Iako je tijekom svoga života, barem koliko znamo iz pisanih izvora, živio u Dubrovniku i Italiji, a bio je u Beču i Istambulu, Držićeva djela vidjela su više svijeta nego njihov autor. Renesansna komedija Dundo Maroje, nakon što je prikazana u režiji Marka Foteza 1938. izazvala je veliko zanimanje po cijeloj Europi. Prvi je put van Hrvatske prikazana u Narodnom kazalištu u Helsinkiju 6. travnja 1945. u režiji Pekke Alpa (Leo Rafolt, Marin Držić na kazališnoj mapi Europe, MH 2008.)

„Dundo“ se igrao se na kazališnim pozornicama diljem Europe (Finska, Mađarska, Nizozemska, Češka, Švedska, Danska…). Preveden je i na francuski, talijanski, kineski, makedonski, bugarski, japanski, španjolski i hebrejski, kao i na esperanto.

Držićevo ime poznato je i onima, kojemu njegova djela nikad nisu došla pod ruku, jer je povodom proslave 500-te godišnjice njegova rođenja u dalekom vijetnamskom brodogradilištu Ha Long porinut brod Atlantske plovidbe nosivosti 54 tisuće tona, koji nosi njegovo ime. I tako Držićevo ime i njegove riječi putuju oceanima u „Velicije Indije“ gdje je pisac samo u mašti bio i to gotovo pola tisućljeća nakon njegove smrti.
Iza velikih ljudi ostaju velika djela, u Držićevom slučaju velike riječi. Citati koje izriču njegovi likovi, a ponajviše negromant duboko su ukorijenjeni u dubrovačku, ali i hrvatsku književnost i kulturu. Nadamo se da su i u svijetu ostavili traga.