Drugi prolog
VILA GOVORI
VILA: Pirnici8, znajući ja vila od planina srce Vlaha Sarkočevića9 er je vele užeženo za obeselit vas, Vlaho prid nas vile velike je molbe činio da mi vile dođemo na njegov pir. I budući Vlaho mladić slatke riječi, crnok, plemenite ćudi, naučan s lovom10 se vraćat doma, umje toliko, er11 mi vile od planine dođosmo na njegov pir s našijem pjesni, s našijemi igrami i s našijemi ostalijemi planinskijemi salaci12 za Vlahu ugodit a vam kojigod plakijer dat. I ja sam sama došla sada ovdi za navijestit vam da su naše planine veće neg je vaš grad, naše ravnine veće neg vaše Pile13; možemo vam ukazat kudije lov lovimo i koliko daleko trke činimo. I sve to možemo se ukazat u malu mjestu. Koliko se uzmože, onoliko se će učinit, i što učinimo, primite u ljubav. I znajte, u ovoj strani14 stoje četiri vile, koje se zovu kriposti: jednoj je ime Pravda15, drugoj je ime Hitros, tretjoj je ime Jakos, četvrtoj je ime Tihoća; ove kriposti svit vladaju. S ovu stranu stoji čista Dijana s svijem divicami, a tamo stoji Žuđenje, boj bije s Čistoćom; a sve te kriposti među njimi mir čine. Koja igra ovdi bude bit, vidjećete! U ovoj planini stoje satiri i stoji jedan smiješan remeta, koji nas vile vele čini smijejat: upije16, dan i noć pomoć pita. Ljubav ga mori, a Ljubav se njime ruga, a satiri se oko njega, kako oko čuvete, kupe i igraju. Što vidite, primite u ljubav; čini se što se može. Ne recite zlo od nas vila, er mi vile uzimljemo onjezijeh koji od nas zlo govore.
8. ↑ Ovaj drugi prozni prolog zapravo je komentar prvog prologa u stihovima (J. Skok)
9. ↑ Vlaha Sarkočevića – plemića Vlaha Sorkočevića (1530-1593), “koji je u Veliko vijeće ušao 1550, poslije bio dva puta knezom Republike, a ženio se najvjerojatnije, kako je rečeno, 1556.” (F. Čale)
10. ↑ s lovom – aluzija na Vlahove mladenačke uspjehe kod žena
11. ↑ umje toliko, er – znao je postići to da
12. ↑ pjesni… igrami… salaci – “Vila, koga će u ime družine navijestiti maštovitu preobrazbu malog prostora u Vlahovoj kući u pozornicu neograničene iluzije, najavljuje da će u zadnje biti glazbe, plesa i druge zabave” (F. Čale); salac ili solac (tal. sollazzo) – zabava, naslada, razonoda
13. ↑ Pile – poljana (danas trg) sa zapadne strane starog grada Dubrovnika, i istoimena gradska četvrt
14. ↑ u ovoj strani i dalje – vila publici objašnjava scenografiju
15. ↑ Pravda, Hitros, Jakos, Tihoća – “te četiri “kriposti” predstavljaju, suvremenim shvaćanjima i cilju alegorijskog sloja radnje prilagođene, “vrline” odnosno etička svojstva čovjeka prema učenju o “vrlinama” od antike do renesanse, od aristotelovske i pogotovo platonističke definicije, preko srednjevjekovne religiozne modifikacije do humanističke neoplatoničarske varijante. Ti su alegorijski likovi ovdje u službi čiste Dijane, koja je na jednoj strani sa svojim divicami, tj. vilama, kao Čistoća, koja predstavlja uzdržljivost, čistu ljubav (utjelovljenu u Vlahovoj zaručnici), dok je na suprotnoj strani, s njom u borbi, Žuđenje, odnosno, kao što će se vidjeti, Kupido i njegov sin Plakir (što će reći užitak), simboli erotske ljubavi (aluzija na mladoženju Vlaha). Intervencijom četiriju “vrlina” koje vladaju svijetom doći će do ravnoteže odnosno mira među zaraćenim stranama, između Žuđenja i Čistoće, drugim riječima do braka između Vlaha i zaručnice.” (F. Čale)
16. ↑ upije – vapi