Drugi čin

Prvi prizor

POMET TRPEZA, zatim PETRUNJELA, sluga240

POMET: Reče se: “tko je namuran nije sam241 “, – sad ja po mom Tudešku poznam. Nut što je bit čovjek i imat judicijo. Sjedeći za trpezom s mojijem Tudeškom, a pečeno bijehu donijeli – pjat, u njemu kapun. Gledam ali je guska, ali što drugo: onoliko velika kapuna moje oči nigda nijesu prije vidjele. Ispečen? Gledah ali je isprigan ali je ispečen: imaše njeku hrustu na sebi koja mi oči zanošaše, srce mi veseljaše, apetit mi otvoraše. Oko njega dvije jarebice oblahne, a sok iž njih rosi. Pjat ureševahu s strana peča vitelja mesa od mlijeka242, koja para da govoraše: “jeđ me, jeđ me”, i polovica zadnja od zečića, lardica okolo nazadijevana, a garofalići neistučeni nakićena, koja para na trpezi mirisom da stvaraše veselo, drago prolitje; a na krajijeh243 od plitice uokolo nakitili bijehu kosovića, drazijeh kosovića, turdius inter avibus244, koji paraše da se uokolo uhitili bijehu i da u veras pojući govorahu: “Blaženi, uzmite!” I u tjezijeh delicijah stojeći u kontemplacijoni, bijeh otišao in estasis245.

Tako istom Tudešak moj i uzdahnu, uzdahnu drugu votu a mene dozva: “Pomet!” Ja se osvijestih: “Signor patron, comanda!”246, mnjah da mi će rijet: “Što činiš? Rježi, da se triunfa; far bona ciera!”247, kako je njegovo užano rijet mi. Reče mi: “Ajme, Pomet, mi štar mal!248 ” – “Što će bit?” – “Mi morir, se non aver la signora, mi štar malanconico; mi non poter mangiar. Tu mangiar presto, antar la signora, prometter ducati mille, do mila. Meglio spender ducati che perder vita.”249 Ubi me kad mi to reče! U meni250 rekoh: mahnitos, mahnitos s namuranijem ljudmi druži! Mahnitos njimi vlada! – Ne mogoh mu ne ugodit tu galantariju. – “Ja imam, kažem, dobrovoljno činit i što mi je mučno činit”. Ma ne mogoh srcu odoljet; odkinuh krilo od onoga kapuna, stavih ga prida nj; drugo odkinuh, stavih ga prida me. Napih mu: “Trink, misser Ugo, star allegro, signora star vostra”251 . Što ć’ ino? Intertenjah ga s galantarijom, založih se i trijema kosovići, okusih i jarebičice. Bogme tjeh i rukom igrat u parti sekrete od onoga slavnoga kapuna (kurvina kuhača koje galantarije od onoga kapuna biješe učinio!): pun biješe nadjeven kao jedan kuljen njekijeh ptičica pritiljahnijeh; zalaga’ se svakom kao mekom smokvicom, a s mijendeoci, s lučcom, s suhvicami, s specijicom. Bogme i toga pouzeh! On me soličita: “Pomet, antar!”,252 a ja s galantarijom: “Antar, signor”253. Napih se; otidoh iz raja zemaljskoga, dviže me iz onjezijeh delicija gdje se ima što se žudi.

Ma se je trijeba s bremenom akomodavat254; trijeba je bit vjertuozu255 tko hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat256. Nije ga imat dinâr257, er vidim mnoge s dinarmi potištene; nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate fantastike; nije ga bit junak s mačem u ruci, er su ti većekrat ali ubijeni ali ih su pune tamnice; nije ga bit poeta ni komedije umjet činit, er tizijem svak ore i na svaki ga pijer hoće operat, kao bastaha, a umjesto zahvaljenja da mu reku: “Ne valja ništa, iždeni!”, i da mu neprijatelji ostanu; nije ga bit mužik, er tizijeh druzi čine pjet258 kad veću volju plakat imaju.

Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu259, da se pak dobro brijeme uživa. Svakijem kami!260 Maro mi prijeti, a ja mu se s baretom u ruci klanjam; Tudešak me, moj idol, dviže s trpeze, s delicija! Srcem mučno idem – čijerom volentijero. I tko k meni dođe: “Pomete, opravi mi”, – opravljam; “Pođ’ za mene”, – idem; konsel mi pita, – umijem mu ga dat; psuje me, – podnosim; ruga se mnom, – za dobro uzimljem. Ovaki ljudi renjaju!261 A merita moj profumani trbuh da mu vjerno služim. Sve sam ove galantarije za njega naučio, er me nigda ne izdava na dobru obroku; vazda je bio pripravljen, dispos ponijet.

Ma sam zaljezao u veliku konsideracijon262, a imam danaska fačende velike činit, fačende dostojne od Pometa. Imam Popivu s svojijem263 gospodarom tisknut iz kuće od sinjore Laure. Dinare ćemo prosut; a onomu je sinjoru Marinu otac došao. Pričuo sam da je Dundo Maroje u Rim došao za skapulat dinare od naufradžija264 Marova; ma je sve s vragom otišlo. Nadvor, grintavci bez dinara! S dukatmi kraljevi idu: fate largo!265 Srci mi dava266 far faccende267 u Rimu koje ni Čezar ni Šila ni Marijo268nije činio. Imam imat viktoriju od neprijatelja, triunfus caesarinus!269 Ma ovo njekoga iz kuće od sinjore – Petrunjela je, a prem nju htijah.

PETRUNJELA: Tko će ono bit onamo? Brižna, tvrdo ti je upro oči u mene, tot mu sam draga; neka ga! Rekla bih da je ono našjenac; istom krv poteže na svoga270.

POMET: Petre, Petrunjela!

PETRUNJELA: Pomet je, po Djevicu Mariju.

POMET: Petrunjelico, lijepa našjenico!

PETRUNJELA: Brižan Pomete, što se ovdi vrtiš? Gospođa vas moja neće; sva se je stavila na onoga dobročestoga Mara; neće veće nikoga u kuću.

POMET: Ako se je ona stavila na toga brižnika Mara, a ja se sam stavio na moju brižnicu Petrunjelicu.

PETRUNJELA: Na tvoju? Još se nijesam prodala da sam ičigova.

POMET: A ti se daruj meni, ter ćeš moja bit, a uzdarov ti ja i sve moje stvari. Bogme si mi draga, a sad pobjed, kako sam pinuo, paraš mi ljepša – meka ti si!

PETRUNJELA:

Napasti,
tamo stoj,
peci loj,
ter se goj.271

Pođ’ tamo u tvojijeh galantina272, u sinjora rimskijeh; a ja sam godišnica dubrovačka. Bože, love li sada oko Među crjevjara273one manenštine274 u Dubrovniku? Sjetne godišnice, martire su od štipanja.

POMET: Jes, tri godišta er sam otuda, ni se vabim veće tamo na pečene jetre275; popovski mi bokuni ovdi odražaše. Ma moja galantina, bogme, neće druga bit nego ti, ako je tebi drago, Petrunjelice, moja jarebičice.

PETRUNJELA:

Rekla je doć,
ma je noć;
ne ima cokula276,
crjevje je izula;
bosa hode277,
drača bode;
nijesam tvoja,
sva sam moja278;
kako došao,
tako pošao.

Ovu molitvicu govoraše pokojna moja tetka, i zbogom; ne mogu veće s tobom stât. Poslala me je gospođa da dozovem Sadi279Žudjela, da jo’ njeku pocjelicu od zlata donese i njeki kolarin od perala koji misli kupit. Što požudi, sve joj Maro kupuje; a ona mahnita je za njim.

POMET: Dobro čini, dokle dava.280 Ma čuj i moga dunda molitvu:

Gospo, dar,
žita stâr281
da ti bude
dobar dar;
a na har
budi meni
tvoja stvar.

PETRUNJELA: Ah, ah, sjetan Pomete, salačljiv ti si, sve ti je veselo! Zbogom! Otidoh.

POMET: Čeka’! Kudije bježiš?

PETRUNJELA: Ne imam kad veće stât.

POMET: Znaš što ti ću rijet? Hoć’ li dobro tvojoj gospođi?

PETRUNJELA: Da žî mi dušica ti jo’ sam vjerna sluga, er je i ona meni dobra.

POMET: Reci joj ovako: “Tudešak, moj gospodar282, mahnit je za tobom, i odlučio je sve svoje imanje spendžat s tobom; bogatac je od peset tisuć dukata. Dokle ima tu volju, ne odždeni ga, i kad ti srjeća sama u kuću dohodi primi ju i drži ju; er ako ju odagnâ, kad ju ustjebudeš, neće ti moć bit283 “. Od toga Mara izela je što je mogla, i on je spendžao što je mogao. Oto vele da mu je otac došao i da mu hoće konte gledat, i da ga hoće dvignut s fačenda.

PETRUNJELA: Ah, Pomete, Maro je vele dinara u nju spendžao i današnji dan pendža; a ona ga je obljubila, mahnita je za njim. Ti Tudešak što ti je, ona ne zna, – ovoga zna.

POMET: Prova’ ga284, tako će i znat.

