Treći čin
Prvi prizor
POPIVA i BOKČILO
POPIVA: Bokčilo, gdje reče da ćemo nać Mara?
BOKČILO: Na voštariju “od zvona”.
POPIVA: Da umiješ ti poć?
BOKČILO: Ja, bijedan, ne znam ni gdje sam ni kud idem, nevješ kao slijep.
POPIVA: Da hodi sa mnom, ja ti ću vođak bit.
BOKČILO: S tobom, Popiva, moje srce popîvâ; ja s tobom makar u pakao. Golemo ti vince ono u gospođe biješe; hubava ti je vladika u njoj.
POPIVA: Bokčilo, ono je Dalmatinka, ono je dalmatinsko mlijeko sisalo.
BOKČILO: Vidjet je; nije kako i one brižne šturljive njeke parlašuše462.
POPIVA: Je li gospar Maroje zlatijeh dukata donio?
BOKČILO: Donio je njeku skrinjicu; teška je, mnim da je munida u njoj.
POPIVA: Dobro naši posli idu; pođ’mo najbrže!
BOKČILO: Kuha li se večera doma?
POPIVA: Stoj miran, biće svega.
BOKČILO: Tebi se priporučujem, Pôpo, Popiva, moj kneže i gospodine!
POPIVA: Što ć’ ino neg da si sit i pjan?
BOKČILO: Ah, da te Bog veseli, – to toliko hoću.
Drugi prizor
DŽIVO (sam)
DŽIVO: Moj Bože, mučno ti je umjet živjet na svijetu; mučno ti je znat što se hoće čovjeku. Nam mladijem uspara463 većekrat da sve znamo i da sve umijemo; ma brijeme, koje nam je meštar464, uči nas i kaže nam dan po dan er što veće naučivamo, tot manje umijemo. I para da su veće scijenjeni oni ljudi koji u sebi drže da manje umiju neg oni koji se scijene da vele znaju i razumiju, er tko se vele scijeni, a ne umije, operavši465 čini veću štetu neg koris. Ja, budući466 u Dubrovniku, paraše mi da sve znam i u mojoj prozuncijoni desponjah se moju prvu bratučedu Peru svjetovat i navesti da ide u Rim vjerenika iskat Mara i da iz tečina haholjka izme trista dukata, kako je i učinila, a sve to ne stavljavši pamet na što ima doć467, neg slijedivši volju ku ktjeh ovizijem ludijem medzom ispunit za poć u Rim, – volju ka mi paraše slatka, a sad mi se je u grkos obrnula. Ovdi sam, a ne znam ni umijem koji partit obrat468. Peri ne basta animo469 vjereniku se ukazat, a meni manje od ruke ide rijet mu. Dubitam er bi mi za zlo imao er ju sam doveo, i ne bi manjkalo da me ovdi u Rimu čini ubit. In fine470 nije njemu471 odkrit ovu stvar, ni znam što ću. Paraše mi iz Dubrovnika otit na pjačer u Rim, a ja sam došao na misli472, na nesan, na velika fastidija, a najveće mi je mislit473, kad se vratim u Dubrovnik, koja mi će čâs bit od ludosti474 koju sam učinio; i ako mi je paralo da što umijem, sada razgrizam gdi me je moja prozuncijon dovela. Napas, gdje ne mogu ni naprijed ni nazad, ni znam ni umijem što ću, trijeba mi je čekat da sam s neba mirakulozamente pomožen, inako tonemo na prješu. Ah, fortuna, gdje me si dovela?! Poću se vrtjet po Rimu sjemo, tamo, da me tuga prođe i čekat manu s neba ili ostat ruinan.
Treći prizor
SADI Židov, LAURA
SADI: Tik, tok!
LAURA: Chi è giù? Sadi, sete voi?475
SADI: Signor Marino sarebbe tornato?476
LAURA: Non è tornato ancora.477
SADI: Signora, io ne ho da far un pagamento da quà a una ora; per altro non vi daria fastidio.478
LAURA: Mo ben, signor Marino non potrà star a venire.479
SADI: Signora, non averesti voi alle man qualche scudo? Ne avevo gran bisogno.480
LAURA: Non certo, Sadi mio, tornate da quà a un poco, e sarete soddisfatto.481
SADI: Faro quel che piace a vostra signoria.482
LAURA: (O, son fastidiosi sti giudei!)483
Četvrti prizor
SADI, zatim MARO
SADI: Per Dio di Abram, Isac et Jacob, fui pazzo a lasciar quelle perle! Cortigiane, ah! Bertoni, ah! Non bisogna dormirvi su questo fatto, bisogna sollicitar, infastidirgli e battere il ferro mentre è caldo. Son cento e cinquanta šcudi, non sono frašche. Ma ecco signor Marino, per Dio. – Basio la man a vostra signoria, signor Marino.484
MARO: Che c’ è, Sadi?485
SADI: Le trenta perle che ha tolte la signora, a cinque šcudi l’ una, montano šcudi cento e cinquanta.486
MARO: Oh, Sadi, montano troppo!487
SADI: Di tanto abbiamo fatto el mercato, et ella se ha contentata.488
MARO: Poichè ella se ha contentata, mi contento anche io.489
SADI: I danar avreste appresso?490
MARO: Andavo ora a casa a portarveli.491
SADI: E dove vi trovarò io?492
MARO: Venite dalla signora.493
SADI: Non potria venir con essovoi a casa.494
MARO: Voi sete fastidioso, Sadi! Quando vi dico io, tornate da qua un poco dalla signora, et sarete soddisfatto.495
SADI: Quel che piace a vostra signoria, signor Marino; vi son servitore.496
MARO: Addio, vago a casa.497
SADI: Andate in bonora.498
Peti prizor
SADI (sam)
SADI: Cazzica! Non besogna esser pigro a questo fatto; costor a pigliar roba sono facili, a pagarla sono duri più che ‘l diamante. Non vò andar altrimente a casa, vò ascondermi drieto a questo canton per aspettar questo mio messia. Se non gli infastidišco, stenterò da aver il mio.499
Šesti prizor
MARO, zatim LAURA
MARO: Jedva se izeh od ovoga vražijega Žudjela! Počela me je nesrjeća persegvitat; trijeba će bit plaćat duge, a vrag uzeo i dinare, a dinara nije! Iznio bijeh dvijesti dukat za platit dijamant i rubin što sam sinjori obećao, – neću ‘oj manjkat. Ako oni vražiji Žudio izide, triba mu će bit kontat od ovizijeh dinara sto i peset škuda za perle. Jeda ne izide! Poću do sinjore, da mi ne bi za zlo imala jer nijesam, jesu dvije ure, u nje bio; i ono što me oni vražiji otac tjera dat joj razumjet štogodi drugo. Još da sinjora uzazna ove moje tuge, toprva bi na mene sva zla pala.
LAURA: Signor Marino!
MARO: Bene mio!500
LAURA: Čula sam, drago mi je.
MARO: Što si čula?
LAURA: Od mene tajiš?!
MARO: Što, sinjora?
LAURA: Da ti je otac prišal ovdi. Što mučiš? Jeda ti nije drago er ja znam?!
MARO: Tko ti je rekao?
LAURA: Junak501 njegov bil je ovdi; veli: na proštenje je došal. Vele da je vele trgovine donil.
MARO: Zbilj li govoriš?
LAURA: S Popivom je taj junak otišal na oštariju della campana502 za dvignut starca i povest ga u vas doma.
MARO: Ter je Popiva to učinio?
LAURA: Zač ne?
MARO: Imao je najprvo k meni doć. (Ah, kurvina traditura, zaklat ga ću!)
LAURA: Ča je on kriv? On mni dobro učinit; a zač? Na vjeru ti je dobro učinio.
MARO: Sinjora, ne za ino neg er ima sve mene pitat. Poću najbrže nać ga.
Sedmi prizor
SADI i prijašnji
SADI: Ben trovata la signora vostra, signor Marino!503
MARO: Sadi, ho una faccenda di gran inportanza, non mi dar fastidio ora!504
SADI: Signor, ho a far un pagamento, ora ora, di ducento ducati; altramente andarò in pregione.505
MARO: Non tegli posso dar ora.506
SADI: Rendetime dunque le mie perle, chè io non mi posso passar altrimente. Crederei potermi servir da voi a ogni mio besogno di trecento et quattrocento ducati come d’ un banco, et ora al bisogno non posso aver il mio.507
MARO: Sadi, non pensavo che voi fossi tanto fastidioso.508
LAURA: Soddisfatelo in sua malora, poich’ è tanto inportuno.509
MARO: Non è, signora, che io non li posso contar sti denari ora ora, ma il bisogno grande che ho mi spingeva ad andar presto, e i denari sarian, come sono, a ogni suo piacer. Tò quà: cinque, dieci, quindeci, etc. etc. Sete soddisfatto?510
SADI: Signor sì, gran merce alla signoria vostra! Se non avevo bisogno ora, non vi davo fastidio; abbiateme per escusato. Un’ altra volta servitive della roba mia, con danari et senza, a ogni vostro piacer.511
LAURA: Sadi, ricordatevi di quel pendente.512
SADI: Signora sì, mi racordo bene.513
LAURA: Signor Marino, c’ è uno che vende un pendente, domanda duacento šcudi, una bella cosa obisit ga! Nove perle!514 O, dobro ti bi stao!
