta ne mogoh imat! Ma mojoj nevolji ne konvenja se neg i zločestija haljina od ove. Što će rijet sinjora Laura?
POPIVA: Gospodaru, nije ga sada plakat neg učinit srce od lava. Svijeća je došla na zeleno878: veće nije kuda. Ako još ne izesmo sinjori iz ruke prsten, kolajinu ali štogodi, nećemo imat s čijem otit, nećemo imat što jesti.
POMET: (Ovo ih, ovo su oni faliti! Tu vas hoću, grintavci, došli ste gdje ruka maha879.)
POPIVA: Što mučiš?
MARO: Ajmeh, Popiva, ja sam se izgubio!
POMET: (Rusatijem mu octicem polse!)880
POPIVA: Nije se sad brijeme gubit; trijeba je učinit obraz od mariola.
POMET: (Bogme od mariola!)
POPIVA: Nije što jesti!
POMET: (Jes, ošpedao njemu; ma tebe ako ne vidim na vješalijeh, neću miran umrijet.)
MARO: Oršu, da se ide u sinjore, ovdi je trijeba imat…881
POMET: (Bogme ga nećeš sad tamo.)
MARO: Tko je ovo? Je li ovo Pomet? Pomet je!
POPIVA: Nut ribaoda gdi se u velut obukao i s kolajinom je!
MARO: Da’ da ga ubijemo na mjesto! Ovo je ljepša okazijon od svijeta882, ter nam neće rijet da smo utekli kao faliti, ma kako omičidi883; ter nam neće tolika sramota bit.
POPIVA: To hoću da zautra učinimo; večeras ne imamo s čijem otit. S ružjem je, ribalad jedan; neka, malo ti će valjat.
MARO: Pomete, ti?
POMET: Misser Marin, ben trovato.884
MARO: Maloprije mi si skapulao, drugovja885 mi nećeš skapulat!
POPIVA: Ribaode jedan, još imaš oči886 s nami govoriti?!
POMET: Id’ tja, ti pođ’ na komardu887! Misser Maro, svjetovah se, tako i skapulah; i opet sam se svjetovao, da ovo oružje uza se vazda nosim. Nea Popiva pristupi da mi ovu muhu s nosa zbije.
POPIVA: Nut ribaoda, još nam brava!
MARO: Ki je vrag ovo? Lessandro drappier!888
Drugi prizor
LESSANDRO i prijašnji; zatim LAURA, PETRUNJELA
LESSANDRO: Signor Marin, bon giorno alla signoria vostra! Oramai è tempo che io sia satisfatto.889
MARO: Avete fatto il conto quanto vi resto a dar?890
LESSANDRO: Ho avuto cinquanta šcudi, e mi restate a dar ancora cento.891
MARO: Sta bene; domattina sarete satisfatto senza fallo.892
LESSANDRO: Voi andate mandandomi da un dì all’ altro; non posso più spettar, voglio esser satisfatto.893
POMET: (Popij tu zdravicu!)
MARO: Avete ogni ragion, voglio satisfarvi. Venite domattina a casa mia, et sarete pagato.894
POMET: (Ne ostavi ga se, ne ima grintave mjedenice895!)
LESSANDRO: Stasera io ho da far un pagamento; se pensate pagarme domattina, pagatemi stasera, e datemi qualche cosa manco.896
MARO: Voi sete venuto con sì gran furia! Alle vintitre ore che faccia pagamenti?! Trovatime all’ ora di banchi, et sarete satisfatto.897
LESSANDRO: Dico, voglio aver el mio, et non vo’ parole!898
POPIVA: Voi sete venuto con superchiaria.899
LESSANDRO: Non volete pagarmi, eh?900
POMET: (Je li tko, Bože? Gleda’ feste!)
MARO: Par che voi vogliate combatter?901
LESSANDRO: Non son venuto per combatter, ma per aver il mio.902
MARO: Orsciù, che abbiate il vostro; vado a portarvi vostri dinari.903
LESSANDRO: Vengo io con voi.904
MARO: Aspetta alla buttega vostra; per mio servitor vi mando adesso, senza indugiar, cento šcudi, giacchè sete tanto inportuno.905
LESSANDRO: Aspetto, purchè sia cožì. – Se non mi paga, vo di lungovia a farlo citar.906
Treći prizor
POMET (sam), zatim LAURA i PETRUNJELA
POMET: Sto uši će platit! Cento ducati!907 Počeli ga su potezat. Da bi Bog dao da mu još Pomet ne donosi u lončiću na tamnicu. A, na velik ti prepozit izide ovi svilar. Olova mi sad pliju, sve mi prospero prohodi! Ovi faliti mogahu mi posao ištetit; žene su kao lis, kojijem svaki vjetar kreće. Poću najbrže u sinjore; u poses ulazim. – (Tik, tok!) – Signora Laura, patrona mia!908
LAURA: Ah, Pomete, ti li si? Uzidi gori.
