Drugi čin
Treći prizor
ANISULA i KATA
ANISULA: … kugodi varku učinit.1
KATA: Da ga2 k meni dovedeš umjesto moje gospođe3 i da mu izmamimo jedne deset škudi.
ANISULA: Muči, brižna! Bolje ćemo učinit. Činićemo da ga s tobom uhite, ter ali da te za ženu uzme, ali da ti prćiju da.
KATA: Voljela bih ja prćiju neg njega stara, ter bih mlada vazela.
ANISULA: Znaš što ćeš učinit! A ja ću poć nać njega i rijet mu ću: “Hodi, Manda te čeka tu i tu”, Kad dođe k tebi, vikni; “Silu mi čini!” Ostalo neka je meni!
KATA: Brižna, hoću li smjet ja te stvari činit?
ANISULA: Muči, ogoto! Čini kako ti ja velim! Nemoj se otole kamo djet, er idem ja š njime najbrže, – već ako ga ne nađem.
KATA: Nemoj vele stat, er imam it u gospođe.
Četvrti prizor
PEDANT i NADIHNA, zatim TRIPČE
PEDANT: Ubi est ille furcifer sikofanta? Exi foras, sceleste! Si ego te, si ego te! Nadihna, do tibi auctoritatem percutiendi; ferita faciendi, respondendi et a tutti villania dicendi.4
NADIHNA: Ja, po ran Bože, faciendi ga ću, udrit ga ću! Neću ino učinit, čijem mi dođe na ruku. Ja ga ću! Mandu tvoju hoće ti ugrabit; Mandu, za ku ti čovjek ne bi ni io ni pio, neg bi -; za ku ja Nadihna5, za ku ja Mandu – ah!
PEDANT: Mandu ću ja ljubit, dokoli u moja – in meo bude bit corpore amfora.6
NADIHNA: E, izidi, ako je tko, fora!7 Jebâ t’ pas mater! – Manda je tvoja, jes, nije inako.
PEDANT: Mandice, izidi na svitli prozor tvoj!
NADIHNA: Da te Krisa vidi, sluga tvoj gospar moj.
PEDANT: Nadihna, jam carmina componis8. Nut što je s pojetami pratikat. Vide, iste idiota numera servat.9
NADIHNA: Misser, uza te ja i Mandi ću zakantat, zabersat joj ću ne inako Mandi.
TRIPČE: Ah, beki od tuđijeh žena, jošte se Tripčetom rugate? Ženu mi dezvijat, a mene pjantat ovako? U kući u tamnici bez haljina zatvoren sam, ne mogu izit. Ja bih komugodi ukazao što je Tripče; ma, po misu Božiju, po Boga, kako će veće dva platit.10
PEDANT: Quis est, qui nobiscum loquit ex arce? Ostende nobis faciem tuam.11
NADIHNA: Izidi! Ter što ćeš, beko jedan?
PEDANT: Veni foras12 , ako ti ide što od ruke.
TRIPČE: Ja sam beko, ja sam sve kriv! Pođite sa anđeli! Ja meritam ovo i gore.
PEDANT: Si te capiam, si te capiam in loco13 , ja te ću!
TRIPČE: Tripče, zločesti nevoljni Tripče vazdašnji, ali si ka fantazma, ali ja snim ovo, ali sam daddovero14 pjan.
NADIHNA: Pjan si zaistinu, kao prijatelju ti velju15. Ne vidiš li, bjestijo jedna, er si u košulji?
TRIPČE: Ja sam bjestija i ja ću bjestija umrijet; i ja sam beko, er hoću tako! I vi imate razlog, e mi ho el torto!16 I pođ’te s Djevom, blagosovila vas!
PEDANT: Iste homo non est in suo sensu!17 Ovi siromah nije sve pameti! Dic michi, homo18, koji si čovjek ti?
NADIHNA: E, ali si čovjek ali si ljud? Da nije ka neman? Bogme t’ jes!
TRIPČE: Mande, za karece velje koje ti ja činjah ovo meritam od tebe?
PEDANT: Dic michi tu19 , što imaš s Mandom činit?
TRIPČE: Mande, tako mi svete Mande, kako ćeš platit!
PEDANT: Čuješ li ti, fantazmo, mahniče, što li si?
NADIHNA: Čovo, čovuljicu i čovječino!
PEDANT: Što Mandi prijetiš, michi20 , meni prijetiš! Cave, ne aliquam contumeliam in illam, contra illam21 , njoj i suproć njoj ne učiniš.
NADIHNA: Er te, bogme, velik vrag uze i ponese, čovo, čovječe!
TRIPČE: Ja sam sada u paklu, duša sam pakljena, son delli tormentai22 od muka pakljenijeh, gdje djavoli duše muče.
PEDANT: Razumio nas si! Qui aures abet, audit.23
NADIHNA: Čuo nas je bjestija jedan! Andeamus.24
PEDANT: “Eamus” potius25 imaš rijet.
NADIHNA: Beamus!26 Dobro, a ja ću drugovja.
PEDANT: E…
NADIHNA: E…
PEDANT: … mus, bjestijo!
