Četvrti čin
Prvi prizor
TURČIN, zatim PEDANT i NADIHNA
TURČIN: Bre, avradeno sitigum, čopek gidisi?91 Gdi je ova đidija haramzada koji mene ktijaše puškom strijeljat?92 Tako mi careve glave i moje svitle sablje i vitkoga kopja i junačkoga konja, kako prvom ga ove oči zagledaju, noge ga će stignut, ruka će k sablji, sablja mu će moja svitla i junačka glavu usjeć93; hič aman ne bude inako; tako mi moje vjere buslomanske! I neka viđu hoće li mi on braniti da moje srce ne želi onu vil od planine, da moje usti ne hvale, ne slave nje crne oči, ruse kosi, bijelo lice, rumene (uh!) prsi, koje lirom cafte. A valahe, kad šeta, mni mi se da gorka ljubav š njome tanac vodi; a kad veseli, slatki smih nje rumeni obraz obujmi, valahe, tada se svitli raj otvori, a proljetje veselo u mirisu rajskoga cvitja dojde. Vilo lipa, ukaži tvoj svitli obraz u tvojoj ljubavi, uh!
Ovdi sjede začinat94 i začinje turski.
PEDANT: Amor vult solo, sollicito et secreto, ut vulgo dici solet:95 ljubav hoće samoga čovjeka, amor et imperium96 . Dobro učinih er Nadihnu ne dovedoh sa mnom. Sti famuli abent97 dug jezik a kratko srce. Kad nije brijeme, tlape; a kad je brijeme da pomogu, tako su od ništar.
NADIHNA: Ah, ah, po ran Boga! Scijeni bjestija da ga ne čujem. Nea, uzaznaću kud ideš.
PEDANT: Anisula mi je rekla da ju ovdi dočekam i s Mandom da je dala red. Ovi dan mene će blažena učinit, – iste die beat me!98
NADIHNA: U Mande? Tot znam gdje ćeš. Hotimičar99 je, pas jedan; – odpao mu! A doma lačan li je!
Ovdi Turčin kanta turski.
PEDANT: Nije mi drag ovi Turčin ovdi: smesti će moje posle. Nolo te100 ; poć mu ću dat jedan latin.
NADIHNA: (A jeda ga priguziči101 oni Turčin! Dinar ti, – dohiti ga!)
PEDANT: Mustafa Turčine, hic nolo te.102
TURČIN: Bre, kojijem jezikom besjediš?
PEDANT: Neću te tu. To tvoje uzdisanje ne čini za mene103, – non est pro nobis.104
TURČIN: A bre, avradeno sitigum! Nu čeka’, đidijo! Koga goniš?
PEDANT: Cedere furoris sapientis est.105
NADIHNA: Vrag uzeo da ga ne dohiti! Poću vidjet hoće li ga stignut.
Drugi prizor
ANISULA, zatim DŽOVE
ANISULA: Zdrava Marija, milosti puna, – Jezus, da mi se je prikrstit! Uistinu Božu smijeh! Lone bi stavljen u tamnicu. Starež – tot se mnom rugat!106 Pođe iskat mladice, – tako mu i intravenja što mu intravenja. Starci, starica se držite, a mladice neka s mlaci stoje; mladice se rugaju starci, a od mladijeh se boje. Ma neka vam spovijem, o žene, mi ćemo se danaska malo ljudmi porugat i mi ćemo danaska š njimi vas razlog imati, er ih ćemo riječmi zabit. A oni će, nebozi, stât kako i oni komu se govori: “Lezi, lezi!”, i trijeba je leć; i ako što budu vidjeli, toliko će zabit: parat im će da su snjeli. I nu gledajte što ćemo od meštra od skule učinit. Ma ovo mu žene mladice kako anđeo, a on, sjetan, za njeku Mandu mre, koja se njim ruga. Ma ćete vidjet što ćemo učinit: ozdravićemo ga, ludjaka jednoga! – Džove, dobra si došla!
DŽOVE: Anisula, da znaš s kolicijem se fastidijom ovdje vrtim, ne bi mi mogla vjerovat; ma mi se ne more smanje.
ANISULA: Vjerujem ti, nebore, vjerujem ti, sve ti vjerujem; ma scijenim da se veće nećeš vrtjet i da ćemo Krisu ozdravit od njegovijeh ludosti.