MARO: Sve što je tebi drago, sinjora! Da ga vidimo; poću ovi posao opravit.
LAURA: Na večeru te čekam.
MARO: Ne znam hoću li moć.
LAURA: Ukradi se i dojdi.
MARO: Učiniću sve što je tebi drago! –
Osmi prizor
MARO, zatim POPIVA
MARO: Vrag uzeo čas i hip kad izide ovi Žudio! Izeše mi sto i peset dukata! Toliko mi ne ostaje u ovo zlo brijeme, – vražije brijeme koje mi se pripravlja za ruinat me, za rasčinit me. Ah, Popiva, ruinao me si, poveo mi si vraga oca u kuću, – razgledat će moje stvari! Pacijencija! – Veseo ide, a meni srce plače! – Bevegna galanti!515 Per Dio s’ džintio mladić516 i umiješ sve; gdje si dosle bio?
POPIVA: Gospodaru, otac ti je došao.
MARO: Tebi došao zao dan, zlo godište! Vrag ti po dušu došao!
POPIVA: Gosparu, za Boga što je? Što je intravenjalo? Jeda sam koji eror učinio? Da se remedijava, ako smo koji eror učinili.
MARO: Jeda si koji eror učinio? Ruinao me si!
POPIVA: Za Boga, što li? Kako li?
MARO: Ajme, nije remedija, pse jedan! Ti je neotac: došao je za osramotit me, za ruinat me u Rimu, za gledat mi konte, za reprendžat me, za kastigat me!
POPIVA: Govore da je došao na proštenje i da je donio čudne prateži i trgovine; i on govori.
MARO: A je li onomu neprijatelju Božijemu vjerovat? Ti ne znaš kako me je prid sinjorom našao i kako je za mnom trčao s kordom, i ja sam u ono all’ improvvista517 fengao ne znat ga, i tratao ga sam mahnica518, i barižeo ga je bio odveo u tamnicu za oružje519. Vrag uzeo kad ga nijesu objesili, pokli on meni ove muke zadava. Ne znam koji ga je vrag činio pustit; za oružje u Rimu idu vješala520.
POPIVA: Ajme, tako li je? Njetko nam je novelu učinio!521 A nitko ini neće bit neg Pomet; ne imaš inoga neprijatelja u Rimu neg onoga traditura.
MARO: Ajme, ne znam ni tko je ni što je, neg vidim er mi je sve zlo na glavu palo. Dohodi mi volja uzet nož ter se ubosti i ne patit veće tolike tuge.
POPIVA: Gospodaru, ne valja se desperavat ni tako abandonavat; svemu je remedijo neg samoj smrti. Da se ide na remedija! U fortuni522 se dobar mrnar poznava; na provu od ognja fineca se od zlata poznava523. Nije ga tu plakat ni ktjet umrijet, neg se ne abandonat, pomagat se.
MARO: Ja sam izgubljen, ja ne umijem524 što. Za rane Božije, je li koje remedijo? Da, nauči me, sve ću činit.
POPIVA: Hoć’ činit što t’ ja velim?
MARO: Hoću, sve ću činit! Ti meni sad budi gospodar a ja ću tebi sluga, istom da se isplije525.
POPIVA: Dokle čovjek može koporat, valja da se pomaga.
MARO: Ovo sam, da koporem i da se pomagam.
POPIVA: Učin’ ovo, i našao ju sam!526
MARO: Da se čini, kad ju si našao.
POPIVA: Pođ’ u sinjore i odkrij jo’ se.
MARO: Ovo je džusto rijet: “Pođ’, uzmi konopac ter se objes'”, – ter se sinjori odkrit!
POPIVA: Čuj me, per amor de Dio527, daj mi rijet.
MARO: Reci; davam ti rijet. Ah, fortuna!
POPIVA: Velim, pođ’ u sinjore. Sinjora scijeni – i ne bi jo’ vas svijet dao razumjet da je inako, – da tvoj otac ima velike trgovine, prateži i zlato; i scijeni da je prvi bogatac ne od Dubrovnika, ma od svega Levanta, i zna er ne ima neg tebe jednoga sina.
MARO: Zna, sve zna! Kako tolike partikularita ona može znat?!
POPIVA: Kortidžane, prije neg uzmu jednu taku pratiku, hoće znat tko ti je na krštenju bio, – što ti ne znaš, – a neg528 tko ti je otac i kako je i što može i ne može.
MARO: Nu, bud’ je tako, ter što pak?529
POPIVA: Pođ’ u nje i odkrij jo’ se u dvije riječi: “Sinjora, sad je brijeme da me pomožeš, a ja, ako sam tvoj bio ovoliko, sad mislim bit vas tvoj sa svijem mojijem imanjem. Ti dobro znaš tko sam i tko je moj otac. Mene znaš kakav sam s tobom, a moj je otac od lakomijeh ljudi od svijeta: ktjet mi će iskat konte, a dinare sam s tobom spendžao; mni da sam spendžalac, er su oci taki”. Da Sadi ebreo530 provedža svita za jedne tri tisuće dukata, a da mu sinjora da penj531, da se samo ta finta mostra učini, ne drugo.532
MARO: Nut riječî; sinjora da mu da za tri tisuće dukata penj! Para li mao penj od tri tisuće dukata? Ne imaju za tri tisuće dukat dzojâ papine nepuče533!
POPIVA: Papine nepuče? Oto joj si ti za tri tisuće dukat dosle dzojâ iskupovao, a zaboravio si. Ma neka dzoje stoje; sinjora ima na jednom banku za četr tisuće škuda, što ti, morebit, ne znaš. Ma ne gleda’ ti ništa ino, neg viđ jeda ti ovo može reuškat.
MARO: Ter kad se nađe prateži za tri tisuće dukat i sinjora obeća, što da poslije učinimo?
POPIVA: Sve da učinimo, sve da napravimo; tizijem se će sve načinit. Da ti pođeš i da se svučeš iz toga veluta, i da se obučeš na trgovačku, i da pođeš k ocu i da fendžaš, da ti ono nijesi bio najprvo, ma tkogodi tko tebi prilikuje. I kad ti ustjedbude iskat kont, ukaž’ mu svite, a od ostaloga534 da’ mu razumjet da si gdjegodi poslao, ali da imaš skodžat. I dođ’ k njemu s reverencijom.
MARO: Stvari fastidijoze, partiti mučni, a svlačit se iz ovizijeh haljina! A i ne imam haljina od svite.
POPIVA: “Partiti mučni, a i ne imam haljina od svite!” Trijeba se je ne abandonat, ako hoć’ ne ostat sramotan i ružan535 po bradi i po glavi. A brineš se haljinami, kako da u Žudjela nije haljina tacizijeh za okordat, – gran cosa!536 Kao se si u adversitati veoma izgubio! Svak u dobru umije papat, ma nu mi se u zlu umjej akomodat.
MARO: Oršu, Popiva, rekao t’ sam da te ću slušat; što mi veliš, sve ću učinit. Hod’ naprijed, vod’ me kud znaš.
POPIVA: “Vod’ me kud znaš!” Da’ da tanac izvedemo! Tao ti Boga, što “vodi me”? Otresi se, da pođemo k sinjori s svijetlijem obrazom, er ako sinjora nota tvoju malankoniju, u suspet uze537 i ne učini ništa, a tebe udri nogom538.
MARO: Oršu, Popiva, resolvao sam se! Da se ponesemo kao indženjozi ljudi, da se ide k sinjori. Ne bi li bolje bilo da ja najprvo s Sadi Žudjelom govorim i da njega najprvo desponjam?
POPIVA: Ekčelento, dobro bi bilo! To te hoću gdje se i ti počeo indženjavat.
MARO: Bî li u Džanpjetra zlatara?
POPIVA: Bih.
MARO: Hoće li donijet rubin i dijamant?
POPIVA: Rekao mi je odsad do kvart ure539 da će doć u sinjore.
MARO: Ne bi zlo bilo da sinjori ja realo rubin i dijamant, koji će Džanpjetro donijet, darujem i prid njom platim.
POPIVA: A hoć’ imat dvijesti škuda na ruci?540
MARO: Nješto imam, a nješto se mogu učas vrh dvije kolajine moje velike i vrh manilja servat. Ajmeh, Popiva, veće nije dukât! Ako nas srjeća ne pomože, otidosmo na ošpedao.
