Četvrti prizor

DŽIVO, VLAHO, MIHO

DŽIVO

Ovo smješnijega⁷⁴, brate, Vlaha od svijeta;
nije ga luđega od Rta do Mljeta.⁷⁵

MIHO

Pođ’ s vragom? Boci mi pukoše od smiha.

VLAHO

Bogme smijeh!

DŽIVO

Reci mi…

VLAHO

Ho’mo ta!

DŽIVO

… istiha
jesam li kako umio š njim sprdat?

MIHO

Pođi tja!
Vazda si vrag bio, a sad si kolik ja.

DŽIVO

Kozle me delekta koje uza nj veči!

VLAHO

Vrag! Ho’mo domom ta.

DŽIVO

Smiješnijeh tvojijeh riječi!
Ne bih za perperu dao kozleta onoga
s bisaci, na vjeru! Slušaj mene tvoga!
Ovi Vlah vjeruje sve što mu se veli.

MIHO

Da nas on ne čuje!

DŽIVO

Tko se ono bijeli?

VLAHO

Na pir maskari idu.

DŽIVO

Prem su na prepozit!⁷⁶
Kad opet izidu, ah, smiješno ti će bit!
Pođ’mo ih per Dio zvat, prije neg na pir pođu
molit i skondžurat da ovamo dođu.
Scijenit će Vlah ovi da su vile zbiljne.

MIHO

Pođ’ ih sam ti zovi – oni čas će doć.

DŽIVO

Ne!
pođ’mo svi ujedno, ter ćemo kugodi
novelu zajedno ordenat.

MIHO

Da hodi
Per Dio će smiješno bit, ako sam jedan bao
usktjebudu⁷⁷ učinit.

VLAHO

Hod’ brzo! Što si stao?

Ovdi odhode, a STANAC sam govori.