DŽOVE: Uh, nemoj mi govorit! Ako ga ozdravismo, lijepu ti ću čâs107 poslat.
ANISULA: Da si zdravo! Veće ne valja da o ovomu govorimo, – dosta smo govorili108. Uljezi gori u ove moje prijateljice, i učini i guvernaj se kako smo govorile; a ja ću poć nać njega.
DŽOVE: Pođi! Zaboga, razumno se vlada’!
ANISULA: Ne brini se.
Treći prizor
KOVAČ, TRIPČE, MANDE
KOVAČ: Prvo da vidimo može li se otvorit.
MANDE: Tko kuca dolu? Tko je ono na vratijeh?
TRIPČE: Po misu Božiju i po Boga mi, tko je uljezao u kuću? Tko je gori u mojoj kući?
MANDE: Kako, tko je gori u kući?! Tripče, pomamil se si! Što su te riječi?
TRIPČE: Po Jozefa martira, uljezla je kurba u kuću! U kuću mi si uljezla? Nadvor mi, kurbo, zla ženo, er te s kućom sažegoh.
MANDE: Po Lovrijenca koga žegoše, neću te u kuću! Tripče, ja vidim, još ti dura sinoćnje vino koje si, u zal čas za tebe, popil sinoćka.
TRIPČE: Ah, bjestije mene, ludjaka mene koji ostavih iznutra kuću otvorenu! Ja sam kriv, ja sam sve kriv, io son becco futuo!109Mande, ti imaš razlog110; ja sam pjan, ti si sveta svetica, dobra si žena; ja sam vrag, ja sam djavao. Oto te molim, daj mi haljinâ, da mi je poć moje posle činit; a ti bud’ gospođa od kuće, pokli tako moja srića hoće.
MANDE: Ne budem ti haljinâ dat, neka se prid svim svitom tvoje pjanstvo ukaže. Poslala sam svojtu: ja veće ne mogu ovoga života trpit.
TRIPČE: Kurbo, zla ženo, ja sam sada tebi kriv, er bih bjestija, a bjestija ću i umrit. Poći ću ovako, da svemu svijetu kažem i svoj parentadi tvoje dobro činjenje; neću inako rijet.
MANDE: Zna mene vas svijet, ma i tebe zna što si.
TRIPČE: Zna mene vas svijet; ma će i tebe znat, zla ženo, što si.
Četvrti prizor
PEDANT i ANISULA
KRISA: Desiderio desideravi hunc, questo benedetto111, blaženi dan.
ANISULA: Kako ti sam rekla, Manda je sva tvoja, kako je i bila; i Mande morebit je došla onamo dje i rekao. Ako li nije došla, ti mož’ poć čekat; sad će ona doć i cijeć tebe se je s mužem svadila.
PEDANT: Magnalia narras112 , spovijedaš mi veliku ljubav ku mi nosi. Cum suo consorte113 , s svojijem se je domaćijem svadila za moju ljubav! Anisula, velika je toj ljubav. Ovo je nje kuća, je li?
ANISULA: To je nje kuća.
PEDANT: Ovdi se sam s njekim psovao i rekoh mu: sikofanta jedan!
ANISULA: To joj je muž bio; sve sam čula.
PEDANT: Da muž joj zna mene, i da ja…
ANISULA: Zna! Hod’mo veće u kuću.
PEDANT: Certus sum114 , sad sam čert de suo115 da mi pravu ljubav nosi. Je li ona došla?
ANISULA: Mnim da je došla, ako ne bude, sada će doć. Neka ja idem naprijeda. Ako uzbude, uljezi u kamaru i ne otvora’ funjestara, er ona neće od srama da ju u obraz gledaš.
PEDANT: Anisula, narras indolem bonam116 , spovijedaš mi mladicu virtuozu117. Tako ću učinit. Blažen je ovi dan, quia beat me118, čestita me čini. Sit felix semper!119
Peti prizor
TRIPČE (sam)
TRIPČE: Ah, uzaznao sam120, kurbo, tvoje posle; odkrio sam tvoje amorižanje! Krisa meštar tvoj je amoroz, koji mi biješe došao pod kuću con la superchiaria.121 A ona veljaše: “Mande je došla, Mande je tvoja”. Mande je kurba što kurba; a ja becco alla barba mia, che accade122 da rugo ištem. Ovdi je š njime; ali će k njemu doć, kako je vidjela da sam ja otišao. Non è altramente123 , – ovdi je! Trijeba je otit po parente i odkrit ju, e pubblicarla per puttana124 , kao zlu ženu. I ovdi nije trijeba tardat: Tripče, prida’ nogami i teci125 najbrže. Neg tko me vidi u ovizijeh haljinah, svak će rijet da sam se pomamio; a ja sam veće neg iz pameti izišao.