POPIVA: Bit će što da Bog; chi ha tempo, ha vita.541
MARO: Platio sam sada sinjori kolarin od perala; oni vražiji Žudio htje danas dinare u najveću moju potrjebu542.
POPIVA: I drago mi je, neka sinjora volentjerije učini nam ovi pjačer. Oršu, da se čini što se ima činit.
MARO: Pođi ti u Džanpjetra zlatara, da donese džoje, a ja ću poć dinare provedžat za platit ih i nać Sadi Žudjela i desponjat ga za ovu rabotu.
POPIVA: To te hoću543, tako mi otresen budi! Pođi, a ja pođoh po zlatara.
MARO: U kući si onoga neoca ostavio; provrć mi će sve moje bagatele, pacijencija! Ovdje trjeba učinit srce od lava a obraz od zle žene.
POPIVA: Hodi veće, ne pita’ za drugo.
Deveti prizor
PETRUNJELA, zatim TRIPČE
PETRUNJELA: Jezus, abe Marija, kad se ovako stavi koja na koga, tako ni ije ni spi, neg sve njega hoće, sve o njemu misli. Ova moja gospođa, odkle je čula da je Maru otac donio tolike trgovine, tako… Ah, zaboravih Maru rijet da se svrati u drapijera Luke, da mi čini donijet peču veluta karmizina za vesturu; ah, zaboravih i da čini donijet drugu peču demaškina bijela; ah, i da se svrati u kožuhara za onu poctavu od dzibilina i za drugu od riza. Sjetna, sakraja544 koliko da ovi ima gdjegodi puč545dukata, ter da ih romijenčom crjeplje546. Uh, brižne ve one dubrovačke potištenice547 štono se čersaju bulom548 i usta na suhvicu čine549 u koretu od abe; kad optoku koja od dzetenina ima na koretu, para joj da je njeka gospođa velika, – u cokulicah! A, sjetna, ako dvaš na nedjelju vare550, i još da im može to bit! A ove? Odre od svile; što nose po kući, od svile; kamare im su obstrte svilom; sve u srebru ijedu, ijedu vazda letušte; svaka hoće dvije kamarijere, koje ini posao ne imaju neg nju oblačit i kamaru načinjat, – a kako to! Ja ne smijem joj ni u kamaru uljesti; ja kuham i perem, i jošte s drugom.
Brižna se ja zagovorila sama; govorim kao da komu spovijedam ovo. Ma, rasuta, gdje ću ja sad Mara nać? Reče mi: “Trči, stignut ga ćeš”. Stignut ga ću! Vragut ped551 neću tamo! Stât ću ovdi s strane, ter se ću nagledat za dušu ove milosti Božije, i u sebi ću mislit da hoću za muža koji bi mi najdraži od svijeh ovjezijeh ljudi bio. Oni ima veličak nos: uh, ne bih ga u srjeću! Ah, oni, brižna, velika ti usta ima: uh, ne bih ga za muža, dušom mojom mnjela bih da me će ončas proždrijet. – Ma tko ide ovo ovamo, sjetna? A nut ovoga s nosom i s grbom552, nješto u sebi mrmori; poću čut što blede oslova nemanština553 jedna.
Deseti prizor
TRIPČE (sam),
zatim PETRUNJELA
TRIPČE: Reče se: tko je bjestija, bjestija će i umrijet, a sve što se od mačke rodi, sve miše lovi, i sve što lisica leže, sve liha554; a što hrtica koti, sve zeca tjera; a zmije što rađaju, sve to prokleto sjeme jadom555 meće. Hoće rijet da ljudi – son stato a scola, non parlo miga a caso556 – velim, hoće rijet da ljudi partičipaju, misser mio, od ovizijeh bjestija. Lav ima srce i zec ar contradio557 ; pas vjeran – lisica liha; prasac u gnusnoći – armilin u čistoći; vuk grabi – ovčica s mirom stoji; osao trom – konj brz; ljudi njeki od rampine, – njeki daju; njeki osli – njeki la gentilezza di questo mondo558, njeki crnilom meću kao i hobotnica, a njeki čisti u jeziku, čisti u misleh; njeki “Or misser mio, or misser mio”559, šaren kako i zmija, vlači se tiho kako i zmija; čovjek je u formu, zmija je u pratiku; grij zmiju, da te uije; pratika’ š njim, da te otruje. Omo coperto di lupo cerviero, intrinsecus autem sunt lupi rapaces; a fructibus eorum cognoscuntur560. Sve što se od pelicara rodi, šije peli; a sve što se od mlinara rodi, sve múku561 krade. Et concilium fecerunt, ut dolo tenerent. Intendami, fraello, se poi, chè mi intendo molto ben mi.562
PETRUNJELA: (Brižna, ovo njeki para meštar od skule, govori da se sam razumije. Sjetne ve njeke pridrti!)
TRIPČE: E per tornar563 gdje bijeh, za ne platit dva soldina pijene564; jedni se ljudi nahode zli bjestije, druzi se nahode dobri anđeli et troni565. Cum santus santus eris566. Chi nasce matto, anniegati, – tuo danno567. S dobrijem opći, ako ć’ dobro imat; ja malo568prije bez objeda ne ostah za njeku bjestiju569.
PETRUNJELA: (Sjetna, ah, ah, ne mogu srcu odoljet da se ovomu čovjeku ne javim kad je našjenac.) – Našijenče, dobar ti dan! Našega t’ mi, našega! A reče ona:
Jaše ga,
bez našega
nije tega,
naš mi dvaš,
nije laž,
noć i dan,
gdje ti je stan?
Što mi se gonenu?
“Tvrdo ti,
meko ja;
tvrdo u meko
dah ti ja;
pođi tja;
opet htio bi;
bogme i ja”.
TRIPČE: Po svetoga Tripuna, ovo što htijah! Da si čestita i da je čestita srjeća koja me na tebe namjeri, našjenico lijepa i pjaževola. Ja bogme ugonenuh er ovdi dođoh; nađoh što htjeh.
“Ja sam tvoj,
budi moja;
tebi moj,
meni tvoja;
sladak san
i pokoj;
dobra volja,
a bez znoja”.
Ugonen’ ti meni ovu, da ja tvoju ugonenem.
PETRUNJELA: Ugoneni:
“Nitko ni
došao, pošao;
a on mni
da je ošao,
a sve sni”.
TRIPČE: Bogme neće bit san, ako ti hoćeš, moja našjenico lijepa i draga.
Ja moje,
a ti tvoje
da’ na srijedu;
da’ svak svoje,
da se od dvoga
jedno učini;
sunačce mi tobom sini.
PETRUNJELA: Sjetan našijenče, salačljiv ti si, ah, ah, ah!
TRIPČE: Po svetoga Tripuna blaženoga, kao si ti perla, gioia de oriente570. Ja bih s tobom život učinio kad bi ti htjela.
PETRUNJELA:
Ja bih htjela,
kad bih smjela;
majka ne da,
sve me gleda.
Ne muči se, sve zaludu,
a razumjet davam ludu.571
Ma ovo njetko, brižna, njetko ide. Stan’ s strane da ne mni štogodi572.
TRIPČE: Ki će vrag bit?
Ugo izlazi Tudešak.
Jedanaesti prizor
UGO i prijašnji, zatim LAURA
UGO: Ah, Pomet, traditor Pomet, ah, ma fraj!573
PETRUNJELA: Brižna, što veli?
UGO: Garzona cognoscer, serfitor de tua patrona; mi star suo serfitor, et mi foler mal. Mi trar ducati mille, to mila, quanto foler.574
TRIPČE: Nut vraga gdi je došao tantat me, smesti me i posao mi ištetit!
PETRUNJELA: Missier, signura parlar ti, mi non ghe parlar, mi non se impazzo, no.575
TRIPČE: Dico, gintilomo, andè a far li fatti vostri, non te inpazzar quì; questa è cosa mia, veh!576
PETRUNJELA: Ga star quì, non ghe posciu andar mi.577
UGO: Che foler? Ti foler combatter con mi?578
TRIPČE: So anche combatter, quando bisogna. Ti par cosa da gentilomo disconciar i fatti mei?579
UGO: Che aver tu far con questa?580
TRIPČE: Aver che aver, – ho a far; e a te non ho a render conto di fatti mei.581
UGO: Fer Tio, fer Tio, tu star attorno quà e lasciar braghe e vita. Levar quà, fuggir de quà!582
PETRUNJELA: Missier, signur, non ghe far piazza! A tutti star passeggiar. Misser Domeneddio dao583; nebogo, nut vidiš li?!
