Samostalna izložba jednog od najuvaženijih živućih hrvatskih kipara, Petra Dolića, otvorit će se u Domu Marina Držića, u srijedu, 28. kolovoza 2019. u 20:00 sati.
Izložbu „Procesija“ čine skulpture u staklu, jedna skulptura u bronci te sliko-reljefi koje potpisuje kipar Petra Dolić, autor brojnih skulptura u javnom prostoru među kojima se posebno ističe skulptura Vlaha Bukovca koja će uskoro biti postavljena u njegovom rodnom Cavtatu.
Dolić se ističe radom u plavičasto-zelenkastom staklu u kojem brusi nevjerojatno sofisticirane portrete i razne motive iz prirode. Kao veliki zaljubljenik u dubrovački kraj Dolić je izradio Držiću u čast nekoliko portreta te kompoziciju od 22 figure na zajedničkom postamentu koju je nazvao „Kišna procesija svetog Vlaha“.
Iz predgovora kustosice Anite Ruso:
„Razumijevanje ceremonijala neke države primarni je uvjet za ispravno shvaćanje nekog društva i njegovog političkog uređenja. Upravo je procesiju kao znameniti dubrovački ceremonijal kipar Petar Dolić uzeo za polazišni koncept istoimene izložbe. Dubrovački je urbani i kulturni pejzaž nedjeljiv od procesije svetoga Vlaha koja je od 2009. godine uvrštena na popis nematerijalne UNESCO-ove baštine… Petar Dolić nije, međutim, ovu izložbu promatrao isključivo kroz prizmu društveno-povijesnog značaja fenomena dubrovačke procesije koja neprekidno traje od 972. godine do danas. Umjetnik koji oblikuje drvo, kleše kamen, modelira glinu i brusi staklo o procesiji je promišljao kao o fiktivnom mjestu koje okuplja sve građane Dubrovnika. Njegova procesija u staklu zamišljena je kao polazišni repertoar iz kojeg je i Držić mogao crpiti svoje likove.
Već dulje vrijeme Dolić nas intrigira svojom fascinacijom raznoraznim ličnostima, posebice onima iz polja kulture i umjetnosti. Prvi je u našim krajevima i prostorima počeo izrađivati veliki broj portreta u istom plavičasto-zelenkastom staklu koje je koristio za izradu skulptura njegove dubrovačke Procesije. Od Ljube Ivančića, Branka Ružića, Đure Sedera do Dubrovčana – Luka Paljetka, Iva Dulčića i Marina Držića, Petru Doliću polazi za rukom predočiti u staklu nevjerojatno istančane portrete karakteristike. Ono što u slikarstvu znaju postići vrsni crtači sa samo nekoliko linija, Dolić postiže „kipareći“ staklo minimalističkim postupcima kojima stvara čvrste, fine i taktilne forme. Od četiri portreta Marina Držića koji čine postav izložbe, tri je načinio u staklu, a jednoga u bronci. Taj posljednji rađen je u glini te izliven u bronci kao bista prema Dulčićevom portretu Držića koji se nalazi u stalnom postavu Doma Marina Držića…“