PETRUNJELA: Ali ako toga primi, onoga će izgubit. Maro je zdenjoz, neće da nitko drugi pratika u nje neg on sam; a ne manjka jo’ ničijem.

POMET: Ona sama od svijeh kortidžana u Rimu od jednoga se kontenta; poprav ti je Dalmatinka285, – nije pratika.

PETRUNJELA: Nije pratika? Bogme je u to razumna: nje posli dobro idu, a ne znam kako druge stoje.

POMET: Ako nje posli dobro idu, ima nastojat da jo’ i bolje idu. Ako ovoga otac odvede s sobom u Dubrovnik, uzmi286 ovoga Tudeška vlastelina.

PETRUNJELA: Ja svrh ovoga ne umijem što rijet; ako ćeš287, ja jo’ ću govorit.

POMET: Govori joj i najbrže joj reci kako mu je otac došao; to je nje posao.

PETRUNJELA: Sve joj ću ja spovidjet od mene do nje.288

POMET: Petrunjela, ako to bude, bogme će i tebi bolje bit. Ja znam što govorim: njeka će persona sva tvoja bit; razumiješ li me?

PETRUNJELA:

Razumije
tko umije;
džilju moj,
zbogom stoj,
ma mi mati
neće dati;
ja ću spat,
ti ćeš zvat;
kako došao,
tako pošao,
Zbogom, Pômo!

POMET:

Vele ih znaš,
nije laž;
moja budi,
tuj ne gudi.

Petrunjela, odgovori mi brzo, moj kordijalu od stomka.

PETRUNJELA: Hoću svakako danas, moja velika misli!

POMET: Milice naše, kao se je istrijebila289! Istom kad se dođe u Italiju, tako se i deventa drugi. Ova je s imenom promijenila i kostume290; u ovizijeh bi se kortidžana izrizikao bule i bulin291. Oh, scijenim, kad čuje sinjora Laura er je Maru otac došao, i da mu misli fačende izet iz ruka, promijenit će fantaziju292. Klin klina izbija, veći dinar manjega pokriva: našijem dukatmi, ispod kunja frescijem293, izagnaćemo sinjora Mara s lagahnijem tobocem. Contrarius contradia curabuntur!294 Popivu da mi je na ošpedao poslat, Majko Djevice od milosti! Ova bestija kortidžana Mande prem ti je Šćavuša295, ne misli što će zautra bit. Uzoholila se je, er joj je vjetar u krmu; a ne zna jer se može brijeme ištetit i dobra srjeća promijenit se u zlu. Trijeba je naučit živjet; a jo’ ću meštar bit. Nut što je lijepo sve umjet! Legat joj ću in literis296 i doktrinu će naučit297; i bogme će naučit, er je nje posao298. Ja sam na brijeme299 doktur i filozof. – Poću malo bolje ispitat za došastje Dunda Maroja, da mi se je umjet vladat kako filozof in literaturis koji sam.


Drugi prizor

NIKO, PIJERO, VLAHO, PETRUNJELA

NIKO: O, Piero, per amor de Iddio300, gdi ćemo nać Mara? Jes dva dni er smo iz Fjerence; ištemo ga, – ni ga znamo ni umijemo gdje nać.

PIJERO: Pođ’mo nać kogagodi dobra kompanja, da nas vodi po kortižanah, u tjezijeh ga ćemo pratikah ončas nać.

NIKO: Per Dio301, dobro veliš; vraga je u njemu trgovac! A bogme bih se i ja š njim ugodio, uzeo vrag trgovinu i tko od nje bi inventur, lijepu je stvar iznašao – bastašiju! Aferin Maro! Otac mu u gradu govno griza, ni ije302 ni pije za manje spendžat a veće akumulat303; a Maro ovdi i za sebe i za njega pendža i uživa; in fine304, rad bih mu brat bit.

PIJERO: Za napola dijelit sinjore, je li ah?

NIKO: Da koga vraga hoć’ da se čini? U mlados da mi kugodi volju ispunit, a u staros me nasoli ter me spremi u ormar. Imamo njeke oce koji nas paze kud gledamo, kud hodimo, gdje sjedimo i što ijemo. Gvardijane nam je njeke narav dala koje nam je trijeba slušat i podnosit za nevolju. Ah, kurviću, da se ljudi bez otaca rađaju, dobro ti bi nam mladijem bilo.

PIJERO: U libertati bi bio, ah ah! Smijejem se od tvoga diskorsa – da se ljudi bez otaca rađaju! Za bit liber ne para ti drugi put željet neg bit bez oca.

NIKO: Ti bo su, u dobri čas, neprijatelji od našijeh volja; kad bi nas pomagali i prijatelji nam bili u naše potrjebe, molili bismo Boga da im Bog da živjet vazda.

PIJERO: Bogme sam od tvoje305, i ja sam s tobom! Oni reče: “Vrag uzeo oca i tko ima oca!”, i para da sad svi mladi ovu molitvu kantaju mješte letanija. Smiješni su ovi oci: ne spomenuju se er su oni u mlados mahnitiji od nas bili. Imali bi nas puštat da živemo na naš način, a mi bismo pak naše sinove puštali da živu na njih306 način u libertati. Tot bi veće vječni mir bio među oci i sinovmi: oni bi po našijeh molitvah živjeli kako i Matuzalem, mi također po molitvah našijeh sinova. Tot bi naš život bio i dug i miran; a ovako: oni su nemirni s nami, a mi š njimi.

NIKO: Ali da svi čine kako je Marov otac učinio: dao mu je pet tisuć dukata; tako ih on i trafega ovdi u Rimu s galantinami sinjorami.

PIJERO: Za vjeru Božiju, je li ga gdje peču307 da i mi štogodi baknemo uza nj? – Ma tko ide ovo ovamo? Vlaho je. – O, Vlaho, bevegna308. Za rane Božije, što je? Jesi li ki dukat donio? Ovo mjesta za pendžat ih.

VLAHO: Nebore, još me nijeste ni upitali odkle idem.

NIKO: Odkle ideš, ako s’ dukata donio?

VLAHO: S Livorna, donio sam dosta. Ma ne umijem na primijeru309 igrat, er tko gubi, veljaše moja pokojna tetka, boli ga glava i zubi. Druže, misser Nicolo310, u Rimu si, misser Pietro311, u velutu ste312! Vi ti ste sinjori i gospodari, rodili se ste liberali. A ja sam njeki antiki čovjek, tučem se po svijetu za dobit kaban, da u daž ne okisnem.

NIKO: Rekoh li ti, Pijero, er je mjedeničar313 ter nije dukata?

PIJERO: Po muku Božiju, prem se htijah servat u tebe jedne dvijesti dukat, dokle se vjerim314, a ti mi reuškavaš kako kliješti, ki nijesu za ino dobri neg za tisknut i potegnut k sebi.

VLAHO: Dvjesti dukata! Jes’ čuo onu počašnicu:

Dukat mi, dukat kralj i car,
dukat djevojci častan dar,
a za dukat se da na har
vele lijepa, vrijedna stvar.

PIJERO: Ah, ah, za rane Božije, gdje su mješnice, da ju uz mješnice rečeš?

VLAHO: Da su gusli, uz gusli bih drugu rekao; ma ostav’mo ove cance! Kao rabote prohode? Kao ste?

NIKO: Zlo!

VLAHO: Kako zlo u Rimu, u raju?

PIJERO: Mi smo kako i duše u paklu, koje gledaju raj, vječna blaženstva, za veću muku imat. Gledamo feličitati rimske, a konsumamo se u željah.

NIKO: Ištemo naše refridžerijo, Mara Marojeva, da nas stavi u pišinu315.

VLAHO: Što je od njega? Čuo sam da od bačava karatjele je učinio.316

PIJERO: Učinio je toliko, er se on dobru bremenu dava; i on je u raju, a mi smo u paklu.

VLAHO: Raj od ludijeh spenadza brzo se obrće u pakao. Ta veselja fratello317, malo duraju; upita’ me odsada, do malo dana.

NIKO: Vraga te ću pitat! Ovdi čuo sam da stoji lijepa kortidžana. Ono joj godišnice na vratijeh; poću se akostat k njoj.

PIJERO: Da’, jeda koga zla možemo avancat od nje!

VLAHO: Da bismo dobra avancali kao ćemo zla avancat.

NIKO: O, quella giovene, como si chiama questa signora che sta quà?318

PETRUNJELA: Xe mia signora, misser.319

VLAHO: Ovo para našijenka!

PETRUNJELA: Po Djevicu slavnu, ono paraju našijenci.

NIKO: Bogme i ti nam paraš našijenka.

PIJERO: Ono je Milica!

NIKO: Bogme je Milica! Mile, poznavaš li me?

VLAHO: (Poznaš, pse! Brzo ti se poznaste!)

PETRUNJELA: Niko, ti li si? Nut količak je uzrastao! Brižna, Među crjevjare kolikat me je uštinuo. Ovolihni biješe, a nemanština u njem velika biješe.

VLAHO: (Sada je dobar, čovjek je320, tvoj je posao.)

PIJERO: Da mene, Mile, kolikrat ve me si opsovala! A kolende321 ti dah, a obeća mi, a malo izda.