UGO: Fer Tio, mattar te ancora, puttana, e puttana tua padrona mattar. Fenga cancar a tutti!584
TRIPČE: Con arme e con superchiaria sei venuto! Ti par esser in terra tudešca e bravar. Pon mente e guarda ben con chi hai da far.585
UGO: Jo, jo, fenir, fenir quà!586
PETRUNJELA: Nut, vrag ti dušu ne uzeo! Puttana dir a signora, e mi šon puttana?!587 Lažeš posrjed usta tvojijeh! Tua madre, sciurelle, fratelli e tuo pare puttane!588 Vidiš li, nebogo, kako nas je našao! Nè ti più venir casa nostra, nè mi averzer, e ti špander acqua calda supra testa, tot!589
TRIPČE: Per la verzina Maria, can mio padre?! Ah, Dio590, rad bih se ja i ti gdjegodi na samu nać: per Dio, po Boga i svetoga Tripuna blaženoga, che ti farò veder le stelle a mezzugiorno591. Nemo’ istom da ja počnem igrat592 nazbilj e davvero593.
UGO: Jo, jo!594
PETRUNJELA: Jao ti vazda kako jednomu manigoldo di furche!595
TRIPČE: Po Boga, ako počeh igrat! Se comenzo giogar delle man!596
UGO: Che dir ti zocar con man? Ti spettar!597
TRIPČE: Vidite li! Superchiaria! Con arme!598
PETRUNJELA: Nut, nebogo, gdje nas siječe! Idi! Cancaru ti vegna! Per Dio ti ga cavar occhi cun queste man!599
UGO: Puttana! Mattar, tu non viver; puttana ti et tua patrona.600
PETRUNJELA: Madunna cara, madunna, averzi!601
Sinjora Laura s funjestre.
LAURA: Che rumori son questi?602
PETRUNJELA: Madunna, me ga voler ammazzar giudio!603 Htio me je zaklat.
TRIPČE: Inmezzo di Roma far queste sacperchiarie a omeni dabben! Vado de longovia al governator. Saperai, can traditor604 , s kijem imaš što činit.
UGO: Ti fenga il cancar, puttana!605
LAURA: Signor Ugo, a gintelomini pari toi non si conviene far queste cose.606
UGO: Che far? Ferito! Mattar puttana.607
Izlazi Popiva, govori s sinjorom.
Dvanaesti prizor
POPIVA i LAURA
POPIVA: Koja je trjeska ono? Sinjora Laura, što oni Tudešak bravaše?
LAURA: Ne znam! Mnim da se je pomamil.
POPIVA: Sinjora Laura, sama vidiš, ovo je Pometov gospodar; taki i sluga! Ah, ah, smijejem se od Pometa, od onoga ribaoda; gdi je, kako je uzaznao da je Marov otac došao i da je donio tolike trgovine? Ah, sinjora, galant je čovjek oni Marov otac. Da ga vidiš! Jedne prezencije! Gospodar čovjek, kako i jes. I uzaznao je da Maro u tebe pratika; veli: “Mlados je taka, i ja sam u mlados gori bio”; veli: “Drago mi je, er almanko s galantom ženom pratika”. I za vratit se608, oni ribalad Pomet, kako je uzaznao da je gospodar došao s tolicijem bogactvom, vidio je er s svojijem Tudeškom trijeba mu je daleko stât od tvoje kuće.
LAURA: Dalek stât od moje kuće?! Umim ti rit er ću činit da izdalek gledaju.
POPIVA: I što ne mogu na dobru609, hoće ribaldarijom pomagat. Iznašao je jednu astuciju: čuo ga sam iza jednoga kantuna gdje šapće s njekijem i dogovara se da dođe k tebi i da ti reče: “Maru je otac došao, lakom je čovjek; uzaznao je er je Maro dinare spendžao, hoće mu dvignut fačende i hoće ga povesti s sobom u Dubrovnik”. I drugu je neslaniju našao, s kojom će prida te doć, – da je oni mahnitac ki ga maloprije tjera s nožem, da je njegov otac.
LAURA: Ah, ah, dobra je ta!
POPIVA: Ribalad jedan, nut što je inmadžinao! Bi li vrag ovaku astuciju inmadžinao?!
LAURA: Ribaldi ribaldarijom hoće sa mnom živit. Ja Mara ljubim s pravoga srca i, ti vidiš, odgonim svakoga, a njega samoga hoću, i njega samoga ljubim i ljubiću do smrti.
POPIVA: Vidi se, sinjora, sve se vidi; a ta tvoja ljepota i ti spirit tvoj, koji ne ima para u svem Rimu, ne more inako učinit neg ljubit onoga koji tebe adora, onoga koji je čertamente denj od tvoje ljubavi. Jedna je stvar, – nješto se brine, malo je u fastidiju.
LAURA: Ča se brine? More li gdje moja pomoć u taku brigu?
POPIVA: Ah, zaboravih ti rijet: bili smo u kožuhara; gotova je foldra od dzibilina.
LAURA: Kad ju će donijet?
POPIVA: Rekao mi je, sjutra ju će u jutro donijet.
LAURA: Da onu od riza?
POPIVA: Svršuje ju; Maro je sam bio u njega. Ah, koliko te oni vlasteličić ljubi!
LAURA: Ima zamjenu610. Nu kaž’ mi, u kom je fastidiju?
POPIVA: Rad bi, kao je užanca od trgovaca, ukazat ocu da je štogodi i na trgovinu nastojao, neka mu dobrovoljnije da imanje u ruke. Stavi malo na udicu, da uhitiš vele, – razumiješ me?
LAURA: Ah, ah, dobro veliš; mogu li ja što u to pomoć?
POPIVA: Sinjora, a što ne moreš? Sve ti moreš. Ma se morebit akomoda; neka, dogovorićemo se, još ćemo govorit. Sinjora, trijeba je da se svi indženjamo na koris. Što je on, to si ti; što si ti, to je on; njegovo dobro – tvoje dobro, a ja vam sam vjeran sluga. Odsada ćemo, scijenim, largije živjet; kad je veće dukât, razlog je da se i veće pendža; za ino nijesu dukati nego da se pendžaju.
LAURA: Istinu veliš; ja sam pripravna za Mara život a neg ča ino.
POPIVA: Ti si vazda prava gospođa bila, i bit ćeš uvijeke. Poću, sinjora, u Džanpjetra zlatara činit da donese rubin i dijamant.
LAURA: Pođi. Ako vidiš Mara, reci mu da dojde k meni.
POPIVA: Hoću, sinjora!
Trinaesti prizor
POPIVA, zatim MARO
POPIVA: Mogah li, mogah li igda u bolji čas doć k sinjori neg dođoh? More li ijedna stvar bolja bit neg što avancah trat Pometu? Er znam; doće k sinjori, naše jo’ će tuge spovidjet; – rofijan je astut! Ova naš će impresijon od sinjore611 štitit: da joj najveće istinu Pomet pak govori, neće vjerovat; scijeniće da Pomet za svoj interes govori zlo od nas612. Ah, Maro, gdje si, Maro? Sad iskrsni, sada si od potrjebe. Ma ovo ga, per Dio! – Ah, gospodaru, nigda nijesi na bolje brijeme došao neg sada! Avancao sam Pometu trat: rekao sam sinjori s dobrijem načinom da ne vjeruje Pometu, ako što od nas zlo reče; er će ribalad doć k sinjori sa svijem našijem tugami. I vrgao sam dzar na tavulijer613: tegnuo ju sam er si se ti ocu rad ukazat er si nastojao614 na trgovine i da imaš prateži. Njoj ne bi dao vas svijet razumjet da tvoj otac nije donio tezoro u Rim, i disposta je sve učinit. Pođ’mo sada prije neg traditur Pomet dođe.
MARO: Ah, Popiva, sad poznam er valjaš, er mi si vjeran sluga i da imaš indženj.
POPIVA: Pođ’mo sada u sinjore, ne izgubimo ove okazijoni. Govorî li s Žudjelom?
MARO: Govorih. Oto ga, ide otuda. Darovao mu sam sto dukat, da me serva za tri tisuće dukat sfitâ; ma pas neće inako neg da mu banak od Olidžata615 provedža tri tisuće dukata, na kom sinjora drži dukate.
POPIVA: Sinjora će sve obećat. Gdi je Žudio?
MARO: Ovo ga, ide. Ah, Popiva, ako nas srjeća ne pomože, ruinaniji616 smo ljudi od svijeta.
POPIVA: Pušta’ sada malankoniju! S kurvami imamo što činit617. Čin’ da si sada mariol: unjigaj, umjej fengat. Ovo Sadi Žudjela.
MARO: Popiva, neka je meni, lascia far a mi!618
POPIVA: Sadi, sete informato d’ ogni cosa?619
SADI: D’ ogni cosa.620
POPIVA: Fa che tu sei accorto.621
SADI: Non accadon troppe parole con me.622
MARO: (Tik, tok.)