Šesti prizor
DUBROVČANIN i KOTORANIN, zatim PODESTA
Ovdi vlasteli dubrovački prođu.
KOTORANIN: Signori, siate li ben trovai126 , dobri ste došli!
DUBROVČANIN: Addio, fratelli!127
KOTORANIN: Ako što možemo za vas, zapovijedajte. Kad mi u Dubrovnik dođemo s lonci i s pinjatami128, vi nam karece, per san Trifon129 , svake činite.
DUBROVČANIN: Gdi je ovdi crkva od svetoga Tripuna?
KOTORANIN: Ono onamo gori što se jedva vidi.
DUBROVČANIN: Da gdi se lonci i pinjate čine?
KOTORANIN: Ono onamo u onjezijeh kućah. Koliko sam soldina iznio od pinjata iz onoga vašega Dubrovnika i od krušaka mednica130. Je li vam, Bože, Cvijeta živa i Vukota? Ja vas poznavam: vi ste Gardzarija131; velike ti smijehe i vi njegda činjahote o pokladijeh.
DUBROVČANIN: Oto, istom za pasat brijeme. Da u onjezijeh ulicah onamo tko stoji?
KOTORANIN: Da oprostite, one dobre persone koje svakomu daju, kako to i u vas na Pelilijeh132.
DUBROVČANIN: Dobro je ordenan ovi naš grad i lijep je per amor de Dio133. Je li istina da u ovomu vašemu gradu tolike krepadure renjaju?134
KOTORANIN: Kile nî135 – sve su riječi! Semo netti in questo come un taglier136. Neg se vi Dubrovčići, intendè vu137 , ovako za solac salacate kako i mi vami.
DUBROVČANIN: Tko ide ovo ovamo?
KOTORANIN: Ovo je podesta od Kotora. – Bon dì alla magnificenzia vostra! Che vi sia riccomandata quella garzona che quel traditor li ha voluto sforzar.138
PODESTA: Lassa far a me: el farò inpiccar. Chi son questi gentilomeni?139
KOTORANIN: Ragusei, magnifico.140
PODESTA: Se vi posso far qualche piacer, comandate.141
DUBROVČANIN: Siamo servitori de la magnificenzia vostra.142
Sedmi prizor
MANDE i KERPE
MANDE: Kerpe, u velicijeh sam tugah.
KERPE: Ki će vrag bit?
MANDE: Dohodil je oni pjanac.
KERPE: Ne govor’ tako, Mande! Onaki kakav je tvoj je.
MANDE: Ali me sramoti!
KERPE: Svrh Tripčeta neću da mi veće govoriš; neka je meni činit.
MANDE: Dobro. Za to veće t’ neću govorit; ma, dragi Kerpe, kaži mi tko su oni furistijeri.
KERPE: Dubrovački su vlasteli što to se zovu Gardzarija.
MANDE: Ovo su Gardzarija? Čula sam da ovizijeh poklada ti vlasteli čine jednu lijepu večeru i da se će po večeri izmrčiti; i vele da će i žene izmrčit, ter se će izmrčeni svi pak u kolo uhititi. Je li, Bože, istina?
KERPE: Brzo ti vi žene uzaznate sekrete muške! Meni su u sekreto rekli, a ja viđu svaki vrag zna. Manda, kad znaš, što me pitaš? Addio, ho mille facende.143
MANDE: Uh, bogme t’ je istina, kad Kerpe veli. Kako ve će moć one vladike trpjet da ih mrčenijeh gledaju? Uh, grube ti će bit! Tužna, ma što ja ne mislim o momu poslu? Ako se sada od ovoga perikula i od ove sramote slobodih, veće Mande ne bude o ljubavi radit ni se veće stavljat na ovo perikulo. Blažena sveta Djevo Marijo, ti me sada pomozi, a veće ne budem nigdar sagriješiti.