NADIHNA: … mos, bjestijo!
PEDANT: … mus, grossolane!27
NADIHNA: … mus. Naučio sam. Eamus!28
PEDANT: Tako, lotre jedan!
NADIHNA: E, nauči me i bukvicu, tako ti vjere?
PEDANT: Ex animale faciam te29 , učinit te ću čovjekom.
NADIHNA: Majde t’ ni sada nijesam žena30.
PEDANT: Čovjekom od pameti, grossolane.
NADIHNA: Od pometi?31 Dobro, drago mi je.
PEDANT: Pače od panate!
NADIHNA: Da od šta?
PEDANT: Od…
NADIHNA: Od…
PEDANT: pa…
NADIHNA: pa…
PEDANT: … me…
NADIHNA: … me…
PEDANT: … ti…
NADIHNA: … ti.
PEDANT: Od pameti, vrag te uzeo!
NADIHNA: Pamet ti uzeo! Neka, naučiću.
PEDANT: Tardae memoriae est.32
NADIHNA: Misser, bogme ne zlo pomenacasmo onomu kurvinu mužu.
PEDANT: Ah, da mi se je so onjezijem prvijem33 stat! Cum illo michi est bellum gerere34 , znaće što je Krisa de Domonali bon.
NADIHNA: Znaće đidija, pas jedan, što je Krisa Dolomabibon.
PEDANT: Domonali bon.
NADIHNA: Dolomabibon.
PEDANT: Domonali bon, vrag ti u čerebru!
NADIHNA: Dolomabibon tebi! Drugovja ću naučit.
PEDANT: Uči bogme, er imaš od koga.
NADIHNA: Da u koga hoću? A sluga ti sam.
PEDANT: Nadihna, ne znam je li ono kuća Mandina odkle oni furmecus, falsus testis35 , zao čovjek govoraše.
NADIHNA: Jes, – nije inako, – para da nije! Ja bih rekao majde t’, bona fè36 ne more bit! Majde ši ona, mni mi se, sva u ruži stoji i u cvijetju.
PEDANT: Ja bih rekao da oni sikofanta ne dođaše od one Anisule, sve bih razumio; a i prije sam š njome govorio, ma ju nijesam pitao gdje stoji. Quel furcifer, si ego eum!37 Jeda se kad stanemo!
NADIHNA: Stanemo! A jeda se stanemo, bogme ga ću, ja ga ću, beka od tuđijeh žena – Mandu tvoju, ah!
PEDANT: E, Mandu moju koju ja toliko -, za koju -, za ku bih, – ka mene jur vodi svezana za grlo.
NADIHNA: I mene, tako mi vjere! I ja bih joj, – sluga jo’ sam kako i ti: ti s’ moj gospodar, ona mâ gospođa.
PEDANT: Ferma responsio!38 Ja i ona častan par – ljubena oboja. Tu numera servas et ego!39 Nadihna, što praviš40, quae tibi videtur de meo ingenio?41
NADIHNA: Tko umije što umije ne umije što ti umiješ; a ti umiješ što umiješ, i umiješ što svak umije.
PEDANT: Non plus ultra!42 Ne tamo, Nadihna, nije za tebe. Eamus ad inveniendum vetulam43 , pođ’mo nać staricu, er me lju – quia amor44 , – topim se kao led.
NADIHNA: Hod’mo najbrže, er se bogme rastopi. Led i ljubav dvoje je. Hod’mo.
PEDANT: Eamus.45
1. ↑ Ova je komedija sačuvana okrnjena: nedostaje prolog, cijeli prvi čin i početak drugog čina, a nije sačuvan ni izvorni naslov (koristi se naslov Tripče de Utolče, ali i Mande, prema glavnom ženskom liku). Nije poznato ni kad je nastala i gdje se i kada prikazivala.
2. ↑ ga – starca Lonu
3. ↑ moje gospođe – moje gospodarice, Mande, lijepe i mlade Tripčetine žene
4. ↑ Ubi est ille … (lat.) – Gdje je onaj klevetnički obješenjak? Iziđi vani, lopove! Ako te ja, ako te ja! Nadihna, dajem ti vlast da tučeš, rane zadaješ, da drsko odgovaraš i da svima uvrede dobacuješ
5. ↑ Nadihna – “u Akademijskom rječniku Nadihna ima objašnjenje: dijete u koje roditelji polažu nade. Ako itko, u Nadihnu bi mogao polagati nade Pedant. (…) Naredne scene, međutim, pokazuju da Pedant gaji lažne nade, jer Nadihna mu se svojski podruguje… U Nadihnu se dakle samo u ironičnom smislu mogu polagati nade” (Švelec)
6. ↑ in meo … corpore amfora (lat.) – u mojemu… tijelu amfora
7. ↑ fora – vani (rima na amfora); “Držić se služi ‘bogatim’ jezikom ulice koji se ni do danas nije mnogo promijenio. On ne osjeća nikakvih potiskivanja i ne poznaje nikakav tabu… čak upotrebljava i onaj stanoviti glagol koji se i danas kao obična uzrečica tako često čuje po našim trgovima i javnim mjestima” (Torbarina).