LAURA: Signor Marin!
MARO: Padrona mia dolce!623
LAURA: Petruniella, tira.624
Četrnaesti prizor
POMET (sam)
POMET: Je li ikomu na svijetu srjeća u favor kako je meni! Para da gdi hoću doć, tako mi i pripravi što hoću. Namurala se je na mene – nije inako, i nije čudo: cum sapiente fortuna semper conversabuntur625 , s razumnijem srjeća stoji; s ludjaci, s potištenjaci, s injoranti ona ne opći. Jesu njeki ki mi se razumiju; kažu s dva kujusa626: “Ergo approbitur”627 , istom per littera govore kako i papagali, a na ožet su, – ne imaju ništa!628 A njeki su koji kopajući, bastahujući dobudu svitan kaban; iz gunja se svuku u svitu, pak steku perperâ dosta; i na dukate se oslade, i dukatâ steku; i dukati629 pak obuku se u rize ter šetaju: “Ovo sam!” i “ja sam” i para mu da je i on630. Bastasi; vele se hoće!631 Za vlastelinu čovjeku bit hoće se čista krv od juhe, od kapuna i od jarebice učinjena, a ne od luka česnovitoga632 i od srdjela. Ovo se more rijet čovjek, – ja sam čovjek ki s galantarijom idem, razumno se vladam, nijesam rustik, ala mi ne para da sam633! Dobra srjeća sa mnom je, a š čovjekom je: umijem ju karecat, tako sa mnom dobrovoljno i stoji.
Felicitatis felicitantium!634 Nađoh Dunda Maroja alla oštaria della campana635 ; ukratko ga informah, uhitih za ruku, povedoh, povedoh na kuću sinjora Mara. “Sinjor” se sad zove; ja te ću do malo poslije!636 Informah Dunda Maroja er će Popiva doć s Bokčilom, da š njim unjiga, dokle ga u kuću stavi. I rekoh mu: “Popiva, sluga Marov, nesluga Marina, od onoga uboga od pameti mladića, ne zna od tvoga došastja; da’ mu razumjet da si donio velike trgovine, er oni imaju čudne fačende s sinjorami činit. Obeselit se će Popiva, dokle te u kuću stavi”, Oto t’ izlazi Popiva s Bokčilom; ja se skrih za kantun. Kurvina starca što se umije dobro akomodat, a ja ga naučih! Bez mene se ne umijaše obrnut! Tamo Popiva s kortezijom637: “Gospodaru, dobar došao!” Povede ga u kuću. Rekoh: nea, došao vam je meštar u kuću! Odsad do malo poslije govorite sa mnom.
Ja, reuškavši mi ova novela638, trčim, letim, da mi je u poses uljesti od sinjore639. Signor Ugo, ti si sada gospodar! Sentenciju si imao u favor640; a ja ću tvoj biti eredus coerendus641 ; a moj ti će trbuh sluga bit, a ja ga ću karecat za tvoju ljubav. Ma što ja činim ter ne idem u sinjore, ter joj ne spovijem mizerije Marove i naše feličitati? Ma, s vragom, nut što je bit akortu! Ako Mara nađem u nje, quae pars? cuius? quare?642 Našao sam remedijo, fengaću da i njega ištem, da mu uzmem kolač643 er mu je otac došao. Sta bene!644 (Tik, tok.)
Petnaesti prizor
POMET, PETRUNJELA, SADI, zatim POPIVA, MARO, LAURA
PETRUNJELA: Tko kuca doli?
POMET: Prijatelji!
PETRUNJELA: Pomete, nije gospođe, ima potrjebu645.
POMET: Sinjora Laura, dvije riječi, ako je tvojoj milosti drago. Jeda je sinjor Marin gori?
PETRUNJELA:
Doli – gori,
moli – tvori;
neću sada, –
hod’ otuda;
nuti vraga:
otvor’, draga;
nut napasti, –
Pomo, to s’ ti!
POMET: Petrunjelice, draga ptičice, ostav’mo salac! Vaš je posao646: šes riječi sinjori Lauri!
SADI:
La signora è signora;
fratel, andè in bona ora!
Oggi non si dà ricetto
nè a Pomo nè a Pometto.647
POMET: Ki je vrag ovo? Ova se čeljad ruga mnom. Non si potria dir dua parole alla signora Laura?648
PETRUNJELA:
La signora dorme, Pomo;
non averze a nigun omo.
Tentaziun, staga fora,
andè a bever che xe ora?649
POMET: Nebore, Petre, što su ti ruzi? I prije si sa mnom govorila. Nut vraga, neće da svoj posao čuju! Vaš je posao! Petrunjela, po krštenje koje na sebi nosim, ostav’te te cance!
PETRUNJELA:
Druzi nam kolač uzeše,650
tebe nam vuhvu riješe.
Vuhvo, izidi!
gospo, sidi,
da te napas
ne nađe ovčas.
POMET: Je li vrag žene uzeo?! Vaš je posao, Petrunjela; vi nijeste u svoj pameti!
POPIVA: Lupežu! “Gospar je Maroje došao”, – je li što drugo? “Lakomac je” – je li što drugo? “Konte će Maru iskat”, – je li što drugo? “Maro je spendžao”, – je li što drugo? “Otac ga će u Dubrovnik povesti”, – je li što drugo? Ti s Tudeškom ideš s dukatmi; neće te sentenciju ti dava ova kuća; neće te ni s dukatmi ni s ničijem! Lupežu, dovabio se si na odor od njekijeh kapuna koji se u sinjore peku večeri651; ovdi nije tvoje piće652!
MARO: Nu, čeka’, mariolu jedan! Na ti način, ribaode jedan!
POMET: Signor Marin, ja ne znam što sam tebi učinio.
MARO: Uteče ribalad jedan! Nu stignut te ću, ne boj se.
LAURA: E, lascialo andar, signor Marin, è un poltron;653 neka ide zlom česti654.
POPIVA: Da nas se neće ostat655 ribalad jedan.
MARO: Neće mi skapulat drugovja.
POPIVA: Gospodaru, da se opravi što se ima opravit, a njega udri s vragom. Sinjora, hoću li poći ja Džanpavula, faktura od Olidžata, dozvat, da asikura ovdi Sadi za tri tisuće dukata?
LAURA: Pođi, pođi, ja sam kontenta. Signor Marin, a vi nećete li uzit gori?
MARO: Sinjora, poću ja opravit što imam; sad ću se opet k tebi vratit. Kad dođe Džanpavulo da’ mu riječ656.
LAURA: Hoću.
MARO: Petruniella, piglia questa spada, bene mio.657
LAURA: Spomeni se doć na večeru.
MARO: Hoću.
Šesnaesti prizor
MARO (sam), zatim SADI, LAURA
MARO: Dobro, po muku Božiju, dobro! Izeh tri tisuće dukat od sinjore: oni kurvin mario658 malo vas posao ne išteti! Pomete, Pomete, naučit te ću živjet. Basta, sada ovdi nije trijeba spat; fortuna je s nami. Poću se svuć iz veluta i obuću se na trgovačku i otit k ocu i fengat da ga prije nijesam vidio. Ovdi je trijeba obraz od kurve učinit: trijeba se je ubezočit, rijet: “Ja nijesam te prije vidio!” Tot je tkogodi k meni prilikovao, – vrag! Kad pratež ukažem, sve se će načinit. Ah, Žudio osta u sinjore; poć ga ću dozvat. – Sadi!
SADI: Signor Marin, commandate!659
LAURA: Signor Marin, ordenala mu sam da mi donese sto lakat kurdjele od zlata, tri prste široke, za pavijun; ti ga ćeš tamo platit.
MARO: Dobro, moja draga, sve što je tebi drago. – Sadi, ašcoltame bene: voglio che quei tre milia ducati di panni non moviamo altrimente del vostro magazzin. E ci è più panni dentro che per valuta di tre milia ducati?660
SADI: Misser, non venete voi a veder il fatto vostro? E vedete se sono per valuta di tre milia ducati. Son tutti panni fini di Olanda; ci sono anche, ma pochi, panni leggeri. Venite a veder il fatto vostro.661
MARO: Non accade che io più guardi, mi fido di voi. Non mi potreste dar adesso la chiave del magazzin?662
SADI: Besogna prima che ‘l banco mi faccia sicuro.663
MARO: Parlate ben. Avereste voi un saio et cappa di panno tutto šchietto da prestar a nolo?664
SADI: Ne ho venticinque, se pur vi bisogna.665
MARO: Mi bisogna un saio et una cappa schietta. Solamente andemo alla buttega vostra finchè ‘l mio servitor torni con la cosa acconcia con banchiere.666
SADI: Andiamo!667
Sedamnaesti prizor
PERA, BABA, zatim PETRUNJELA
PERA: Jaohi, bâbe, u koji vi ti čas iz Grada pođoh i lijepo ti se samohoć stavismo na karu!668 Pošla sam da nađem vjerenika, a, jaoh, moj se je vjerenik izgubio, tako da ga već nije moć nać.