PETRUNJELA: Obeća’ ludu a zaludu. Pijero, ti li si? Brižna, nut gdje je obradatio! Isto mi vas je milo vidjet. Živi se vide kadgodi, a mrtvi nikada.

VLAHO: A za mene nijesi još upitala?

NIKO: Vraga! Ne pita’ za njega; mjedeničar je.

PIJERO: Bestija ima dukât, a neće da ih pendža.

VLAHO: Ja dukate hranim za nje gospođu sinjoru.

NIKO: Mile, čuo sam da imaš gospođu.

PIJERO: Ljepotu od svijeta!

VLAHO: Mile, ja s dukatmi da t’ sam priporučen.

PETRUNJELA: Ti dobar došao!

NIKO: Vrag! Lakom je, udri njega tja!

PIJERO: On uš bi odro za avancat kožu od nje.

PETRUNJELA: Onaki zračan i crljen ne kaže da je lakom.

VLAHO: Ah, hvala, Mile, na favoru; da mi si čestita!

PETRUNJELA: Ne ćamam se ja più veće Milica, – Petrunjela se ćamam.322

NIKO: Da, Petrunjelice draga, on je mizer kako uš, a mi smo liberali kao gospoda. U lijepe, u drage gospođe da smo sluge.

PIJERO: Da smo šćavi.

PETRUNJELA:

Druzi su zasjeli,
sada se ne dijeli!
Brižni lovci od Među crjevjara
lov lovili;
goru obili;
od sve što ulovili,
ništa doma donijeli.


Treći prizor

SIGNORA LAURA (s balkona), SADI i prijašnji

LAURA: Petruniella, che ragionamenti sano quei? Non te ho detto che tu averai delle bastonate, desgraziata?323

PETRUNJELA: Madonna, ghe son signori Ragusei; sangue tira, parlar poco, lassame-ghe štar.324

LAURA: Entra in casa, desgraziata – Sadi, entra in casa.325

PIJERO: Signora bella, non entrate in collera, vi siamo servitori.326


Četvrti prizor

MARO MAROJEV (iz kuće od sinjore) i prijašnji

MARO: Olà327 družino, vi li ste? Al corpo de Iddio328, vi ste!

NIKO: O, misser Marino, nebore, da se vidimo! Ili doli k nam sidi, ili da mi gori uzidemo.

MARO: Ja idem doli k vam.

PIJERO: Ne htje da gori uzidemo.

NIKO: Džiljoz je; je li ga vrag uzeo!

VLAHO: Onako se brijeme uživa; a vi zločesti!

NIKO: Majde t’ zločesti.

PIJERO: Bogme zločesti.

MARO: Siate li ben venuti!329

PIJERO: O, ben trovato, signor Marino!330

NIKO: Koliko te smo žudjeli!

VLAHO: Maro, adio!

MARO: Vlaho, odkle te imamo sad?

VLAHO: S Livorna.

MARO: Che bone nove?331

VLAHO: Sve dobro! Oto vidim da se davaš dobru bremenu; dobro činiš.

MARO: To toliko se dobiva na svijetu, koliko se čovjek dobru bremenu dava. Dobro živi i zlo živi, mre se; a nakon nas makar ni sparožina ne ostani.

NIKO: Bogme, istinu veliš. A ti se si pod njeku dobru zvijezdu rodio: u delicijah si do grla, – a mi sušimo.

PIJERO: A mi smo zločesti. Umrijećemo, a nećemo jedne zločeste volje ispunit.

MARO: Ja s mojom gospođom uživam. Dokle sam u nje milosti, ja sam čestit; i dokle sam mlad, da uživam, pak kad ostarimo, tako ćemo i kašljat.

VLAHO: Bogme kašljat i bok naš će boljet.

MARO: N’ è vero, anima mia bella?332

LAURA: Tutto quel che piace a vostra signoria, signor Marino.333


Peti prizor

DUNDO MAROJE (dolazi iz voštarije), prijašnji, zatim KAPETAN i ŽBIRI

MAROJE: “Quel che piace a vostra signoria, signor Marino!” Meštre! Signor! U kolajini! U velutu!334 Gdje mi su dukati, moje pet tisuć, manigodo jedan? S zlijem ženami? Ne odgovaraš? Dukate mi moje, dukate, ribaode jedan! Bježiš, ne odgovaraš, pse jedan?

MARO: Chi sete voi, omo dabben? Che volete?335

MAROJE: “Che volete?!”336

MARO: Non vi conošco, andate con Dio!337

MAROJE: Ajme! Čini me se ne znat!338

MARO: È pazzo costui!339

MAROJE: Nećeš da me poznaš, ribaode? Da čeka’!

MARO: Arme! Con arme! – Signor capetan, mi vol ammazzar costui!340

(El barigello et li sbirri.341 )

KAPETAN: Piglia, piglia!342

SBIRRI: Sta forte! Dà quà quel curtel!343

MAROJE: Lasciate che ammazzo344 ribaoda jednoga!

SBIRRI: Die esser pazzo questo vecchio.345

KAPETAN: Menatelo in pregion; lo faremo ben guarir della pazzia.346


Šesti prizor

VLAHO, NIKO, PIJERO, zatim LAURA

VLAHO: O Pijero, o Niko, vidjeste li feste?

NIKO: Što ono bi? Ja stojim zamađijan.

PIJERO: Ali ja snim ovo, ali sam javi vidio? Dundo Maroje u Rimu, ah!

VLAHO: Rekoh li vam ja er ove feličitati lude malo duraju! Spendza, kurve, vrag i njegov otac – oto ste vidjeli.

NIKO: Bogme je Dundo Maroje u Rim došao, i ove su oči vidjele!

PIJERO: Maro, drži se na kontu!347

VLAHO: Pridat će kont, item per dolce pisciar!348 Ja poznam ovoga starca, vražije je impreze; dezereditat349 ga će. Ma nemo’mo se oglušit; pođ’mo g bariželu i spovjeđmo mu kao rabota stoji, da neboga starca ne stratra.

PIJERO: I rec’mo mu: sin mu je, za sinom je trčao.

VLAHO: I cijeć Mara pođ’mo štogodi, ako možemo, napravit i remedijat. Intromecajmo se među nje350; ne valja ih tako abandonat.

NIKO: Što t’ para od onoga Marova trata? Resolvat se u čas i fengat onako na improvisto ne znat oca!

VLAHO: E, da paka ko će š njim remedijat?351

NIKO: Chi ha tempo, ha vita352, a on je astut kao vrag; ma t’ ćeš vidjet er će isplivat.

VLAHO: Isplivaće? Hoću da nađe skužu353 da u oni čas nije oca poznavao, ma kao će dinare nać koje je spendžao? Za ostalo je sve lasno.

PIJERO: Bogme će to mučno bit! Stiamo a veder354 kao će ova rabota proć.

VLAHO: Pođ’mo brzo za ovoga starca pomoć.

LAURA: Ah, signori, o gintilomeni, che rumor fu quello?355

VLAHO: Signora, certamente non ve l’ sappiamo dire.356

LAURA: E dove andò signor Marino?357

PIJERO: Non sappiamo certo dove se ne andò.358

LAURA: Se lo vedete, di grazia, mandatemelo.359

NIKO: Faremo volentieri, signora.360

VLAHO: (“Signor Marin!” Ono ime delekta me od sinjora.)

NIKO: (Osta pomižana ta sinjorija veće.)


Sedmi prizor

LAURA, SADI

LAURA: Misser Sadi, non aveti lassato il collarin di perle?361

SADI: Che so mi, signora. Signor Marin partì via e non mi disse altro.362

LAURA: Mo tornerà ora ora egli; lasciatelo.363

SADI: I denari chi mi darà?364

LAURA: Non sapeti chi ve li darà? Forse che questo è la prima volta che abbiam comprato roba da voi? Che montan quelle trenta perle?365

SADI: Non le posso dar per manco di cinque scudi l’ una; che sarebbono: cinque via dieci – cinquanta, cento, cento e cinquanta scudi, montarebbono.366

LAURA: In nome de Iddio, lasciatele; como torna signor Marino, subito vi contarà i denari.367

SADI: Averia a caro esser con lui.368

LAURA: Sadi, par che non vi fidate del fatto mio!369

SADI: Non è, signora, che non mi fidi, ma era ben che ci fusse lui.370

LAURA: Ci sarà anche lui, lasciatele; e ci son ora io, et io e lui siamo una istessa cosa.371

SADI: So! Dio faccia esser sempre insieme, chè certamente voi avete lo amante degno di voi, et egli la signora degna de lui. Le perte che importa che io li porti con esso meco e torni da quà a un poco?372

LAURA: Importa; chè io le voglio metter al collo, e non vorria che qualcheuno, vedendole e piacendogli; ve le pagasse qualche cosa di più, et io ne restasse priva. Conosco ben io la avarizia di voi altri ziudei.373

SADI: Siamo quel che vol la signoria vostra, et farò quel che piace a quella.374

LAURA: Spettate, scendo giù alla porta.375

SADI: Per Dio, mal volentieri le lascio; non mi piacque quel che vidi correr quel vechio drieto il signor Marino. Sti giovani spendono alla cieca, se indebitano, inbrogliano et poi danno del sulzo. Quel vecchio pareva che dicesse: “I mei ducati!”, ducati nominava, il resto non intendevo. Ma questa signora altre volte me ha pagato liberamente; credo non mi mancarà neanche questa volta.376

LAURA: Misser Sadi!’