POMET: Ah, sinjora, da maloprije ovako učinjaše, tvoje tri tisuće ne utonjahu.
LAURA: Oto, tako moja nesrjeća htje; ma, žî mi tvoja ljubav, Pomo, kako ih ne budem izgubit.
POMET: Sinjora Laura, nosim ti nôve koje scijenim da ti će drage bit.
LAURA: Taki čovjek ne može neg s dobrijem kolačem909 doć.
PETRUNJELA: Brižna, nut gdje se je nagalantao, i s kolajinom na grlu, kako da ide na pir.
POMET: A, bogme, Petre, na pir.
PETRUNJELA: Da bogme gospoju ti čestitih, – sve ti čestito!
LAURA: Idi, oslico!
PETRUNJELA: (E, nedrago joj je!)
POMET: Sinjora Laura, u dobri čas desnom naprijed stupih.
Četvrti prizor
MARO, POPIVA, zatim SINJORA LAURA, PETRUNJELA,
pa VLAHO, PIJERO i NIKO (sakriveni), POMET
MARO: Ah, Popiva, vidiš li gdi nas je fortuna zbila? Da mi je trijeba lagat, da mi je trijeba bježat od dužnika910, jaoh, da sva moja speranca stoji sad u mariolstvu! Ako ne ukradem što sinjori Lauri, mi veće ne znamo ni kud ni kamo. Ah, smrti, gdje si? Na velik ti bi mi prepozit sad bila! Blagosovljena ona ruka koja sama kadgodi libera se ovacijeh tuga.
POPIVA: Gosparu, nije ga tu plakat ni gubit brijeme. Pođ’mo u sinjore: čeka na večeru; i oprav’mo što imamo, ako neć’ zautra u tamnicu uljesti.
MARO: Pođ’mo, pođ’mo.
POPIVA: Što “pođ’mo”? Ovo si prid vrati od sinjore.
MARO: Da kuca’.
POPIVA: (Tik, tok!)
PETRUNJELA: Chi batte giuso?911
POPIVA: Petrunjela, otvori!
Ovdi izlazi Vlaho, Pijero, Niko.
VLAHO: (Kompanjijo, nu gleda’te, vidim Mara prid vrati od sinjore.)
POPIVA: Petrunjela, što se si zabila?
PETRUNJELA: Gledam te, Popo, smurala sam se na tebe. Brižnika, pristao ti je!
POPIVA: Petre, Petrunjelice!
LAURA: Signor Marin!
MARO: Signora mia!
LAURA: To li ja od tebe dostojih?
MARO: Što, sinjora?
PETRUNJELA: Nut onoga bezočnika! Nebogo, dohodi mi kima912 da mu ovizijema noktima izderem one očine kijema još ima oči913 gledat.
LAURA: Muči ti, Petrunjela!
POPIVA: Nebore, Petre, što je ta kolora? Pomet li vam je štogodi nalagao?
PETRUNJELA: Bezočnici jedni! Ašišinâ sinjoru od tri tisuće dukat, ah!
MARO: Pomet li vam je štogodi nalagao? Ah, Pomete, Pomete, vele ti mi ih si sakrojio!
PETRUNJELA: Mojijem sam očima vidjela, tradituri jedni, gdje ti oni zlostar odnese svite; a Žudio se ončas pođe naplatit na banku. Nebogo, još imaju oči govorit.
MARO: Ter si ti to vidjela?
PETRUNJELA: Vidjela! Ne vidjeli vi da bi!
LAURA: Maro, ja li to od tebe meritam?!
MARO: Sinjora, ja ne znam ništa od toga.
LAURA: A od vjerenice si imao knjigu, a meni si govorio da nijesi vjeren! Basta, na dva načina sam od tebe privarena, tako da ovako dosle nije nijedna moja drúga privarena bila. Scijeniš li da u Rimu nije pravde? Čini da imam moje tri tisuće dukata bez skandala i bez tvoje velike sramote.