BABA: Tko zlice slijedi, moja kćerce, taj se je veće izgubio. Oto nas naš grijeh dovede u ove strane gdi svoj bježi od svojijeh.
PERA: Jaoh, dovede nas u strane gdje su kamena srca od ljudi! Scijeniš li ti da Maro nije uzaznao er sam ja za njim došla u Rim? Oto je ta sad ljubav među drazijem, – čine se ne znat!669
BABA: A tko ne zna er si ti ovdi? Jur veće svak zna neg samo on, er, moja kćerce, ne hoće da zna; u zlice se je vas stavio, gdje će i dušu izgubit. Ah, mladosti, mladosti, luda mladosti! Dočekali moje starosti, da poznate kako vaš vjetar nije ino neg ludos, nego malo vidjenje, nego zločestvo, nespoznanje!670 U zlice ste stavili vaš kontent i vaš mir; tuj se ste zabavili. Brižni, ne vidite li er s kankari imate što činit koji vam ijedu671 i život i imanje i čast? Grinje su zle žene; zločesti, po bradah vam se poznava koje vam, brižni hodili, opadaju.672
PERA: Bâbe, ono njeka djevojka odonud izlazi; para da je našijenka; da’ da ju upitamo tko je i jeda ve što zna od naše sjete.
BABA: (Muči, govorî!)
PETRUNJELA: Sjetna ve, Petre, ne hodila! S čijem biješe manigodo oni došao, da nam od Mara673 zlo govori, od Mara, ah!
BABA: (Ova djevojka para da Mara mijentuje; naški govori.)
PETRUNJELA: … od Mara našega dobroga!
BABA: Kćerce, dobar ti dan!
PETRUNJELA: Tko je ovo? Tko ste vi? Ti paraš Dubrovkinja.
BABA: Iz Dubrovnika smo na proštenje došli. Kćerce, jeda ve što znaš za njekoga Mara Marojeva Dubrovčanina?
PETRUNJELA: Brže674 za našega Mara pitate? Mlad vlastelin od dvadesti i jedno godište, pristao djetić?
BABA: To je, to je on! Jeda s vami stoji?
PETRUNJELA: S nami je i s jutra i večer, i ne odhodi od nas.
BABA: A tko ste vi, sestrice? Kaži ve mi.
PETRUNJELA: Stojim s jednom gospođom; kortižana je prva od Rima. Maro ju dobro hoće675; sve što ima, sve ‘oj dava.
PERA: Ajme, ajme, umrijeh!
BABA: Brižna!
PETRUNJELA: Sjetna, što ti bi?
PERA: Nije mi ništa; malo me srce zabolje.
PETRUNJELA: Iz Grada li je ovi djetić?
BABA: I on je, tužan, iz Grada.
PETRUNJELA: Bi li se u moje gospođe okordao?676
BABA: Moja sestrice, te su kortižane zle i ne dobre; toj ti je velika sjeta; ta je kagodi zlica i pustoš; to je kuga od nesvijesne mladosti.
PETRUNJELA: Sjetna, što govoriš? A jeda kako i one vaše od Pelila i od Podmirja677 ke se vazda od buha puđaju? Ovo je gospođa i kraljica bogata, puna joj je kuća srebra i zlata.
BABA: One su naše od Pelila velika sjeta, a ta je tvoja gora neg zla srjeća. Brižno im imanje a sjetna dobit, mađioničine jedne!
PETRUNJELA: Onaka kakva je moja gospođa, – u nju je Maro spendžao veće678 pet tisuć dukata.
PERA: Jaohi meni, ajme meni!
PETRUNJELA: Brižna, što ovomu djetiću bi?
BABA: Jeda ti što bi?
PERA: Jaohi, i sad mi zavi srce!
PETRUNJELA: To se si nahladio. Kako rijeh, u nju je Maro spendžao pet tisuć dukata, i misli ju za ženu uzet.
PERA: Jaohi meni!
BABA: Nebore, trpi; sada nemo’ jaukat.
PERA: Jaoh, a može li se trpjet i ne jaukat?
PETRUNJELA: Brižnika! Što ga je našlo?
BABA: Reče: “Uzet ju će za ženu”. Na, uzmi! To mu ne može bit: svezan je.
PETRUNJELA: Kako svezan?
BABA: Vjeren je, jesu tri godišta.
PETRUNJELA: Maro je vjeren?! Je li, draga? Nut traditura, a mojoj je gospođi govorio da ju će uzet svakako za ženu.
BABA: Za ženu?! To se ne more trpjet! Hoću da znaš er je vjeren i jer mu je vjerenica ovdi u Rim došla. Ne dadu se tako te stvari činit. Nut, nebogo, reci to tvojoj gospođi: “Pušta’ tu misao, er ti traditur dava razumjet679: to ne može učinit”.
PETRUNJELA: Da bogme t’ joj ću najbrže rijet! Poću njeki posao opravit gdje me je poslala. Ostaj zbogom, babe. Istom mi se je milo s našjenicami razgovorit.
Osamnaesti prizor
PERA, BABA, DŽIVO
BABA: Ču li, nebogo?
PERA: Ajmeh, babe, jes’ li čula od moga nevjerenika? Ma ovo Dživa! – Dživo, uzaznali smo i čuli smo i naslušali se smo.
DŽIVO: Nebore, čemu ste same bez mene ishodile nadvor?
PERA: Dživo, zlo smo učinile, er smo uzaznale našu veliku tugu i nevolju i našu smrt.
DŽIVO: Što je, za Boga?
PERA: Uzaznali smo s kijem Marac opći i kako je sve splavio u njeku zlicu; i veli, hoće ju za ženu uzet.
DŽIVO: Još bi to manjkalo! A, tradituru, a, nesvijesni ludjače, to od tebe naša kuća merita?!
PERA: Ajme, to li ja od njega meritah?!
DŽIVO: Pođ’mo, trijeba je stavit pamet680 na ovo; ovdi mu je otac i znam što ću učinit.
BABA: Brižna, luda mladosti, vele ti ludijeh stvari činiš! Vele ti tuga nevoljne majke i mukâ tužni oci za vas podnose; a vi vjetar što vjetar! A vi, brižni, u staros grijehe vaše plaćate, kad bi brijeme od dobrijeh djela, da plátu, čâs i pokoj imate.
Devetnaesti prizor
GIANPAULO OLIGIATI, LAURA, SADI, POPIVA
GIANPAULO: Bon giorno alla signoria vostra, signora Laura.681
LAURA: Ben venga, misser Gianpaulo mio.682
GIANPAULO: Volete che faccio Sadi sicuro di tre milia ducati?683
LAURA: Misser šî.684
GIANPAULO: Chi ama di cor il suo galante, siccome lo fa signore della persona, così ancora lo fa padron della roba.685
LAURA: Signor Marin è patron di me e di tutto il mio.686
GIANPAULO: Beato chi v’ è in grazia vostra! Se mi vol commandar altro?687
LAURA: Son a piaceri vostri, misser Gianpaulo mio caro.688
SADI: Signora, voletemi commandar altro? Di panni lasciarò far a misser Marino quel che vorrà?689
LAURA: Sì, sì, dateli la chiave del magazzin. Ricordatevi di quei cento braccia di curdella.690
SADI: Signora, sì mi recordarò.691
POPIVA: Ja ću poć gospodaru, ako mu što uzbudem od potrjebe.
LAURA: Pođi, čekam vas na večeru. Čuješ li, bî li u zlatara?
POPIVA: Sad ću poć.
Dvadeseti prizor
POPIVA (sam)
POPIVA: Ovo mi opravismo! Popiva sad popijeva’! Iz morske pučine izeše se tri tisuće dukata! Komu bi ovo išlo od ruke – rimskoj kortižani izet dukate iz ruke, izet joj srce iz tijela?! Dobro prođe: lakomos lakomosti dobismo! Ova je stavila na udicu nariklu za izet smuduta692, – stavila je na perikulo tri tisuće dukata za učinit se gospođa od peset tisuć dukata. A stavila se je u fantaziju693 da ju Maro uzme za ženu. Da se zlom ženom oženi, lijepo bi učinio! Oto, da je mudar, tako bi i odnio ove tri tisuće dukata, a nju pjantao i platio jednijem kantunom694; ma ne umije. Ah, da je meni činit! Ma ga ću poć nać, da s ocem kogagodi vraga napravi. Kad Maroje vidi pratež, sve se će načinit.