SADI: Eccovi le perle; sono trenta, contatele voi.377

LAURA: Cinque, dieci, quindeci, vinti, vinti cinque, trenta, – sono tutte. Sadi mio, tornate da quà a una ora, et ser Marino vi contentarà i vostri cento e cinquanta šcudi. Queste perle portarò per amor di Signor Marino.378

SADI: O, le vi stanno bene! Che possiate goderle in grazia del Signor Marino lungo tempo.379

LAURA: Dio lo permetta.380

SADI: (O che liberal gentilomo: ciò che ha non è suo!)381

LAURA: Sadi mio, se voi sapeste, queste cose me ha comprato d’ un anno in qua, voi ve ne maravegliareste, forse per tre milia ducati di gioie, collane, vestimenti et altre cose.382

SADI: Bon prò vi faccia, signora! Non posso più star con voi: io ho da far; da quà a una ora tornarò da voi.383

LAURA: Andate in bona ora, Sadi mio caro.384


Osmi prizor

TRIPČE (sam)

TRIPČE: Odavna je rečena ona sveta riječ koja bi valjalo da je zlatom pisana: “rumores fuge”385. Majdeši, stiam frešchi per Dio: andar a combatter con li sbirri!386 Za koga? Za vraga i njegova oca, – za jednu bestiju mizeru kako uš! Ostavio me je na voštariju; jesu dvije ure jer je prošlo brijeme od objeda. Da vrag vazme njegovu zlu ćud; da ti dobročesti človik uspomenu za objed, za ručak387, za vraga, da ga vazme! Po četiri vanđelje i Blaženicu od Kotora, kao388 ova bjestija nije otac sinjora Mara: ono je sinjor i gospodar, a on je njeka mahnit. Drago mi je er se ne ukazah iz voštarije, da mi ne bi sinjor Marin za zlo imao. Umirem od glada, poću se domom založit dva bokuna e andar a far i fatti mei389. I ja sam pošao kortidžat ljudi koje ne znam! Bjestije mene!390 Još da buđah s njim ter da ubodijaše391 sinjora Mara! Quae par est? Cuius generis?392 Ostajah in delitto393 š njime! Ubojica, po svetoga Tripuna! Vrag ti me vođaše per farmi scavezzar il collo394. Ma Blaženica naša devota od Kotora miraculosamente395 slobodi me od velika zla. Hvala tebi net396 sam! Personom mogu slobodno i s otvorenijem čelom moje posle činit po Rimu. Oto, malo uvrijedih tobolac; kosta me un boccal de vin397 : onomu njegovu čovjeku siromahu dah se napit, – carità!398 Ne da mu ni jesti ni pit, a hoće da ga služi! A on i dobro učini, – u potrjebu ga abandona, – štica se unutra u voštariju kad se vidi da ga vuku in pržon399. Da’ jesti sluzi i kareca’ ga in malora400, da za tebe na potrjebu skoči, ali mu sašij prkno, da ne ije, i nasol’ ga i stavi ga u komin. Mi moro di fame401, umrijeh od glada; poću dva bokuna izjesti.


Deveti prizor

BOKČILO, PRVI OŠTIJER i DRUGI OŠTIJER

BOKČILO: Jaoh si ve meni! Bijedan ja, u koji ve ti čas dođoh gdje ruka maha402, bogme, gdje ruka maha. Jao meni, jao! Gospara za kose odvukoše tamo, a bijedan ne znam hoće li i mene vodit. Ma koga sam vraga ja učinio? Zašto li me će vodit? Ma jaoh si ve bijednu meni, što vodiše – vodiše, dovodiše – mene dovedoše403. Bijedan, ne znam kud ću ni kamo ću! Putu nijesam vješ, jezika ne umijem, spendzice truđahan ne imam, ne poznavam čovjeka ni tko mene.

PRVI OŠTIJER: Dove è costui? Se n’ è fuggito il traditor! Eccolo, per Dio, che netta via. A, gaglioffo, ti netti e non voi pagar la oštaria? Il mangiar ti fu dolce, ‘l pagar ti è amaro, n’ è vero?404

BOKČILO: E, Maro405, gospar Maroje će platit.

PRVI OŠTIJER: Che maro, dà quà quel caban; manigoldo!406

BOKČILO: Hajme, manigoda407 zove! Nijesam ja po Djevicu ništa, nijesam ja kriv!

PRVI OŠTIJER: Cri, cri, canta ora kirieleison e letanie.408

BOKČILO: Jao meni, jao bijedan ja! Letanije? To da se ispovijem409? Nijesam po križ Božiji!

PRVI OŠTIJER: “Boži, boži”, che manigoldo!410

BOKČILO: Ajme, Božiji, Bogu da duh pridam! Nemo’ zvat, gospodine, manigoda! Jao, nijesam kriv ja, jao!

DRUGI OŠTIJER: Che diavolo urla quà? Che ha costui?411

PRVI OŠTIJER: Non vol pagar la oštaria, e gli ho tolto il gabban.412

BOKČILO: Nijesam ja, gospodine!

DRUGI OŠTIJER: Manda con giavolo sta bestia, introna mezza Roma con suo urlar.413

PRVI OŠTIJER: Che manigoldo, ne?414

DRUGI OŠTIJER: Rendegli el gabban e mandalo con giavolo; quel vecchio pagarà per lui.415

PRVI OŠTIJER: E dov’ è ‘l vecchio? Non vedeste voi che fu menato in pargione?416

DRUGI OŠTIJER: Ci è non so che del suo in casa; siamo securi.417

PRVI OŠTIJER: Dunche gli rendo il gabban?418

DRUGI OŠTIJER: Rendeglielo.419

PRVI OŠTIJER: Tò, va via!420

BOKČILO: Ah, da te Bog pomože, Djevica te krunila krunom! Majko Djevo, smili ve se, – tebi hvala! Korunicu veće da t’ pojem, zavjetujem se, svaku subotu. Majko od sirota, skapulah! Nije nikoga! Ma, bijedan, što veće isčekujem? Prida’ nogami, Bokčilo! Ma, tužan, kudi ve ću? Kamo li ću nevješ opet u stupicu upasti? Poću se ovamo s strane gdjegodi skrit i čekat jeda tko od našijeh prođe. Žeđahan sam, a srdačce mi je utrnulo. Djevo Majko, u tvoje ruke!


Deseti prizor

POMET (sam)

POMET: Je li čovjeku na svijetu srjeća u ruci kako je meni? Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? Bez mene se nitko ne može pasat, bez mene se ljudi ne umiju obrnut. Gdje nije Pometa, tu nije ništa učinjeno; gdi nije Pometova konselja, tu sve stvari naopako idu. Zatoj se je dobro reklo: čovjek valja za sto ljudi, a sto ne valjaju za jednoga. Ja maloprije otidoh za ispitat od došastja Dunda Maroja; oto t’ cum fustibus et laternibus421 vuku Dunda Maroja u tamnicu! Gledam ali ja snim ali bilj422vidim – Dunda Maroja među Irudi i Pilati423 gdje ga vode kao Barabu! A njeki tri iz Dubrovnika, amanti od Prijekoga424, došli su s malom gracijom g bariželu, govoreći: “Capetano, el è un di nostri, lasciatelo – è suo padre”425. A barižeo im odgovara: “Che padre, che di nostri, che lasciar! Ognun largo!”426 Istom se čovjek, pravi čovjek sunu: Pomet dođe, – s strane, dijeti427! S reverencijom se poklonih Dundu Maroju, a kapetana s reverencijom salutah; a barižeo je vas moj, a tko Pometu nije prijatelj u Rimu? Bariželu rekoh dvije riječi na uho. Vlah Vlaha potište, a katunaru kletište!428 In pocis verbibus intendiantur vobis429 – razumje me! Dundo mi Maroje ukratko spovidje kao je rabota prošla, a meni se srce obeseli. A smijeh mi dohodi od trata sinjora Mara: “Non ti conošco”!430 Šuma t’ mati, ne poznavam te! Ne htje da pozna oca, ma ga će, bogme, i za nevolju poznat. Tudeško, moj idolu, sada se drži, tvoja je sinjora! Or431 ja s reputacijoni slušam i stojim kao gospar čovjek, a Dundo se je Maroje ukuvečio, ter mi se priporučuje; a ja stojim sulle mie reputazioni432. Rekoh: “Ne brini se, napravićemo tu rabotu”. Druge dvije riječi rekoh bariželu na uho, – uhitih Dunda Maroja za ruku, tako i odšetah š njim. I starac poče mi baretu skidavat, a zahvaljuje mi; a ja: “Nea bareta stoji”.

