Prvi čin
Jedini prizor1
ARKULIN i KUČIVRAT
ARKULIN: Cibo dolce e nutrimento della longa quaresima.2
VLAH: (Bob i leća korizmina hrana jes, a Petar Longo sve mu ono posilaše.)
ARKULIN: Aglio – luk česan et quella cipolla3 – kapula, bez koje vi, žene, ne biste mogli sofrikat činit; i zaludu bi bili cipoli riječki4 i gere lokrumanske, da se lučca kapule najprvo ne podpriga.
VLAH: (Jes, bogme smo s gosparom i prikle prigali; a dobro ih priga, a ja mu sam puhao, ah! ah!)
ARKULIN: Veramente5 Pulju6 neću neg s suzami uspomenut, a dinaricâ kad bi mi poslali, munite srebrne kolura od neba, i zlatne kolura od sunca. I kako se svijetu ovako u jutro, kad sunce sine, oko obeseli i otvori, tako i meni, na svjetlos od zlata, oko mi se otvoraše, srce mi se veseljaše. A sada nije dukat moje sunce; skrinju zatvorih i čavli zabih.
VLAH: (Jes, bogme, ova svinja ima dukata dosta.)
ARKULIN: Nije moje dunižanje Orlanda, veće moje je svitlo sunce Ančica dilikana, profilana.
VLAH: (Ona li s nosom od pedi? Ubio te Bog i š njom!)
ARKULIN: Moje je dunižanje nje pod kuću veselo.
VLAH: (Jes, bogme, tu mu je vas dan šećna. Stara se je klada užegla.7)
ARKULIN: Tu je moje verdezzante prato, lo sole reluzente.8
VLAH: (Farfanzia, ferfeto!)9
ARKULIN: Tu je moje tezoro i moje dolce riposo.10
Quella dolce memoria di quello zorno
che fu prinzipio a si lunghi martiri11
početak koja bi od moje tužice;
a sad me pokrijepi, gizdava rozice.
Tvoj sam rob, tvoj sluga i tvoj ću umriti,
diklice, nî druga moje oko nego ti!
VLAH: (Rekoh vam ja er moj gospodar Arkulin i bersat umije.)
ARKULIN: Nut što ljubav čini! Amor con che miracolo fai,12 da prije ne znah što je veras, a sad pljujem verse. Amor, el tuo dolce liquor,13 kako med pčelicu u slasti sve stavljâ.14
VLAH: (E, jes! Sve svinja njeke slasti ije, a meni ne da ni okusit.)
ARKULIN: Ma ti, krudela rubella de amore15, čemu si krudela? Što hoć’ od mene? Život ti darivam; može li se veće dat?
VLAH: (Bijedan ti darov! Oto te ne bi na turskom pazaru somun hljeba prodao.)
ARKULIN: Ti ćeš moć rijet da sam star! Nijesam star, dušice. Je li tko da se sa mnom ukiduje? Je li tko da se sa mnom škrima? Je li tko da sa mnom tanca? Čovjeka16 se ne bojim u sve dintilece od svijeta.
VLAH: (Ah, ah, ava, nuti ruge što od sebe čini! Nut gdje mu je gaćnik, junaci, ispao! Ovdi da ga Ančica vidi, sad bi se spondrala od ljubavi za njim.)
ARKULIN: Ah, mia vita leggiadra,17 ku njekada imah! Kurvina kćeri, er bi za mnom trčala, a ja bih prid tobom bježao, ter bih te morio kako ovratu na tri dlake18, kako sad i ti mene moriš. Ma kad me umoriš, poslije ti će žao bit; jošte ćeš, kučko, za mnom proplakat, et dopo morte aiuto porzerai al tuo Arkulino,19 – kad, kučko, bude zaludu i kad ti bude mala har, i kad, kučko jedna… Ja te ću… po svetoga Arkulina, moje ime! Ne budeš bez mene umrijet, da je zdravo ova pestuleza!
VLAH: Maj prc! Pođ’ mu tkogodi dlačicu s plašta dvigni sada! Ako sad nađe Ančicu, svoju morozu, Ančica zlo ide, bogme ju pjersa20! Ljubav se je u ijed obrnula, razjedio se je. Maganja, neće ni da jede, kad je u ijedu, a meni se, bogme, tada trbuh ne veseli. Tko ti mene dovede iz Vlahâ21, da mu sam kmet, ter me nauči na njeke ure jesti, – razbile se! Ma kad svinja zasjede, dobro poije; a bogme t’ i ja š njim, istom kad mu polojim, kad ga malo pohvalim da ferfeto bersa i da je u njem golem junak, – u onoj rđi! Tu ti bude moj trbuh kakono pratarsci22 bisaci, kadno o svetkovini idu po Župi23 prosit. Poću vidjet kud ide i malo mu se prijavit, da me ne bi onom festulezijom24, svinja, dohitio, – srdit je.