MARO: Sinjora, zlo si informana. Ovdi s ulice ne mogu moje razloge govorit.
POPIVA: Otvori malo, sinjora, da uljezemo u kuću. Nijesu tolike stvari kolike ti su nalagali!
PETRUNJELA: To, da nam još dvignete štogodi? Nut, nebogo, da’ ašišine u kuću!
VLAHO: (Kompanjija, čujete li i vidite li?)
NIKO: (I čujemo i vidimo.)
PIJERO: (Ovo je što se reče: kurvam noge plači, da te ovako goste.)
Pomet iz kuće od sinjore.
POMET: Tko je ovo doli? Ah, misser Marin, prostite, mjesta su puna, ne imate gdje sjesti, a komedija se je počela odkada! Popiva, reci gospodaru: pacijencija! Vuk lisicu privari.
MARO: Kurvin ribaode jedan, hoću li ti se kad krvi napit? Hoć’ li mi kad u ruke upasti, da t’ ukažem što je te trate činit?
POPIVA: Mariolu jedan, nu sid’ dolu, da t’ ukažem s kijem imaš što činit!
POMET: Da sidem doli? Ašendao sam ja, a vi ste pali! I vi bijehote na ovomu mjestu maloprije, ma, grintavci, ukinuste se, er na dobročestu mjestu ne umije zločes sjedit.
MARO: Ah, mariolu jedan! – Čuješ li, sinjora Laura, otvori, er po raspetje Božije sažegoh ga u kući.
POPIVA: Da’ da razbijemo vrata!
VLAHO: (Vidite li?)
NIKO: (Slušamo i gledamo komediju.)
PIJERO: (Che spasso!)914
PETRUNJELA: Da razbijete vrata?!
LAURA: Vrata meni da razbijete?! Petrunjela, mortar mi!915
PETRUNJELA: Da nam vrata razbijete, manigodo jedan! Po Luncijatu Božiju, kako vas se ću sad bačkjelom vrć, čijem mi na ruke dođe. Nut, vrag ti dušu ne uzeo!
MARO: Ah, kurve, kurve, tko s vami ima što činit!
POPIVA: L’ è fatta!916
VLAHO: (Skrijmo se, da nas ne vidi.)
MARO: Ajme, Popiva, ovo nam falja! Što ćemo?
POPIVA: Ah, jeda možemo Pometa gdi dočekat, da mu se, ajme, krvi napijemo.
MARO: Hoću svakako da ga prežimo i da ga ubijemo na mjesto. Ovdi ovoliko! Popiva, mi smo spačani.
POPIVA: Gosparu, nemo’ se još abandonavat; ako uzmanjka, a mi na sodu917 – zvoni tambur.
MARO: Ajmeh, nesrjećo, na što me si dovela! Popiva, hoću da zakoljemo Pometa, – che lo ammattiamo!918
POPIVA: Gosparu, na smrt – na život, ovo sam919, slijedim te.
MARO: Hoću da uljezemo per forza920 u Laure, – ah, kurve! – Da ih svijeh u kući zakoljemo ko mi pod ruku dođe! Desperan sam, – otac vrag, pak ću sam sebe ubit. Pođ’mo oružje uzet.
POPIVA: A, svijete! A, vraže, vele ti moreš!
VLAHO: Ah, vraže, zao ti si! A, zločestvo, od mala ti si921! A, zli guvernu, na što dohodiš!
NIKO: Da u Dubrovniku meni koja onako učini, po muku Božju bih je fjersao.
PIJERO: Onaki desperan, dubitam da koji skandao ne učini.
VLAHO: Onaki zločes, dubitam da vrat ne ulomi. Ako ga barižeo nađe s oružjem, vidjećete feste.
NIKO: Vrag! Pođ’mo za njim, nemo’mo ga abandonat, da u onoj furiji ne učini ki eror.
VLAHO: Ako što možemo, pođ’mo, pođ’mo!
NIKO: Mi smo došli u Rim za imat kigodi pjačer, a najliše s ovizijem Marom, a ja viđu š njime nećemo imat neg despjačer. Vrag! Žao je meni er se je s sinjorom svadio, – za moj dio; ma džiljoz biješe, ne dadiješe, bjestija, na nju ni gledat.