A sinjor Marin mi prijeti! Ah, hoću danaska da zna što je Pomet, što je čovjek virtuoz, čovjek virtutibus praedutus!433 Odpravih Dunda Maroja s onjezijema trijema vlasteličići, spačah se od njega najbrže, – znam mu ćud: držao bi me s sobom tri dni i tri noći u postu i u penitenciji. Odkinuh se i rekoh: “Imam posala, velicijeh posala, dostojnijeh Pometa baše”. Pomete, da, Pomete, pače plemeniti kralju i gospodine, Pometov trbuše sofriktani, veseli se, hrani se na delicije, na zalogaje, na manu nebesku, na vareno, na pečeno, na prigano, na podprigano, na tortice drage, na sapuriće incukarade i s vodicom rusatom, na jetrice slatke od kapunića, na guske, na patke, na paune, na galine od Indijana434, blaženstvo vječno! Za tebe Pomet sve stenta, za tebe se sve ovo spravlja, kralju i gospodine! Ti si moj, ja sam tvoj; ti meni gospodar, a ja tvoj sluga i pudar, – pudar, bogme, pudar, er ja tebe čuvam od zla čovjeka – od octa i blute, od goveđega mesa i od tjezijeh poltronarija; a ti me ne pretiliš inijem neg bratkovinom i smokvami. – Ma tko ide ovamo? Popiva je.


Jedanaesti prizor

POPIVA, POMET (sakriven), zatim PETRUNJELA

POPIVA:

Chi t’ha fatto quelle šcarpe,
che ti stan sì ben,
che ti stan sì ben?
435

POMET: (Popijeva!)

POPIVA:

Che ti stan si ben,
Gernietta,
che ti stan sì ben?
436

POMET: (Bogme te ću domalo još vidjet plakat.)

POPIVA: Petrunjela!

PETRUNJELA: Brajo!

POPIVA: Srčano zeljice437, uzmi ovo.

PETRUNJELA: Moj gorki pelinku, dobar mi si došao kad si donio.

POPIVA: Moje slatko nespanje, Petrunjelice, kolikrat me si činila ne spat!

PETRUNJELA: Što to, brižan?

POPIVA: Gdi je sinjora? Čuje li nas sinjora?

PETRUNJELA: Onamo se grije u onoj kamari na kaminati, govori slobodno.

POPIVA: Uzmi ovu pratež! Jaoh si ve, moja nemoći, Petrunjelice, huda ptičice, vidiš kao te hranim, a ti tvrđa kamena, sjetnico, komu se hraniš?438 Zločesto’ starosti?

Daj se, daj se, a ne haj se,
daj se za me i udaj se;
nećeš lačna sa mnom biti,
zimi vruća, hladna liti.

POMET (iz kantuna): (Ah, pse jedan, i Petrunjele mi se hitaš?!)

PETRUNJELA:

Hoću, hoću, tugo moja,
misli, nesnu, za bit tvoja;
buduć moja dat se i dati
misli ću se, da ti ‘e znati.

POMET: (Popiva, proždri toj!)

PETRUNJELA: I zbogom! Poću večeru kuhat:

POPIVA:

Drag džilju,
kad ne sad,
kadgodi,
bit su rad.

PETRUNJELA:

Rozico,
da čekaj,
još će doć
danak taj.

POPIVA: Jaoh, ako nije došao, veće i ne došao!

PETRUNJELA: K sebi ruke439, ja t’ velju440!


Dvanaesti prizor

POMET, BOKČILO

POMET: Nut psa prozuntoza, ja te ću domalo poslije441. Ko ovo ovamo bata na klopcijeh442? Fodža nova443 u Rimu, para dubrovački tovijernar. Odkle si ti? Tko si ti?

BOKČILO: Ah, Majko blaženico Luncijato, hvala tebi!

POMET: Bogme je Dubrovčanin!444

BOKČILO: Iz Dubrovnika sam! E, Pomo, Pomete, nea mi ti ručicu celivam.

POMET: Tko je ovo?

BOKČILO: Bokčila ne poznavaš? Koliko si vinca na mojoj tovijerni popio, a zaboravio me si!

POMET: Bokčilo, pjanico, ti li si? Koje te u Rim dovedoše na ova vina, na ogrestiju?!

BOKČILO: Moja nesrjeća! S gospodarom sam Marojem došao, da ga ubije Bog! Trča za sinom Marom s pužetom, i tamo ga odvedoše; ne znam k vragu gdi je, a mene je ostavio. Ni umijem jezika ni sam vješ mjestu, a što je najveća, jaoh si ve tužnu meni, nije spendzice!

POMET: Ta je, Bokčilo, najveća! (Ovo mi okazijoni! Sad mislim učinit trat, jedan trat; nu gleda’te!) Bokčilo, sve znam: sad te ću uputit kao ćeš otit gosparu i kao ćeš miran bit.

BOKČILO: Ah, Majka te od sirota pomogla!

POMET: Pođi na ona vrata ondi i pokuca’, i reci: “Je li Popiva gori?” Popiva ti se će ozvat; reci mu: “Trči najbrže, gospodaru ti je otac došao, gospar Maroje, i donio je veće sto tavula džambjelota i toliko vrjeća papra i druzijeh prateži za trijes tisuć dukata; trči na voštariju ‘od zvona’, er ga su tamo njeki tri vlasteličići poveli”; i reci mu da ga povede doma i da starca guverna, dokle Maro dođe. I ne govori er te sam ja poslao. Siromaše, trči najbrže, tuj ćeš doć gdje ćeš pit, jesti i počinut kao kralj.

BOKČILO: Zahvaljam, Pomo, da ti Bog plati! Na ona li vrata?

POMET: E, na ona vrata. – (Poću iz kantuna virit hoće li umjet opravit.)


Trinaesti prizor

BOKČILO, POPIVA, POMET (sakriven), zatim LAURA

BOKČILO: Tik, tok!

POPIVA: Tko je ovo?

BOKČILO: Jeda je Popiva gori, Marov sluga?

POPIVA: Tko je ovo? Tko Popivu pita?

BOKČILO: Bokčilo je iz Dubrovnika, stari sluga, a staroga gospara Maroja.

POPIVA: Odkle ideš ti?

BOKČILO: Gospar je stari došao na proštenje445.

POMET: (Dobro! Ovo ga ja nijesam naučio.)

BOKČILO: I donio je džambjelotâ tabulâ veće stotinu446, i vrjećâ papra i čafrana drugu stotinu…

POMET: (Aferin Bokčilo, ni ovo ga nijesam naučio.)

BOKČILO: … i robe graciju de Diu447 veće za peset hiljada munite dukata.

POPIVA: Bokčilo, ti li si?

BOKČILO: Popo, Popiva, sidi doli, da mi ti je ručicu tegnut; živi se vide kadgodi, a mrtvi nikada.

POPIVA: A, Bokčilo, dobru nam si nôvu donio! Da mi ti se je dat napit.

BOKČILO: Ovo je dubrovačko dijete: blaženo mlijeko, koje sisa!

POPIVA: Sinjora, čula si?

LAURA: Čula sam.

POPIVA: Bone nove!448

LAURA: Bone!449 Čin’ da ta čovjek uzide gori.

POPIVA: Bokčilo, veli gospođa da uzideš gori.

BOKČILO: Pate450, za posluh sam.


Četrnaesti prizor

POMET (sam)

POMET: Dobro, dobro, bože! Ovo trata, ovo novele451! S Pometom imate što činit, kanaljo, neljudi, siromasi! Pomet se s vami rve. Poću sada nać Dunda Maroja alla oštaria della campana452, ter mu ću sve spovidjet i naučit ga ću da s Popivom unjiga, dokle ga doma povede. Kad im Dundo Maroje u kuću uljeze, to prve će fačende trjeske, bune453 bit, konti se će iskat, – dinari su spendžani! Tot ja i moj Tudešak, ostasmo eredi delli beni di condan signora Laura454. Fora, fora bez mjedi!455 U Dubrovnik, s vragom, na krinicu juhe i na deset peča u dinaru mesa456. Poletjeh veće ovi posao opravit.


Petnaesti prizor

MARO (sam)

MARO: Hajmeh, nesrjećo, krudela nesrjećo, veoma ti me ubi, veoma ti me ucvili! Ah, lakomosti od otaca! A oci vragovi, neprijatelji mira i goja i kontenta od sinova! Desponjao se je u Rim doć za ruinat me, za umorit me! Krudeo čovjek, veće ljubi dinar neg sina, jednoga sina koga ima. S kojom je gracijom došao457, gdje li me je našao! Vrag uzeo čas i hip kad nijesam prije dan umro, er umrah458 miran; a sada ovi krudeo čovjek hoće da vodim desperan život, da provam muke pakla. “Dukate, dinare!” Vrag uzeo dukate, makar i tko ih kuje, pokli se kažu, kad se pendžaju, toliko slaci459, a kad se spendžaju, zmije, lavi koji nam srce deru i ijedu460. Ovi mi će vrag ktjet konte iskat, – konte! U vraga ti konti! Došao je skapulavat što je u morske pučine utonulo. Vrag uzeo i dinare, makar i njega!