462. ↑ parlašuše – “Bokčilo misli na Talijanke, koje neki našijenci čuju kao da šu-pšu “parlaju” tj. govore, primjerice Grubiša u IV. č., kad je došao “gdje ljudi svi ‘šu’ parlaju, ‘šu-pšu’, da im se vraguto slovo ne razumije.” (F. Čale)
463. ↑ uspara – učini se
464. ↑ brijeme, koje nam je meštar – vrijeme, koje nam je učitelj (mletačka poslovica)
465. ↑ operavši – pošto nešto učini
466. ↑ budući – dok sam bio
467. ↑ ne stavljavši pamet na što ima doć – ne brinući se o onome što se mora dogoditi
468. ↑ koji partit obrat – koju stranu izabrati
469. ↑ ne basta animo – nedostaje hrabrosti
470. ↑ In fine (tal.) – Uostalom
471. ↑ nije njemu – ne treba njemu
472. ↑ na misli – na brige
473. ↑ a najveće mi je mislit – a najviše mi briga zadaje
474. ↑ koja mi će čâs bit od ludosti – što me čeka zbog ludosti
475. ↑ Chi è giù? Sadi, sete voi? (tal.) – Tko je dolje? Sadi, jeste li vi?
476. ↑ Signor Marino sarebbe tornato? (tal.) – Je li se vratio gospodin Marin?
477. ↑ Non è tornato ancora (tal.) – Još se nije vratio
478. ↑ Signora, io ne ho da far … (tal.) – Gospođo, za jedan sat moram obaviti jednu isplatu, inače vam ne bih dosađivao
479. ↑ Mo ben, signor Marino non potrà star a venire (tal.) – Dobro, gospodin Marin će brzo doći
480. ↑ Signora, non averesti voi alle man qualche scudo? Ne avevo gran bisogno (tal.) – Gospođo, imate li možda pri ruci koju škudu? Jako ih trebam
481. ↑ Non certo, Sadi mio, tornate da quà a un poco, e sarete soddisfatto (tal.) – Zbilja nemam, Sadi moj, vratite se malo kasnije pa ćete biti namireni
482. ↑ Faro quel che piace a vostra signoria (tal.) – Učinit ću kako veli vaše gospodstvo
483. ↑ O, son fastidiosi sti giudei! (tal.) – O, kako su dosadni ti Židovi!
484. ↑ Per Dio di Abram, Isac et Jacob … (tal.) – Tako mi boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva, bio sam lud što sam ostavio one bisere. Kurtizane, ah! Bludnici, ah! Ne smije se tu spavati, valja požurivati, dosađivati im i tući željezo dok je vruće. Stotinu i pedeset škuda nije šala. Ali evo bogme gospodina Marina. – Ljubim ruku vašemu gospodstvu, gospodine Marine
485. ↑ Che c’ è, Sadi? (tal.) – Što je, Sadi?
486. ↑ Le trenta perle che ha tolte la signora … (tal.) – Trideset bisera što ih je gospa uzela, svaki po pet škuda, stoje stotinu i pedeset škuda
487. ↑ Oh, Sadi, montano troppo! (tal.) – Oh, Sadi, previše stoje!
488. ↑ Di tanto abbiamo fatto el mercato, et ella se ha contentata (tal.) – Za toliko smo se pogodili, i ona je pristala
489. ↑ Poichè ella se ha contentata, mi contento anche io (tal.) – Kad je ona pristala, pristajem i ja
490. ↑ I danar avreste appresso? (tal.) – Imate li novac uza se?
491. ↑ Andavo ora a casa a portarveli (tal.) – Sad idem kući da vam ih donesem
492. ↑ E dove vi trovarò io? (tal.) – A gdje ću vas naći?
493. ↑ Venite dalla signora (tal.) – Dođite do gospođe
494. ↑ Non potria venir con essovoi a casa (tal.) – Zar ne bih mogao poći s vama kući?
495. ↑ Voi sete fastidioso, Sadi! … (tal.) – Dosadni ste, Sadi! Kad vam kažem, vratite se domalo gospi i bit ćete isplaćeni
496. ↑ Quel che piace a vostra signoria, signor Marino; vi son servitore (tal.) – Kako želi vaše gospodstvo, gospodine Marine, sluga sam vam
497. ↑ Addio, vago a casa (tal.) – Zbogom, idem kući
498. ↑ Andate in bonora (tal.) – Hajdete sa srećom!
499. ↑ Cazzica! Non besogna esser pigro … (tal.) – Dovraga! Ovdje ne treba ljenčariti. Ovi lako uzmu robu, a kad valja platiti, tvrđi su od dijamanta. Bez obavljena posla kući ne idem. Skrit ću se iza ugla i čekati ovog svog mesiju. Ne budem li mu dodijavao teško ću doći do svoga.
500. ↑ Bene mio! (tal.) – Dobro moje!
501. ↑ junak – sluga
502. ↑ della campana (tal.) – kod zvona
503. ↑ Ben trovata la signora vostra, signor Marino! (tal.) – Dobro našao vaše gospodstvo, gospodine Marine!
504. ↑ Sadi, ho una faccenda di gran inportanza, non mi dar fastidio ora! (tal.) – Sadi, imam vrlo važna posla, nemoj mi sada dosađivati!
505. ↑ Signor, ho a far un pagamento … (tal.) – Gospodine, ovaj čas moram isplatiti dvije stotine dukata, inače ću u zatvor
506. ↑ Non tegli posso dar ora (tal.) – Ne mogu ti ih dati sada
507. ↑ Rendetime dunque le mie perle … (tal.) – Onda mi vratite moje bisere, jer inače ne znam kako ću. Mislio sam da od vas kad god mi je potrebno mogu dobiti tri ili četiri stotine dukata kao na banci, a sad kad mi treba ne mogu ni svoje dobiti
508. ↑ Sadi, non pensavo che voi fossi tanto fastidioso (tal.) – Sadi, nisam mislio da ste toliko dosadni
509. ↑ Soddisfatelo in sua malora, poich’ è tanto inportuno (tal.) – Isplatite ga, neka ga vrag nosi, kad je tako nesnosan
510. ↑ Non è, signora, che io non li posso contar … (tal.) – Nije, gospo, da mu ne mogu smjesta te novce izbrojiti, ali me velika potreba prisiljava da žurim, a novci bi bili, kao što i jesu, uvijek njemu na raspolaganju. Na, evo: pet, deset, petnaest itd. itd. Jeste li zadovoljni?
511. ↑ Signor sì, gran merce alla signoria vostra! … (tal.) – Jesam, gospodine, velika hvala vašemu gospodstvu! Da mi sad nije bilo potrebno, ne bih vas uznemiravao. Oprostite mi. Drugi put poslužite se mojom robom, s novcem ili bez novca, kako vam drago
512. ↑ Sadi, ricordatevi di quel pendente (tal.) – Sadi, mislite na onaj privjesak
513. ↑ Signora sì, mi racordo bene (tal.) – Da, gospo, dobro pamtim
514. ↑ Signor Marino, c’ è uno che vende un pendente … (tal.) – Gospodine Marine, neki čovjek prodaje privjesak, traži dvije stotine škuda. Bilo bi lijepo obisit ga! Devet bisera!
515. ↑ Bevegna galanti! – Dobro došao, poštenjakoviću!
516. ↑ Per Dio s’ džintio mladić – Bogme si vrijedan mladić
517. ↑ all’ improvvista (tal.) – iznenada
518. ↑ tratao ga sam mahnica – prikazao sam ga luđakom
519. ↑ za oružje – za potezanje oružja
520. ↑ za oružje u Rimu idu vješala – za potezanje oružja u Rimu se ide na vješala
521. ↑ Njetko nam je novelu učinio! – Netko nas je nasamario!
522. ↑ U fortuni – u oluji
523. ↑ na provu od ognja fineca se od zlata poznava – poslovica: u vatri se iskušava finoća zlata
524. ↑ ne umijem – ne znam
525. ↑ isplije – ispliva
526. ↑ Učin’ ovo, i našao ju sam! – Postupi ovako, i sâm ćeš pronaći način kako da se izvučeš
527. ↑ per amor de Dio (tal.) – za ljubav Božju
528. ↑ a neg – a kamoli ne
529. ↑ Nu, bud’ je tako, ter što pak? – No, recimo da je tako, a što onda?