Peti prizor
DŽIVULIN i TRIPE
DŽIVULIN: Ah, ah, giuraddio, ne da se nać oni naš Žuho922 riđe brade, štono mi placa923; lazi mi kao indijana žaba924. Bože, hoću li se gdje stat925 š njim? Da mi je š njim na balun poigrat, da ga učinim od jajera, da malo poleti, da mu dam nogom u oćas, da ga vihar odnese, ne drugo – da se š njim pozdravim. Nije ga, slava Milostivici! Ma tko ide ovo odovuda? Ma koga se ja bojim? Kurvin sin budi s dvijema rukami! Ma mi je bolje stât s strane, da spijam koje su čijere od neprijatelja926.
TRIPE: Po kotorsku Advokatu927, can, becco futuo928 , sad me nađi s oružjem! Gdje je ovi sin majke od sedam muži!? Ne viđu ga929, po svetoga Džulijana, junačkoga Advokata, dobre žene sina, da ovako rečem, koji bi mi sada dobar sramotu učinit. Izidi, can, becco futuo!
DŽIVULIN: Ah, ah, ovo je moga Žuha majstorija! On ga je poslao, neće inako bit po Gospu od Pšunja930; poznah ja er se hoće izet, da mi ne plati navao.
TRIPE: Eccomi in campagna!931 Ako je tko, izidi, nije se ovdi krit; tko nije žena, hod’ na polje.
DŽIVULIN: Misser, koga ti išteš? Ako čovjeka išteš, ovo je na pjaci; ako žene išteš, u kući su gdje kudjelje predu. Ti li si oni? Tko te je poslao?
TRIPE: Da ti li si oni koji mene išteš? Ovo sam! Nut, što me nablizu gledaš? Sit me se nagleda’.
DŽIVULIN: Reci mi ti, ne smijemo li našega iskat?
TRIPE: Da kaži ti meni: što t’ ne more bit per amor932, zašto hoć’ per forza?
DŽIVULIN: Giuraddio, po majku od Pšunja, pomanje govori!933
872. ↑ Honores mutant moribus (tal.) – Časti mijenjaju običaje (pravilno bi bilo mores umj. moribus)
873. ↑ abate – opat
874. ↑ u ormanicu učinio – prijavio u mornaricu
875. ↑ A meni pristoji haljina – A ja zaslužujem ovakvu haljinu
876. ↑ de ello (tal.) – od njega
877. ↑ all’ improvviso (tal.) – iznenada
878. ↑ na zeleno – do kraja (dogorjela je do dijela gdje je uglavnom bila obojena zeleno, tj. do dna; značenje: spali smo na niske grane)
879. ↑ gdje ruka maha – gdje se tuče
880. ↑ Rusatijem mu octicem polse! – Ružinim mu octom natrljaj bilo (puls), da se vrati k svijesti
881. ↑ imat… – “u rukopisu fali bez sumnje srca ili tako nešto” (Rešetar)
882. ↑ ljepša okazijon od svijeta – najljepša prilika na svijetu
883. ↑ kao faliti, ma kako omičidi – manja je sramota bila pobjeći kao ubojica, nego bankrotirati (F. Čale)
884. ↑ Misser Marin, ben trovato (tal.) – Gospodine Marine, dobro vas našao
885. ↑ drugovja – drugi put
886. ↑ imaš oči – imaš obraza
887. ↑ pođ’ na komardu – idi kvragu
888. ↑ Lessandro drappier! (tal.) – trgovac svilom Alessandro (u kojega je Maro nabavljao robu)
889. ↑ Signor Marin, bon giorno … (tal.) – Gospodine Marine, dobar dan vašemu gospodstvu! Već je vrijeme da budem isplaćen
890. ↑ Avete fatto il conto quanto vi resto a dar? (tal.) – Jeste li napravili račun koliko vam još dugujem?
