Zbog svojih komedija u kojima su se počesto prepoznati mogli neki dubrovački vlastelini, što im se baš i nije svidjelo, kao i zbog urotničkih pisama Cosimu Mediciju u kojima je tražio od njega pomoć u svrgavanju dubrovačke aristokracije i podjelu vlasti s pučanima, Držićeva djela u Republici nisu bila dobrodošla, a možda je to i razlog što su stoljećima bila zaboravljena, kao uostalom i sam pisac. Tek početkom ilirskog pokreta Držićeva djela krče svoj put do šire publike, a nakon premijere Dunda Maroja 1938. događa se pravi procvat njegovog lika i djela. Tako je osim brojnih prijevoda i izvedbi i Dubrovnik Držiću darovao spomenik i to na način da su dva od četiri hotela u kompleksu Babin Kuk izgrađenom 1975. nazvana po likovima iz Držićevih djela ( Plakir i Tirena). U istom kompleksu Držić dobiva svoj trg i spomenik koji je u bronci izradio Ivan Meštrović, a na ideju književnika Miroslava Krleže.
Spomenik prikazuje Držićev lik u svećenićkoj odori s perom u ruci i dvojnim izrazom lica. Jedna strana lica je ozbiljna dok na drugoj vidimo podsmijeh. Poštivajući staru tradiciju Dubrovačke Republike da se spomenici zaslužnim ljudima (izuzev Pracata,a kasnije i Gundulića) ne postavljaju unutar Grada, Držićev spomenik postavljen je 1950. u atriju Umjetničke galerije na Pločama. 1979. Premješten je na Babin Kuk na trg koji je uskoro dobio ime po Držiću.
Velika obljetnica pola tisućljeća od rođenja Marina Držića slavila se 2008. godine, kada je Dom Marina Držića izuzet kao samostalna ustanova iz Dubrovačkih muzeja. Kompleks na Babinom kuku je u međuvremenu privatiziran. Dubrovčani tamo sve rjeđe i rjeđe zalaze, pa su gradske vlasti odlučile za petstoti Držićev rođendan piščev kip sa Babinog Kuka „vratiti“ na mjesto gdje pripada, među svoj puk u gradske mire. Postavljen je sjeverno od Kneževa dvora, točno na mjestu gdje se nekada nalazila vijećnica u kojoj je 1551. godine praizvedena njegova komedija Dundo Maroje i nasuprot mjesta na kojem je prije velikog potresa stajala njegova rodna kuća.
Kip Marina Držića danas je jedan od rijetkih spomenika zaslužnim Dubrovčanima u povijesnoj jezgri i svojevrsna je atrakcija za domaće, ali i za mnogobrojne turiste. Taj kip iza sebe nosi priču o razuzdanom mladcu, svećeniku, sanjaru i umjetniku, snalažljivom dum Marinu Držiću zvanom Vidra.
Izvor: knjiga „Tko je bio Marin Držić?“ Viktorie Franić Tomić.