91. ↑ Bre, avradeno sitigum, čopek gidisi? (tur.) – turske psovke, otprilike: “gdje si, pasji obješenjače”; “ovaj potonji izraz je turski “köpek gidisi”, a u vezi s tim je i “đidija” u Držića” (Čale) – “Najprije s nekoliko turskih riječi, pa zatim s više iz epske domene – jer on je iz epskih krajeva ili je baš tamo odrastao i odgojio se – on odjednom prelazi na rječnik ‘uzmnožna’ udvaranja… Komički efekti proizlaze svakako najprije iz činjenice što te riječi izgovara Turčin s onim svojim umecima ‘uh!’ i ‘valahe’, a onda iz toga što on odjednom prelazi na ikavštinu, dakle na oblike svojstvene prvenstveno učenoj ljubavnoj poeziji, što je još smješnije moralo zvučati u ustima gruba i silovita Turčina” (Švelec).
92. ↑ ktijaše… strijeljat – odnosi se na neki prizor u izgubljenom I. činu
93. ↑ glavu usjeć – “Turčin… kao lik također pripada onovremenom Dubrovniku. On u kratkom tekstu svoje role u dva navrata se prijeti da će ‘glavu usjeć’ – a znamo iz dokumenata da su Turci donosili glave pobijeđenih neprijatelja Dubrovčanima na dar. Turski vojnici – Slaveni iz Hercegnovog dolazili su na ‘izlaz’ Dubrovnik – a u jednom periodu Dubrovčani su ih morali puštati u grad i bez posebne propusnice. Ti Turci su se obijesno zabavljali u gradu, ulazili u crkve za vrijeme mise i rugali se, a što je Dubrovčane najviše smetalo, napasno su udvarali ženama po ulicama… Turčin u Mandi javlja se upravo kao uporni i ratoborni udvarač” (Slamnig).
94. ↑ začinat – pjevati
95. ↑ Amor vult solo, sollicito et secreto, ut vulgo dici solet (lat.) – Ljubav traži da čovjek bude sam, brižljiv i sakriven, kako se u narodu kaže…
96. ↑ amor et imperium (lat.) – ljubav i vlast; “I prethodni i ovaj dio Pedantova teksta parafrazira poznata mjesta iz Lukana: “Amor et potesas impatiens est consortis (Pharsalia); Ovidija: “Non bene cum sociis regna / Venusque manent” (Ars amatoria), Romana o Ruži, i otud proširenih sentencija (Arthaber, 69).” (F. Čale)
97. ↑ Sti famuli abent (lat.) – Ovi sluge imaju…
98. ↑ iste die beat me! (lat.) – ovaj me dan čini blaženim!
99. ↑ hotimičar – bludnik, onaj koji živi s hotimicama
100. ↑ Nolo te (lat.) – ne želim te
101. ↑ priguziči – Slamnig navodi kako “je popularno mišljenje u Dubrovniku bilo da su Turci homoseksualci: tako Nadihna, kad se Turčin i Pedant porvu, priželjkuje da bi Turčin zloupotrijebio Pedanta, čak mu nudi mito”; Držić je “jednom upotrijebio (ili skovao)… glagol koji je, kao hapaks legomenon, ušao u ARj, i za koji naš stidljivi leksikograf veli da je ‘glagol tamna značenja’ premda mu je smisao iz konteksta posve jasan” (Torbarina).