Je li na svijetu nesrjećniji čovjek od mene? Ima li ijedan sin ovakoga oca kako i ja? Stoje li ičigove stvari gore neg moje? A sve je uzrok ovi ne otac ma smrt moja! Oni krudeo čovjek, ajme, osramotio me je; što ću sada, ter prid sinjorom Laurom? Hajme, sinjora Laura, strah me je er te ću izgubit, strah me je er ću i život izgubit. Jaoh, izgubio se sam, ne znam ni kud hodim ni što činim, ni znam što ću. Sinjori ove tuge ne valja da spovijedam. Sinjore neće tuga ni tužnijeh amanata; dijele dobro brijeme sa amanti, od zla brjemena neće dijela. Poću nać Popivu i š njim deliberat461 kako se imam vladat.


 240. ↑  sluga – sluškinja


 241. ↑  tko je namuran nije sam – tko je zaljubljen, nije pri sebi, lud je


 242. ↑  peča vitelja mesa od mlijeka – komad mesa od mladog teleta koje je još sisalo (od mlijeka)


 243. ↑  krajijeh – krajevima


 244. ↑  turdius inter avibus (lat.) – drozd među pticama (pravilno bi bilo: turdus inter aves)


 245. ↑  in estasis (lat.) – u ekstazu


 246. ↑  “Signor patron, comanda!” (tal.) – Gospodaru gazdo, zapovijedaj!


 247. ↑  far bona ciera! (tal.) – veseliti se!


 248. ↑  mi štar mal! (tal.) – ja biti loše!


 249. ↑  Mi morir, se non aver la signora … (tal.) – Ja umrijeti ako ne dobiti gospu; ja biti tužan, ja ne moći jesti. Ti brzo jesti, ići u gospa, obećati tisuću dukata, dvije tisuće. Bolje potrošiti dukate, nego izgubiti život


 250. ↑  u meni – u sebi


 251. ↑  Trink, misser Ugo, star allegro, signora star vostra (tal.) – Trink (pijte), gospodine Ugo, biti veseo, gospa biti vaša


 252. ↑  antar! (tal.) – ići!


 253. ↑  Antar, signor (tal.) – Ići, gospodine


 254. ↑  Ma se je trijeba s bremenom akomodavat – ali se treba prilagoditi vremenu (jedna od glasovitih Pometovih izreka)


 255. ↑  vjertuozu – virtuozom


 256. ↑  Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat – “adaptirana sintetična definicija Machiavellijeva poimanja idealnog vladara, koji, obdaren “vrlinom” i svladavajući “fortunu”, u velikim razmjerima države ostvaruje ono što Pomet želi postići u mikrokozmu komedije.” (F. Čale)


 257. ↑  Nije ga imat dinâr – Nije dovoljno samo imati novaca


 258. ↑  er tizijeh druzi čine pjet – jer te drugi tjeraju da pjevaju


 259. ↑  ugodit zlu bremenu – prilagoditi se nevoljama


 260. ↑  Svakijem kami! – “sa svakim (se treba snaći), da ga đavo nosi” (Kolendić)


 261. ↑  Ovaki ljudi renjaju! – Eto kakvi ljudi vladaju!


 262. ↑  Ma sam zaljezao u veliku konsideracijon – Baš sam se dao u veliko razmišljanje


 263. ↑  s svojijem – s njegovim


 264. ↑  od naufradžija – od brodoloma


 265. ↑  fate largo! (tal.) – odmaknite se!


 266. ↑  Srci mi dava – slutim


 267. ↑  far faccende (tal.) – učiniti djela


 268. ↑  ni Čezar ni Šila ni Marijo – rimski diktatori Gaj Julije Cezar (100-44. pr. n. e.), Kornelije Lucije Sula (138-78. pr. n. e.) i Gaj Marije (157-86. pr. n. e.)


 269. ↑  triunfus caesarinus (lat.) – pobjeda dostojna Cezara (pravilno latinski bi bilo: triumphus Caesarianus)


 270. ↑  krv poteže na svoga – krv vuče svoga k svome


 271. ↑  peci loj, ter se goj – dubrovačka poslovica, znači: “ostavi me na miru”, a nalazi se i u Veneri, stih 120.


 272. ↑  galantina – odnosi se na kurtizane koje posjećuje Pomet, a koje su sasvim sigurno “nižeg ranga” od Laure


 273. ↑  Među crjevjara – ulica u Dubrovniku u kojoj su bile postolarske radnje, gdje su mladići zaskakali i štipali godišnice koje su tamo slale gospodarice, spominje se na više mjesta u Držićevim dramama, a i kod Nalješkovića


 274. ↑  manenštine – mahniti mladići


 275. ↑  ni se vabim – niti me ne privlače


 276. ↑  Rekla je doć… – dubrovačka poslovica: “rekla je doć, ma ne ima cokula”


 277. ↑  hode – hodeći, dok je hodala


 278. ↑  moja – svoja


 279. ↑  Sadi se ne sklanja


 280. ↑  Dobro čini, dokle dava – dobro Laura čini što ga tako voli dok on na nju troši dukate


 281. ↑  stâr (mlet. staro) – posuda kojom se mjeri žito i sl, odnosno mjerna jedinica za žito


 282. ↑  moj gospodar – to zapravo ne pripada upravnom govoru, jer je Tudešak Pometu gospodar a ne Petrunjeli


 283. ↑  neće ti moć bit – neće ti biti moguće opet je odbiti


 284. ↑  Prova’ ga – neka ga iskuša (očigledno se odnosi na Laurinu profesiju)


 285. ↑  Dalmatinka – Laura je zapravo Mande Krkarka (Korčulanka); Pomet želi reći da je prava Dalmatinka, jer je konzervativna i nije praktična


 286. ↑  uzmi – neka uzme


 287. ↑  ako ćeš – ako hoćeš


 288. ↑  Sve joj ću ja spovidjet od mene do nje – Reći ću joj sve što znam


 289. ↑  istrijebila – očistila od ušiju; dotjerala, profinila


 290. ↑  kostume – običaje, ponašanje


 291. ↑  izrizikao bule i bulin – odnosi se na i u to vrijeme popularnu igru boće, balote; “Pomet hoće da kaže da bi se na kurtizane moglo sve svoje potratiti i ostati bez ičega isto onako, kao kad se kod boćanja ostaje kratkih rukava, kad se sve kugle potrate na bulu i bulin” (Vinja)


 292. ↑  promijenit će fantaziju – promijenit će mišljenje


 293. ↑  ispod kunja frescijem – koji su tek izašli ispod nakovnja


 294. ↑  Contrarius contradia curabuntur! (lat.) – oprečno se liječi oprečnim (pravilno bi bilo: contraria contrariis curantur); “osnovno načelo alopatije, obratno od homeopatskog načela ‘slično se liječi sličnim’” (Čale)


 295. ↑  Šćavuša – Šćavonka, Dalmatinka


 296. ↑  in literis (lat.) – (isto što i dolje in literaturis): u književnim spisima


 297. ↑  doktrinu će naučit – smisao: očitat ću joj bukvicu


 298. ↑  er je nje posao – jer se o njoj radi


 299. ↑  na brijeme – u pravom času


 300. ↑  O, Piero, per amor de Iddio (tal.) – O, Pijero, za ljubav Božju


 301. ↑  Per Dio (tal.) – Bogme


 302. ↑  ije – jede


 303. ↑  za manje spendžat a veće akumulat – za manje potrošiti a više uštedjeti


 304. ↑  in fine (tal.) – napokon, uostalom


 305. ↑  Bogme sam od tvoje – Bogme se slažem s tobom


 306. ↑  njih – njihov


 307. ↑  je li ga gdje peču – ima li gdje komad


 308. ↑  bevegna (tal.) – dobro došao


 309. ↑  primijera – vrsta kartaške igre


 310. ↑  misser Nicolo (tal.) – gospodine Nikola


 311. ↑  misser Pietro (tal.) – gospodine Pijero


 312. ↑  u velutu ste – “Držić je lijepo ocrtao razliku između Vlaha i druge dvojice mladića. Vlaho je kao trgovac skromnije odjeven, čuva svoje dukate pa drugačije negoli oni gleda na Marovu rastrošnost.” (F. Čale)


 313. ↑  mjedeničar – škrtac koji ne da iz ruke niti sitan bakreni novac (mjedenicu)


 314. ↑  dokle se vjerim – htio je od njega posuditi dukata dok se ne zaruči (dok ne dobije miraz od mladenkine obitelji)


 315. ↑  pišina (tal. piscina) – kada, bazen


 316. ↑  Čuo sam da od bačava karatjele je učinio – čuo sam da je od velikih bačava načinio malu burad (dubrovačka poslovica, značenje: upropastiti nešto)


 317. ↑  fratello (tal.) – brate


 318. ↑  O, quella giovene, como si chiama … ? (tal.) – Djevojko, kako se zove ta gospođa što tu stanuje?