891. ↑ Ho avuto cinquanta šcudi, e mi restate a dar ancora cento (tal.) – Dobio sam pedeset škuda, pa mi još dugujete stotinu
892. ↑ Sta bene; domattina sarete satisfatto senza fallo (tal.) – Dobro, sutra ću vas svakako isplatiti
893. ↑ Voi andate mandandomi … (tal.) – Vi me iz dana u dan otpravljate; ne mogu više čekati, hoću da me isplatite
894. ↑ Avete ogni ragion, voglio satisfarvi … (tal.) – Imate potpuno pravo, želim vas isplatiti. Dođite sutra ujutro k meni kući pa ćete biti isplaćeni
895. ↑ ne ima grintave mjedenice – nema ni prebijene pare
896. ↑ Stasera io ho da far un pagamento … (tal.) – Večeras moram obaviti jednu isplatu; ako me namjeravate isplatiti sutra, isplatite me večeras, makar mi i ne dali sve
897. ↑ Voi sete venuto con sì gran furia! … (tal.) – Toliko ste navalili! Da isplatim u dvadeset i tri sata? Nađite me u doba kad banke rade pa ću vas isplatiti
898. ↑ Dico, voglio aver el mio, et non vo’ parole! (tal.) – Kažem, hoću svoje, a ne trebaju mi riječi!
899. ↑ Voi sete venuto con superchiaria (tal.) – Došli ste prijetiti
900. ↑ Non volete pagarmi, eh? (tal.) – Nećete mi platiti, je li?
901. ↑ Par che voi vogliate combatter? (tal.) – Kao da se vi hoćete tući?
902. ↑ Non son venuto per combatter, ma per aver il mio (tal.) – Nisam se došao tući, nego sam došao po svoje
903. ↑ Orsciù, che abbiate il vostro; vado a portarvi vostri dinari (tal.) – Pa dobro, neka vam bude vaše. Idem vam donijeti vaš novac
904. ↑ Vengo io con voi (tal.) – Idem s vama
905. ↑ Aspetta alla buttega vostra … (tal.) – Pričekajte u svom dućanu, sad ću vam bez oklijevanja po svome sluzi poslati stotinu škuda, kad ste toliko dosadni
906. ↑ Aspetto, purchè sia cožì. – Se non mi paga, vo di lungovia a farlo citar(tal.) – Čekat ću, samo neka tako i bude. – Ne plati li mi, smjesta ga idem tužiti sudu
907. ↑ Cento ducati! (tal.) – Stotinu dukata!
908. ↑ Signora Laura, patrona mia! (tal.) – Gospo Lauro, gospodarice moja!
909. ↑ s dobrijem kolačem – s dobrom viješću
910. ↑ od dužnika – od vjerovnika
911. ↑ Chi batte giuso? (tal.) – Tko dolje kuca?
912. ↑ kima (grč.) – volja, želja
913. ↑ ima oči – ima obraza
914. ↑ Che spasso! (tal.) – Baš je zabavno!
915. ↑ mortar mi – mužar (mali top) mi donesi
916. ↑ L’ è fatta! (tal.) – Gotovo je!
917. ↑ soda (tal.) – plaća; poći na sodu – uključiti se u plaćeničku vojsku
918. ↑ che lo ammattiamo! (tal.) – da ga ubijemo
919. ↑ ovo sam – evo me, ovdje sam
920. ↑ per forza (tal.) – silom
921. ↑ od mala ti si – od sitnice nastaješ
922. ↑ Žuho – “onaj što mu nije platio “navao”, tj. brod. Već sam spomenuo da imenom Žuho ili Džuho Lopuđani čini se pogrdno nazivaju Dubrovčane koji im dolaze na Lopud napastovati žene” (F. Čale)
923. ↑ štono mi placa – štono me prevari
924. ↑ indijana žaba – morska kornjača
925. ↑ stat se – sastati se
926. ↑ spijam koje su čijere od neprijatelja – da doznam kako izgledaju (kakvih su lica) neprijatelji
927. ↑ Po kotorsku Advokatu – Tako mi kotorske zaštitnice (Bogorodice)
928. ↑ can, becco futuo (tal.) – pas, jebeni jarac
929. ↑ Ne viđu ga – “valjda i zato jer je kratkovidan, jer je prije bio rekao Maroju ‘Imam kurtu vistu'” (F. Čale)
930. ↑ Gospu od Pšunja – Pšunj ili Šunj je uvala na Lopudu u kojoj se nalazila crkvica posvećena Gospi
931. ↑ Eccomi in campagna! (tal.) – Evo me na bojnom polju!
932. ↑ per amor (tal.) – milom
933. ↑ Završetak Dunda Maroja se nije sačuvao. Obzirom da nije teško zaključiti što se je dalje moglo zbivati, uspješno ga je napisao Mihovil Kombol.