102. ↑ hic nolo te (lat.) – ovdje te ne želim
103. ↑ ne čini za mene – nije za mene, nije mi po volji (prema tal. “non fa per me”)
104. ↑ non est pro nobis (lat.) – nije za nas
105. ↑ Cedere furoris sapientis est (lat.) – Pametan čovjek popušta mahnitosti
106. ↑ tot se mnom rugat – vjerojatno u I. činu
107. ↑ čâs – čašćenje, jelo ili piće koje prijatelj prijatelju pošalje
108. ↑ dosta smo govorili – odnosi se na njihov prethodni dogovor u I. činu; “Pretpostavljam da je Anisula, kao pokretačica intrige, bila vrlo djelatna u I. č. Vjerojatno je ona govorila i prolog, pa se možda i po tome što ženski lik uvodi gledatelje u radnju ova komedija razlikuje od drugih. U njoj, ponavljamo, nije u središtu pozornosti škrtost, nego, uz ostalo, bokačovski trijumf žena nad muškarcima: Kate nad Lonom, Džove nad Krisom, Mande nad Tripčetom. Anisula inkarnira spretnost koja pobjeđuje glupost, i zato, kao slični junaci Dekamerona, privlači simpatiju puka, koji veliča inteligenciju, domišljatost, vještinu, nasuprot onih koji su zbog nesposobnosti. ovdje pijanstva, starosti, ludosti, žrtve nemoćne pred životom i njegovim nepredvidljivim zakonima u znaku Slučaja.” (F. Čale)
109. ↑ io son becco futuo! (tal.) – ja sam jebeni jarac
110. ↑ imaš razlog – imaš pravo, u pravu si
111. ↑ Desiderio desideravi hunc, questo benedetto (lat.-tal.) – Željom sam želio ovaj, taj blaženi…
112. ↑ Magnalia narras (lat.) – čudesa pričaš
113. ↑ Cum suo consorte (lat.) – Sa svojim mužem
114. ↑ Certus sum (lat.) – Siguran sam
115. ↑ de suo (tal.) – u njezinu (ljubav)
116. ↑ narras indolem bonam (lat.) – pričaš mi o dobroj ćudi
117. ↑ virtuozu – ovdje znači: krjeposnu (ironično)
118. ↑ quia beat me (lat.) – koji me čini blaženim
119. ↑ Sit felix semper! (lat.) – Neka uvijek bude sretan!
120. ↑ uzaznao sam – Tripče je očito prisluškivao dogovor između Anisule i Krise
121. ↑ con la superchiaria (tal.) – nasilnički
122. ↑ becco alla barba mia, che accade (tal.) – sebi za inat jarac, kad se događa…
123. ↑ Non è altramente (tal.) – nije drugačije, nema sumnje
124. ↑ e pubblicarla per puttana (tal.) – i razglasiti da je kurva
125. ↑ teci – trči
126. ↑ Signori, siate li ben trovai (tal.) – Gospari, dobro došli
127. ↑ Addio, fratelli! (tal.) – Bog, braćo!
128. ↑ s lonci i s pinjatami – “C. Fisković podsjeća da su se zemljani lonci u Dubrovniku nabavljali iz Kotora i navodi podatke o takvoj proizvodnji, koja se izvozila u susjedne gradove i krajeve. Svakako osim po kili, Kotorani su očito u Dubrovniku bili poznati i po prodaji lonaca, vjerojatno posebne izradbe, s kojima su dosta zarađivali, ali i izazivali porugu.” (F. Čale)
129. ↑ per san Trifon (tal.) – po svetoga Tripuna (kotorskog sveca zaštitnika)
131. ↑ Cvijeta … Vukota … Gardzarija – “Mladi su dubrovački plemići, među kojima je i onaj vlasteličić s kojim se Mande provodila, pripadnici vlasteoske kazališne družine koja se zvala Gardzarija, a Kotoranin se sjeća ovih likova iz neke pastorale koju je valjda u Dubrovniku gledao o nekim pokladama.” (F. Čale)
132. ↑ Pelilijeh – ulica s javnim kućama u Dubrovniku (spominje se i u drugim Držićevim djelima)
133. ↑ per amor de Dio (tal.) – za ljubav Božju
134. ↑ krepadure – “Vjerojatno su te ‘vražije krepadure’ koje vladaju u Kotoru i koje Držić i u Arkulinu spominje, Mlečići. Oni upravljahu tim gradom, a izrugivao se njima u to vrijeme i Držićev prijatelj Mavro Vetranović” (C. Fisković)
135. ↑ Kile nî – nema kile
136. ↑ Semo netti in questo come un taglier (tal.) – u tome smo čisti kao tanjur
137. ↑ intendè vu (tal.) – razumijete
138. ↑ Bon dì alla magnificenzia vostra! … (tal.) – Dobar dan vašoj svjetlosti! Neka vam je preporučena ona djevojka koju je onaj izdajica htio silovati
139. ↑ Lassa far a me … (tal.) – Neka je meni: dat ću ga objesiti. Tko su ovi plemići?
140. ↑ Ragusei, magnifico (tal.) – Dubrovčani, presvijetli
141. ↑ Se vi posso far qualche piacer, comandate (tal.) – Ako što mogu učiniti za vas, zapovijedajte
142. ↑ Siamo servitori de la magnificenzia vostra (tal.) – Sluge smo vaše svjetlosti
143. ↑ Addio, ho mille facende (tal.) – Zbogom, imam tisuću poslova