8. ↑ jam carmina componis (lat.) – već pjesme slažeš; naime Nadihna je u prethodnoj replici, odgovarajući Pedantu, koristio dvostruko rimovani dvanaesterac, stih naše petrarkističke poezije
9. ↑ Vide, iste idiota numera servat (lat.) – Pazi, taj nestručnjak vodi računa i o rimi
10. ↑ Tripče ovdje aludira na zbivanja u izgubljenom dijelu I. čina: “Bio je predmetom rugla. Stari Lone i Pedant Krisa s pomoću iskusne stare svodnice Anisule uznastojali su domoći se Tripčetine žene Mande, koja je međutim u njegovoj odjeći otišla s nekim mladim Dubrovčaninom (sve se događa u Kotoru), a Tripče je zatvoren i bez odjeće ostao u kući. U I. č. pojavio se i Turčin, koji bi se također želio domoći Mande, a s njim ćemo se sresti početkom IV. č. Tripče je pijanac, i ova se komedija od ostalih Držićevih razlikuje po tome što glavni lik nije škrtac.” (F. Čale)
11. ↑ Quis est, qui nobiscum … (lat.) – Tko to s nama govori iz tvrđave? Pokaži mi lice svoje
12. ↑ Veni foras (lat.) – Iziđi vani
13. ↑ Si te capiam, si te capiam in loco (lat.) – Ako te uhvatim, ako te tu uhvatim
14. ↑ daddovero (tal.) – zaista
15. ↑ velju – velim
16. ↑ e mi ho el torto! (tal.) – i nisam u pravu
17. ↑ Iste homo non est in suo sensu! (lat.) – Ovaj čovjek nije pri zdravoj pameti!
18. ↑ Dic michi, homo (lat.) – Reci mi, čovječe
19. ↑ Dic michi tu (lat.) – Reci mi ti (Krisa ne zna tko je Tripče)
20. ↑ michi (lat.) – meni
21. ↑ Cave, ne aliquam contumeliam in illam, contra illam (lat.) – Čuvaj se da neku sramotu njoj, protiv nje…
22. ↑ son delli tormentai (tal.) – ovo su patnje
23. ↑ Qui aures abet, audit (lat.) – Tko ima uši, čuje
24. ↑ Andeamus (tal.-lat. iskr.) – Hajdemo (“Nadihnin oblik skovan je od latinskog nastavka “-mus” i talijanskoga glagola “andare” (ići), mjesto pravilnoga Krisinog Eamus.” – F. Čale)
25. ↑ “Eamus” potius (lat.) – Idimo, pače…
26. ↑ Beamus! (lat.) – Pijmo!
27. ↑ mus, grossolane (tal.) – mus, nespretnjakoviću!
28. ↑ Eamus! (lat.) – Idimo!
29. ↑ Ex animale faciam te (lat.) – Od životinje ću te učiniti… “Nazire se neka Pedantova humanistička učenost ili lektira u tom obećanju da će Nadihni omogućiti evoluciju iz stanja njegove “feritas” u stanje “humanitas”, kakvo sebi zacijelo pripisuje. Može se primijetiti da i Krisa, kao Dundo Maroje npr. ili Pomet, često poslije strane fraze dodaje prijevod, ali tom koncesijom publici ne odstupa od realističnosti govora koji ga determinira kao lik.” (F. Čale)
30. ↑ žena – “Nadihna se pravi da je ono Krisino čovjekom shvatio u značenju “muškarcem”, koje inače ta riječ može imati.” (F. Čale)
31. ↑ Od pometi – “Rešetar napominje da neće biti pogreška mjesto “pameti”, kako ima jedan rkp. To je razumljivo, zbog igre riječima, u kojoj “pomet”, prema Skoku, znači mećava.” (F. Čale)
32. ↑ Tardae memoriae est (lat.) – Spore je pameti
33. ↑ so onjezijem prvijem – s nekim od Mandinih udvarača iz I. čina
34. ↑ Cum illo michi est bellum gerere (lat.) – s njim je meni ratovati
35. ↑ furmecus, falsus testis (lat.) – mrav, lažni svjedok
36. ↑ bona fè (tal.) – u dobroj vjeri, pošteno
37. ↑ Quel furcifer, si ego eum! (lat.) – Onaj obješenjak, ako ga ja!
38. ↑ Ferma responsio! (tal.) – Pravi odgovor!
39. ↑ Tu numera servas et ego! (lat.) – I ti i ja slažemo stihove!
40. ↑ praviš – kažeš
41. ↑ quae tibi videtur de meo ingenio? (lat.) – što ti se čini od mojega uma?
42. ↑ Non plus ultra! (lat.) – Dotle, ne dalje! (latinska fraza koja znači “To je nenadmašivo”, iz Biblije, Job, 38.11)
43. ↑ Eamus ad inveniendum vetulam (lat.) – Pođimo pronaći staricu (Misli na Anisulu, s kojom se dogovorio da će mu pomoći kod Mande)
44. ↑ quia amor (lat.) – jer ljubav
45. ↑ Eamus (lat.) – Hajdemo