Samostalna izložba najstarijeg živućeg dubrovačkog umjetnika, gospara Iva Grbića, otvorit će se u Domu Marina Držića, u utorak, 9. srpnja 2019. u 20:30 sati.
Izložbu „Marin Držić i Ivo Grbić: 70 godina zajedno na Dubrovačkim ljetnim igrama“ čine crteži u raznim tehnikama poznatog dubrovačkog slikara i grafičara Iva Grbića (25. X. 1931.). Svi su oni nastali na Dubrovačkim ljetnim igrama koje je umjetnik vjerno pratio od njihova prvog izdanja 1950. kada je Dundo Maroje prvi put izveden na Ljetnoj pozornici na Gracu. Već je onda Grbić bilježio u svoj notes portrete glumaca. Tada zasigurno nije mogao ni naslutiti kako će 2019. slaviti s Igrama njihov 70. rođendan kao i svojih 70 godina neumornog i neprekidnog likovnog praćenja ovog jedinstvenog festivala.
Iz predgovora katalogu povjesničarke umjetnosti Anite Ruso: „Tijekom 70 godina redovitog posjećivanja programa Dubrovačkih ljetnih igara, osobito kazališnih komada kojima su se publici predstavljala Držićeva djela, Ivo Grbić stvorio je, što na licu mjesta što u svom atelijeru, jedinstveni panteon Držićevih likova, ali i svih onih koji su Držića oživljavali kroz predstave: redatelji, glumci, domaća i strana te napose uvažena publika iz javnog života Grada, Hrvatske i svijeta, koja je dolazeći na Igre odavala hommage velikanu Vidri.
Poznati su i brojni njegovi portreti glazbenika, zborova i orkestara, dirigenata i mnogih solista koji su nastupili na Igrama… Za ovu izložbu odabrani su određeni crteži likova iz Dunda Maroja, Skupa, Novele od Stanca, Tirene i Plakira koji su nastajali većinom tijekom izvedbi. Jedna od najupečatljivijih serija crteža s Igara je ona koja nastaje u poslijeratnim godinama, odnosno 1995. Renesansno razigrana postava Dunda Maroja na Gundulićevoj poljani u režiji Krešimira Dolenčića te u izvedbi Dramskog kazališta Gavella donijela je Predraga Vušovića u ulozi Dunda Maroja, Danka Ljuštinu kao Bokčila, Galiana Pahora kao Uga Tudeška, Jelenu Miholjević kao Lauru, Nenada Cvetka kao Dživa te Slobodana Milovanovića kao Grubišu. Neizostavni su na tom popisu Petrunjela koju je tumačila Ksenija Pajić i Pomet kojeg je igrao Vili Matula. Ekspresivnost nacrtanih likova, spontanost i gipkost pokreta, nevjerojatna vještina u prikazivanju portretnih karakteristika objektivni su pokazatelji velike umjetničke vrijednosti ove serije. Ne zaostaju ni prikazi iz Skupa izvedenog 1997. na maloj drvenoj pozornici podignutoj na Boškovićevoj poljani u režiji Marina Carića s ansamblom zagrebačkoga HNK-a.“
Ivo Grbić rođen je u Dubrovniku 25. X. 1931. Pohađao je večernju školu crtanja pod vodstvom Iva Dulčića te potom diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1956. gdje je još dvadeset i dvije godine predavao kao profesor na Grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti. Djetinjstvo i mladost proveo je u kući za koju se pretpostavlja da je u njoj živio Marin Držić dok je bio rektor crkve Svih Svetih (Domino), a koja je 1989. pretvorena u memorijalni muzej, ustanovu u kulturi Grada Dubrovnika – Dom Marina Držića.
Umjetnik se, između ostaloga, istaknuo svojim grafičkim rješenjima službenog grba i službene zastave Grada Dubrovnika koji se koriste od 1993. godine. Autor je brojnih plaketa koje su Grad Dubrovnik i njegove javne ustanove poput Dubrovačkih ljetnih igara koristile u raznim prigodama. Svoj je autorski potpis stavio na brojne strate, liturgijsko ruho i barjake koji se koriste u našim župama, na grafička oblikovanja napravljena povodom posebnih crkvenih blagdana kao i na brojne zahvalnice i nagrade. Usto, kao vrsni grafički dizajner (bez pomoći suvremene tehnologije) izrađivao je plakate, naslovnice časopisa i knjiga, vlastite kataloge i razne prospekte. Rat, ta „pogube ljucke naravi“ Grbiću je posve uništio dom u Ulici od Puča. Dana 6. 12. 1991. izgorjela je palača u kojoj je živio zajedno s malom galerijom u prizemlju i cjelokupnim inventarom: slikama, crtežima i grafikama, keramikom, foto, audio i pisanom dokumentacijom, etnografskom i antikvarnom zbirkom i mnogim drugim stvarima. Bogatstvo i raznovrsnost njegova opusa donijeli su mu nekoliko priznanja i nagrada među kojima se ističe Nagrada za životno djelo Grada Dubrovnika iz 2001. godine.