1. ↑ Nije se sačuvao prvi dio I. čina, pa stoga najveći dio ovog čina ima nejasan kontekst. Kako nije sačuvan ni prolog, ne zna se gdje se, na kojem piru, ni kada održala prva predstava. Ostatak ove komedije očuvan je u cijelosti.
2. ↑ Cibo dolce e nutrimento della longa quaresima (tal.) – Slatko jelo i hrana duge korizme
3. ↑ Aglio … et quella cipolla (tal.) – Češnjak … i onaj crveni luk
4. ↑ cipoli riječki – cipli iz Rijeke dubrovačke
5. ↑ Veramente (tal.) – Zaista
6. ↑ Pulja – Apulija, pokrajina u južnoj Italiji
7. ↑ Stara se je klada užegla – “ključna metafora na kojoj se zacrtava scenski lik staroga neženje. Njome se istodobno fiksira i motivacija i kvaliteta i odnos. Klada pa stara i još k tome užegla kvalitete su koje ne obećavaju ni osobita sjaja ni topline; tek nešto dima, jer stara je klada i trula i crvljiva. Do prvoga vatrometa komike dolazi kad se ta stara ‘užegla klada’ nadimlje hvastajući se snagom, junaštvom i pameću da poklekne od nemoći i gluposti pred Lopuđanima koji upravo zbog toga što je Arkulin takav kakav jest i traže za Ančicu ‘kontradotu’; jer, umre li skoro ta ‘klada’, osta Ančica opet na njihovim leđima” (Švelec).
8. ↑ verdezzante prato, lo sole reluzente (tal.) – zelena livada, blistavo sunce (izrugivanje petrarkizmu)
9. ↑ Farfancija – “pogrešnim izgovorom “f” mjesto “p” (kako radi i Bokčilo) riječ je vezana za ferfetu, prema tal. “parfetto”, tj. savršen, samo što su se možda u Vlahovu uhu stopila značenja riječi “furfanteria” (lopovluk) i “perfezione” (savršenost). Kučivrat koji se ruga gospodarovu “dunižanju” po duhovitosti ipak zaostaje za Krisinim slugom Nadihnom u Tripče de Utolče.” (F. Čale)
10. ↑ dolce riposo (tal.) – slatki mir. – “Riječ riposo u značenju “mir” ili “krevet” (“odmor”) više se puta javlja u Petrarke, npr. u sonetu CCCLVI, 1.” (F. Čale)
11. ↑ Quella dolce memoria … (tal.) – To slatko sjećanje na onaj dan što je bio početak tako dugotrajnim patnjama. – “To su nešto modificirani stihovi iz prve tercine Petrarkina Trijumfa ljubavi (Triumphus Cupidinis): “… per la dolce memoria di quello giorno che fu principio a si lunghi martiri”. Slatki dan Petrarki je bio 6. travnja 1327, kad se zaljubio u Lauru, pa su zato takav svoj dan spominjali stari Lone i Pedant u komediji Tripče de Utolče, a ovdje, da se ne ponavlja, Držić se služi jedinim djelom osim Kanconijera koji je Petrarca napisao talijanski.” (F. Čale)
12. ↑ Amor con che miracolo fai (tal.) – Ljubavi, kakvim li čudom djeluješ
13. ↑ Amor, el tuo dolce liquor (tal.) – Ljubavi, tvoj slatki sok
14. ↑ kako med pčelicu u slasti sve stavljâ – po ritmu stih dvanaesterac, dakle, opet izrugivanje petrarkizmu
15. ↑ rubella de amore (tal.) – nepokornice ljubavi
16. ↑ čovjeka – nijednog čovjeka, nikoga
17. ↑ Ah, mia vita leggiadra (tal.) – Ah, mili moj živote
18. ↑ morio kako ovratu na tri dlake – “moriti ovratu (komarču, oradu, bijelu kvalitetnu ribu) na tri dlake znači umarati, pri lovu, tu ribu vukući i popuštajući povraz spleten od tri strune konjskoga repa (kao što se to od davnine činilo), kako bi se napokon umorna riba mogla izvući iz mora. Arkulin, koji se ovdje služi vrlo slikovitim riječima, zacijelo se razumije u ribe, jer je već na početku o njima govorio.” (F. Čale)
19. ↑ et dopo morte aiuto porzerai al tuo Arkulino (tal.) – i nakon smrti pružit ćeš pomoć svome Arkulinu
20. ↑ pjersa – opet pogrešno izgovara talijanske riječi, ovaj put izgovarajući “p” umjesto “f” (fjersa)
21. ↑ iz Vlahâ – sa sela, iz dubrovačkog zaleđa
22. ↑ pratarsci – fratarski (s pogrešnim, vlaškim izgovorom)
23. ↑ po Župi – po selima u Župi dubrovačkoj
24. ↑ festulezijom – opet pogrešni vlaški izgovor umjesto “pestulezom”