 319. ↑  Xe mia signora, misser (tal.) – To je moja gospodarica, gospodine


 320. ↑  čovjek je – odrastao je


 321. ↑  kolende – poklon za Novu godinu; “samo što su raspušteni mladići iz Dubrovnika ‘davali kolende’ naivnim služavkama, a i ove su ‘dolazile po kolende’ sa sasvim prozirnim ciljevima zavođenja” (Kolendić)


 322. ↑  Ne ćamam se… – Više se ne zovem Milica, Petrunjela se zovem


 323. ↑  Petruniella, che ragionamenti sano quei? … (tal.) – Petrunjela, kakvi su to razgovori? Nisam li ti rekla da ćeš dobiti batina, nesretnice?


 324. ↑  Madonna, ghe son signori Ragusei … (tal.) – Gospo, ovi su gospoda Dubrovčani, krv nije voda, malo razgovarati, pusti me


 325. ↑  Entra in casa, desgraziata – Sadi, entra in casa (tal.) – Uđi u kuću, nesretnice. – Sadi, uđi u kuću


 326. ↑  Signora bella, non entrate in collera, vi siamo servitori (tal.) – Lijepa gospo, ne ljutite se, vaši smo sluge


 327. ↑  Olà (tal.) – Hej!


 328. ↑  Al corpo de Iddio (tal.) – tako mi tijela Božjeg


 329. ↑  Siate li ben venuti! (tal.) – Dobro ste došli!


 330. ↑  O, ben trovato, signor Marino! (tal.) – O, dobro te našli, gosparu Marine!


 331. ↑  Che bone nove? (tal.) – Što ima nova?


 332. ↑  N’ è vero, anima mia bella? (tal.) – Nije li tako, dušo moja lijepa?


 333. ↑  Tutto quel che piace a vostra signoria, signor Marino (tal.) – Sve je onako kako je vašem gospodstvu drago, gospodine Marine


 334. ↑  U kolajini! U velutu! – Maroju je Marov luksuzni život neprihvatljiv, pored toga i zato što je dubrovačka vlast često zabranjivala luksuz i pomodarstvo, primjerice, ogrlice i narukvice, pa i kolače (marcipan), što je već spomenuto


 335. ↑  Chi sete voi, omo dabben? Che volete? (tal.) – Tko ste vi, dobri čovječe, što želite?


 336. ↑  “Che volete?!” (tal.) – “Što želite?!”


 337. ↑  Non vi conošco, andate con Dio! (tal.) – Ne poznajem vas, idite zbogom!


 338. ↑  Čini me se ne znat! – Pravi se da me ne poznaje!


 339. ↑  È pazzo costui! (tal.) – Ovaj je lud!


 340. ↑  Arme! Con arme! – Signor capetan, mi vol ammazzar costui! (tal.) – Oružje! S oružjem! – Gospodine kapetane, ovaj me želi ubiti!


 341. ↑  El barigello et li sbirri (tal.) – Kapetan i žbiri


 342. ↑  Piglia, piglia! (tal.) – Drž’ ga, drž’ ga!


 343. ↑  Sta forte! Dà quà quel curtel! (tal.) – Miruj! Daj ovamo taj nož!


 344. ↑  Lasciate che ammazzo (tal.) – Pustite da ubijem…


 345. ↑  Die esser pazzo questo vecchio (tal.) – Mora da je lud ovaj starac


 346. ↑  Menatelo in pregion; lo faremo ben guarir della pazzia (tal.) – Odvedite ga u tamnicu, tamo ćemo ga dobro izliječiti od ludosti


 347. ↑  drži se na kontu! – pazi se!, čuvaj se!


 348. ↑  item per dolce pisciar (lat.-tal.) – Položit će račun i za slatko mokrenje (item je latinski izraz iz trgovačke terminologije, iz ugovora, popisa robe i kod sličnih nabrajanja, a znači nadalje, također)


 349. ↑  dezereditat – razbaštiniti


 350. ↑  nje – njih


 351. ↑  da paka ko će š njim remedijat? – a kako će poslije s njim izgladiti stvari?


 352. ↑  Chi ha tempo, ha vita (tal.) – Tko ima vremena, ima i života (tko ima vremena da se snađe, naći će načina da se spasi; toskanska poslovica)


 353. ↑  Hoću da nađe skužu – recimo da nađe izgovor


 354. ↑  Stiamo a veder (tal.) – Da vidimo


 355. ↑  Ah, signori, o gintilomeni … ? (tal.) – Ah, gospodo, o, plemići, kakva je to galama bila?


 356. ↑  Signora, certamente non ve l’ sappiamo dire (tal.) – Gospo, doista vam ne znamo pravo reći


 357. ↑  E dove andò signor Marino? (tal.) – A kamo je otišao gospodin Marin?


 358. ↑  Non sappiamo certo dove se ne andò (tal.) – Nemamo pojma kamo je otišao


 359. ↑  Se lo vedete, di grazia, mandatemelo (tal.) – Ako ga vidite, budite ljubazni, pošaljite mi ga


 360. ↑  Faremo volentieri, signora (tal.) – Rado, gospo


 361. ↑  Misser Sadi, non aveti lassato il collarin di perle? (tal.) – Gospodine Sadi, jeste li ostavili bisernu ogrlicu?


 362. ↑  Che so mi, signora. Signor Marin … (tal.) – Što ja znam, gospo. Gospodin Marin je otišao a nije mi ništa rekao


 363. ↑  Mo tornerà ora ora egli; lasciatelo (tal.) – Ali on će se odmah vratiti, ostavite je (ogrlicu)


 364. ↑  I denari chi mi darà (tal.) – A tko će mi dati novac?


 365. ↑  Non sapeti chi ve li darà? … (tal.) – Zar ne znate tko će vam ga dati? Zar je to prvi put što smo robu kupili kod vas? Koliko stoji tih trideset bisera?


 366. ↑  Non le posso dar per manco … (tal.) – Ne mogu ih dati jeftinije od pet škuda po komadu; a to bi bilo: pet puta deset – pedeset; stotinu, stotinu i pedeset škuda, toliko bi stajali


 367. ↑  In nome de Iddio, lasciatele … (tal.) – Za ime božje, ostavite ih; čim se vrati gospar Marin odmah će vam izbrojati novce


 368. ↑  Averia a caro esser con lui (tal.) – Rado bih to s njim uredio


 369. ↑  Sadi, par che non vi fidate del fatto mio! (tal.) – Sadi, vi kao da nemate u mene povjerenja!


 370. ↑  Non è, signora, che… (tal.) – Nije, gospo, da nemam povjerenja, ali dobro bi bilo da je on tu


 371. ↑  Ci sarà anche lui, lasciatele … (tal.) – Bit će i on ovdje, ostavite ih; a sad sam ja tu, a ja smo i on jedno te isto


 372. ↑  So! Dio faccia esser sempre insieme … (tal.) – Znam! Daj Bože da uvijek budete zajedno, jer zaista imate ljubavnika koji je dostojan vas, a on ima gospu koja je njega dostojna. Što smeta da ponesem sobom bisere i da se za kratko vrijeme vratim?


 373. ↑  Importa; chè io le voglio metter al collo … (tal.) – Smeta, jer hoću da ih stavim o vrat, a ne bih htjela da ih tko vidi i da mu se svide pa da ih plati nešto više te da ostanem bez njih. Znam ja dobro koliko ste lakomi vi Židovi


 374. ↑  Siamo quel che vol la signoria vostra … (tal.) – Mi smo onakvi kakve hoće vaše gospodstvo, i učinit ću kako je vama drago


 375. ↑  Spettate, scendo giù alla porta (tal.) – Počekajte, sići ću dolje na vrata


 376. ↑  Per Dio, mal volentieri le lascio … (tal.) – Bogami, nerado ih ostavljam. Nije mi bilo drago vidjeti kako onaj starac trči za gospodinom Marinom. Ti mladići troše bezobzirno, zaduže se, varaju pa odmagle. Onaj starac kao da je govorio: ‘Moji dukati!’. Dukate je spominjao, ostalo nisam razumio. Ali ova me je gospa inače darežljivo isplaćivala; valjda mi ni ovaj put neće ostati dužna


 377. ↑  Eccovi le perle; sono trenta, contatele voi (tal.) – Evo vam bisera, ima ih trideset, prebrojite ih vi


 378. ↑  Cinque, dieci, quindeci, vinti … (tal.) – Pet, deset, petnaest, dvadeset, dvadeset i pet, trideset – svi su na broju. Dragi Sadi, vratite se za jedan sat, pa će vam gospodin Marin platiti vaših stotinu i pedeset škuda. Ove ću bisere nositi za ljubav gospodina Marina


 379. ↑  O, le vi stanno bene! … (tal.) – O, dobro vam pristaju! Dugo u njima uživali za ljubav gospodina Marina


 380. ↑  Dio lo permetta (tal.) – Dao Bog


 381. ↑  O che liberal gentilomo: ciò che ha non è suo! (tal.) – O, galantna li plemića: što ima nije njegovo!


 382. ↑  Sadi mio, se voi sapeste … (tal.) – Moj Sadi, da znate što mi je sve kupio ima godinu dana, začudili biste se: možda za tri tisuće dukata nakita, ogrlica, haljina i drugih stvari


 383. ↑  Bon prò vi faccia, signora! … (tal.) – Neka vam je na sreću, gospo. Ne mogu se više s vama zadržati, imam posla; za jedan sat ću vam se vratiti


 384. ↑  Andate in bona ora, Sadi mio caro (tal.) – Sretno pošli, dragi moj Sadi


 385. ↑  rumores fuge (lat.) – izbjegavaj glasine (“Rumores fuge, ne incipias novus auctor haberi” – “Izbjegavaj glasine, da te ne počnu smatrati novim autorom klevete”, Katon, Distisi, I, 12)


 386. ↑  stiam frešchi per Dio: andar a combatter con li sbirri (tal.) – jao si ga nama, bogme: poći se sa žbirima tući!


 387. ↑  za ručak – za doručak (ako već ne za objed)


 388. ↑  kao – kao da


 389. ↑  e andar a far i fatti mei (tal.) – i gledati svoj posao


 390. ↑  Bjestije mene! – Baš sam životinja!


 391. ↑  Još da buđah s njim ter da ubodijaše – još da sam bio s njim i da je ubo…


 392. ↑  Quae par est? Cuius generis? (lat.) – “Čemu je slično? Kojega je roda?” (tipična sudska pitanja)


 393. ↑  in delitto (tal.) – suučesnik u zločinu


 394. ↑  per farmi scavezzar il collo (tal.) – da mi slomije vrat


 395. ↑  miraculosamente (tal.) – čudotvorno


 396. ↑  net (tal. netto) – čist


 397. ↑  un boccal de vin (tal.) – vrč vina (kao što je obećao Bokčilu i ispunio obećanje)


 398. ↑  carità (tal.) – milosrđe


 399. ↑  in pržon (tal.) – u zatvor


 400. ↑  in malora (tal.) – do vraga


 401. ↑  Mi moro di fame (tal.) – Umirem od gladi


 402. ↑  gdje ruka maha – gdje se zamahuje oružjem


 403. ↑  dovedoše – u Rim, gdje se ne zna snaći


 404. ↑  Dove è costui? … (tal.) – Gdje li je onaj? Pobjegao je varalica! Evo ga, bogme, gdje bježi. Hej, lopove, kidaš i nećeš da platiš oštariju? Slatka ti je bila hrana, a plaćanje ti je gorko, zar ne?


 405. ↑  Maro – talijanski amaro (gorko) Bokčilo je razumio kao Maro


 406. ↑  Che maro, dà quà quel caban; manigoldo! (tal.) – Kakav pusteni dubačac, daj ovamo taj ogrtač, lupežu! (maro na talijanskom znači pusteni dubačac, vrsta biljke)


 407. ↑  manigoda – osim lupež, nitkov, ta je riječ u Dubrovniku značila i krvnik


 408. ↑  Cri, cri, canta ora kirieleison e letanie (tal.) – Kri, kri sad pjevaj kirije elejson i litanije


 409. ↑  ispovijem – ispovjedim (prije pogubljenja)


 410. ↑  che manigoldo! (tal.) – kakvog li lopova!


 411. ↑  Che diavolo urla quà? Che ha costui? (tal.) – Koji vrag tu urla? Što je ovome?


 412. ↑  Non vol pagar la oštaria, e gli ho tolto il gabban (tal.) – Neće da plati troškove pa sam mu oduzeo ogrtač


 413. ↑  Manda con giavolo sta bestia, introna mezza Roma con suo urlar (tal.) – Pošalji k vragu tog magarca, pola će Rima zaglušiti svojim urlanjem


 414. ↑  Che manigoldo, ne?(tal.) – Kakva li lopova, zar ne?


 415. ↑  Rendegli el gabban e mandalo … (tal.) – Vrati mu ogrtač i pošalji ga k vragu; onaj će starac za njega platiti


 416. ↑  E dov’ è ‘l vecchio? Non vedeste voi che fu menato in pargione? (tal.) – A gdje je stari? Zar niste vidjeli da su ga odveli u tamnicu?


 417. ↑  Ci è non so che del suo in casa; siamo securi (tal.) – Ima nešto njegova ovdje u kući, sigurni smo


 418. ↑  Dunche gli rendo il gabban? (tal.) – Da mu, dakle, vratim ogrtač?


 419. ↑  Rendeglielo (tal.) – Vrati mu ga


 420. ↑  Tò, va via! (tal.) – Na, idi!


 421. ↑  cum fustibus et laternibus (lat.) – s toljagama i svjetiljkama (pravilno bi bilo: laternis); odnosi se na mjesto u Evanđelju kad Juda dođe s vojnicima uhititi Krista


 422. ↑  bilj – zbilja


 423. ↑  među Irudi i Pilati – u zatvor


 424. ↑  amanti od Prijekoga – ljubavnici iz ulice Prijeki (ulica paralelna s Placom, Stradunom, sa sjeverne strane)


 425. ↑  “Capetano, el è un di nostri, lasciatelo – è suo padre” (tal.) – Kapetane, on je jedan od naših, pustite ga – to mu je otac


 426. ↑  “Che padre, che di nostri, che lasciar! Ognun largo!” (tal.) – Kakav otac, koji naš, što pustiti! Odbij!


 427. ↑  s strane, dijeti – uklonite se, djeco


 428. ↑  Vlah Vlaha potište, a katunaru kletište! – Seljak seljaka otjera, a katunaru (seoskom knezu) ostade koliba (dok se dva svađaju, treći, jači, izvlači korist)


 429. ↑  In pocis verbibus intendiantur vobis (lat.) – U malo riječi razumjeli smo se (pravilno: In paucis verbis intendimus nos)


 430. ↑  “Non ti conošco”! (tal.) – “Ne poznajem te”!


 431. ↑  Or (tal.) – dakle; da nastavim gdje sam stao


 432. ↑  sulle mie reputazioni (tal.) – sa svojim dostojanstvom


 433. ↑  virtutibus praedutus (lat.) – vrlinama obdaren (trebalo bi: praeditus)


 434. ↑  galine od Indijana – indijske (indijanske, američke) kokoši, odnosno purice


 435. ↑  Chi t’ha fatto quelle šcarpe … (tal.) – Tko ti je napravio one cipele što ti tako lijepo pristaju, što ti tako lijepo pristaju?; “početak stare tal. pjesmice o odijevanju djevojke koja se zvala Girumetta ili Ghirumetta. Pjesmica je imala mletačku i toskansku verziju, koje je Popiva pomiješao” (D. Pavlović)


 436. ↑  Che ti stan si ben … (tal.) – Što ti tako lijepo pristaju, Gernietta, što ti tako lijepo pristaju?


 437. ↑  Srčano zeljice – Popiva zapravo izvrće konvencionalnu petrarkističku frazu “srčana željice”


 438. ↑  komu se hraniš? – za koga se čuvaš


 439. ↑  K sebi ruke – “Popiva je svoje zadnje riječi, očito, popratio “igranjem rukama”, kako to Držićevi junaci kažu, pa otud reakcija Petrunjele (i skrivenog Pometa).” (F. Čale)


 440. ↑  velju – velim


 441. ↑  poslije – podrazumijeva se: vidjeti


 442. ↑  na klopcijeh – na klopcima, drvenim cipelama


 443. ↑  Fodža nova – nova moda


 444. ↑  Bogme je Dubrovčanin! – prepoznao je Dubrovčanina jer je on zazvao Gospu Luncijatu


 445. ↑  proštenje – oprost grijeha, tj. došao je na hodočašće u Rim


 446. ↑  veće stotinu – više od sto


 447. ↑  de Diu (tal.) – Bogu hvala


 448. ↑  Bone nove! (tal.) – Dobre vijesti!


 449. ↑  Bone! (tal.) – Dobre!


 450. ↑  Pate (tal. fate) – zapovijedajte


 451. ↑  novela (tal.) – novost; šala


 452. ↑  alla oštaria della campana (tal.) – u krčmi “Kod zvona”


 453. ↑  buna – graja


 454. ↑  eredi delli beni di condan signora Laura (tal.-lat.) – nasljednici imovine pokojne gospe Laure; “Pomet u talijanski tekst umeće latinski izraz quondam, koji on izgovara condan, što će reći “bivši”, “pokojni”, a upotrebljavao se i u šaljive svrhe, npr. u izrazu “essere tra i quondam”, biti među mrtvima.” (F. Čale)


 455. ↑  Fora, fora bez mjedi! – Van, van, vi bez para!


 456. ↑  na deset peča u dinaru mesa – zbog škrtosti Dubrovčana, neznatna količina mesa kupljena za dinar razdijeli se na deset komada; “Republika je stalno određivala cijene mesu i vodila strog nadzor nad prodajom mesa… Republika je vodila računa o cijenama u krčmama, i tako 24. oktobra 1504. određuje Malo vijeće da se u krčmama smije za 1 dinar davati mesa svega pola libre, manje nego u mesnicama. To je rješenje dano za krčme nad stepenicama i za krčme pored luke” (Roller)


 457. ↑  s kojom je gracijom došao – s kojom je izlikom došao


 458. ↑  umrah – umro bih


 459. ↑  pokli se kažu, kad se pendžaju, toliko slaci – jer se čine, kad se troše, toliko slatkima


 460. ↑  ijedu – jedu


 461. ↑  deliberat (tal.) – odlučiti

keyboard_arrow_up