530. ↑ Sadi ebreo (tal.) – Židov Sadi
531. ↑ penj (tal. pegno) – zalog, jamstvo
532. ↑ Dakle: Sadi će za Mara nabaviti robe u vrijednosti 3000 dukata koju će on pokazati ocu kao svoju, a Laura će Sadiju dati jamstvo
533. ↑ papine nepuče – papine nećakinje; “možda misli na nećakinje Julija III, Orsulu i Cristinu del Monte, koje su bile poznate zbog raskošna života” (Kolendić)
534. ↑ od ostaloga – za ostalo (naime, to se odnosi na preostalih 2000 dukata, jer je otac Maru dao 5000 a on ovdje ima robe u vrijednosti 3000, ali će ocu “dat razumjet” da je i to negdje pametno uložio i da čeka robu ili novac)
535. ↑ ružan – osramoćen, oružen
536. ↑ gran cosa! (tal.) – velike li stvari
537. ↑ u suspet uze – posumnja
538. ↑ a tebe udri nogom – a tebi “da nogu”, potjera te
539. ↑ kvart ure – četvrt sata
540. ↑ na ruci – pri ruci
541. ↑ chi ha tempo, ha vita (tal.) – tko ima vremena, ima i života (tko dobije na vremenu, ostat će živ)
542. ↑ u najveću moju potrjebu – kad su mi najpotrebniji
543. ↑ To te hoću – takvoga te hoću
544. ↑ sakraja – kroji
545. ↑ puč – bunar
546. ↑ crjeplje – crpi, vadi
547. ↑ brižne ve one dubrovačke potištenice – jadne dubrovačke prostitutke (koje žive u siromaštvu)
548. ↑ čersaju bulom – mažu se lošim bjelilom od kukuruza
549. ↑ usta na suhvicu čine – usta mažu suhim grožđem da budu crvena
550. ↑ ako dvaš na nedjelju vare – ako dvaput tjedno nešto skuhaju
551. ↑ Vragut ped – ni pedlja, ni koraka
552. ↑ s nosom i s grbom – “Tripe, lik u kojemu se spaja tipski obrazac Pedanta i pravi izdanak našijenskog podneblja. On učeno i mudro govori i zato Petrunjeli “para meštar od skule”. “Pod njegovom se grotesknom grbom i karikiranim dugim nosom (adaptirani lik pokladnog grbavca, možda omiljenog u Kotoru) krije čovjek koji propovijeda opraštanje (u prizoru s Bakčilom), čini dobra djela (ugošćuje Maroja i Bokčila), osuđuje nasilje (u posljednjem prizoru s Dživulinom)…” (Košuta). Nema nikakve sumnje da je vlastite misli, autobiografska iskustva, osudu vlastele u vladi i njihova morala prikazanog u situacijama komedije, Držić prenio u Tripčetin monolog krcat aluzivnostima.” (F. Čale)
553. ↑ što blede oslova nemanština – što bunca magareće čudovište
554. ↑ liha – lisiči, ponaša se lukavo i prepredeno
555. ↑ jadom – otrovom
556. ↑ son stato a scola, non parlo miga a caso (tal.) – pohađao sam školu, ne govorim samo onako
557. ↑ ar contradio (tal.) – naprotiv
558. ↑ la gentilezza di questo mondo (tal.) – sama ljubaznost ovog svijeta
559. ↑ “Or misser mio, or misser mio” (tal.) – “Dakle, gospodine moj, dakle, gospodine moj”
560. ↑ Omo coperto di lupo cerviero, … (tal.-lat.) – Čovjek u koži risa, a unutra su pak grabežljivi vukovi, po plodovima se svojim poznaju; – prema Evanđelju po Mateju (7, 16-20) gdje tekst glasi: “Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci! Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.” (F. Čale)
561. ↑ muka – brašno
562. ↑ Et concilium fecerunt, ut dolo tenerent. Intendami, fraello, se poi, chè mi intendo molto ben mi (lat.-tal.) – I dogovoriše se da ga na prijevaru uhvate. Razumij me, brate, ako možeš, jer ja sebe vrlo dobro razumijem. “Prva, latinska rečenica odnosi se na mjesta koje u Bibliji (26,4) prevedeno glasi: “U to doba skupe se na vijećanje glavari svećenički i starješine narodne u palači velikog svećenika imenom Kaife, gdje zaključe uhvatiti Isusa na prijevaru i ubiti ga. ‘Ali ne na blagdan – govorahu – da se narod ne pobuni!'” Ovaj izvanredno važan monolog, koji je bez komentara teško shvatiti, zapravo se može smatrati ključem za shvaćanje dvosmislenosti Držićeva jezika i odaje jasnu aluziju na dubrovačko Malo vijeće povlaštenih koje u Vijećnici donosi odluke (pogubne, prema Držićevu sudu u političkim pismima) otuđene od naroda, koji bi se (kako Držić snujući urotu misli) pobunio da ga tko ima povesti.” (Čale); “Kome su namijenjene te Tripčetine riječi (…) ako li ne dubrovačkim farizejima i visokom svećenstvu koji proračunatom prijevarom (nahvao) raspinju pravednika utjelovljena u svojem bližnjemu? Nerazumljivo pak Tripčetino pričanje, koje pobuđuje smijeh slušatelja, služi Držiću da ožigoše Maroja kao bjestiju, a svojim sumišljenicima poruči: Intendami (itd.), parafrazu Petrarkinog stiha ‘Intendami chi puo, che m’intendo io’ (Canz, CV, stih 17), koji je pjesnik unio u sonet u kojem prikriveno kritizira Rimsku kuriju!” (Košuta) Petrarku su u Držićevo doba dobro poznavali, pa je publika lako mogla shvatiti ovu aluziju.
563. ↑ E per tornar (tal.) – i da se vratim
564. ↑ pijena (tal. pena) – kazna, globa
565. ↑ et troni (lat.) – i prijestolja (jedan od stupnjeva u hijerarhiji anđela koju spominje sv. Pavao u Poslanici Kološanima, 1.16)
566. ↑ Cum santus santus eris (tal.) – Sa svetim bit ćeš svet (Psalmi, 18 (17).26)
567. ↑ Chi nasce matto, anniegati, – tuo danno (tal.) – Tko se rodi lud, utopit će te – tvoja šteta
568. ↑ malo – zamalo, skoro
569. ↑ za njeku bjestiju – zbog Maroja
570. ↑ gioia de oriente (tal.) – dragulj s istoka
571. ↑ a razumjet davam ludu – prema poslovici: “lasno je ludu dat razumjet” (lako je ludog prevariti)
572. ↑ da ne mni štogodi – da ne bi štogod nepristojno pomislio o nama
573. ↑ Ah, Pomet, traditor Pomet, ah, ma fraj! (tal.-njem.) – Ah, Pomet, Pomet, izdajica Pomet, ah, moja djevojka!
574. ↑ Garzona cognoscer, serfitor … (tal.) – Djevojku poznavati, sluga tvoje gospodarice; ja biti njezin sluga, a ona me mrziti. Ja dati tisuću dukata; dvije tisuće, koliko htjeti
575. ↑ Missier, signura parlar ti, mi non ghe parlar, mi non se impazzo, no (tal.) – Gospodine, gospi govoriti ti, ja ne govoriti, ja se ne miješam, ne
576. ↑ Dico, gintilomo, andè a far …(tal.) – Kažem, plemeniti gospodine, idite svojim poslom, tu se ne miješaj, to je moja stvar, pazi se!
577. ↑ Ga star quì, non ghe posciu andar mi (tal.) – Moram tu biti, ja ne mogu ići
578. ↑ Che foler? Ti foler combatter con mi? (tal.) – Što htjeti? Ti se htjeti tući sa mnom?
579. ↑ So anche combatter, quando bisogna … (tal.) – Znam se i tući kad treba. Smatraš li doličnim plemića kvariti moje posle?
580. ↑ Che aver tu far con questa? (tal.) – Što ti imati s ovom?
581. ↑ Aver che aver, – ho a far; e a te non ho a render conto di fatti mei (tal.) – Imati što imati, imam posla; a tebi ne moram polagati račune o svojim poslovima
582. ↑ Fer Tio, fer Tio, tu star attorno quà … (tal.) – Bogami, bogami, ti se ovuda motati pa ostaviti gaće i život. Nositi se odavle, bježati odavle!
583. ↑ Missier, signur, non ghe far piazza! A tutti star passeggiar. Misser Domeneddio dao (tal.-hrv.) – Gospodine, gosparu, ne tjerati! Svi smjeti šetati. Gospodin Bog dao…
584. ↑ Fer Tio, mattar te ancora …(tal.) – Bogami, i tebe ubiti, kurva, i kurva tvoja gospodarica ubiti. Sve vas vrag odnio!
585. ↑ Con arme e con superchiaria sei venuto! … (tal.) – Došao si se siliti s oružjem! Misliš da si u Njemačkoj pa da smiješ izazivati. Pazi dobro gledaj s kim imaš posla
586. ↑ Jo, jo, fenir, fenir quà! (tal.) – Da, da, doći, doći ovamo!
587. ↑ Puttana dir a signora, e mi šon puttana?! (tal.) – Kurva reći gospi, i ja sam kurva?!
588. ↑ Tua madre, sciurelle, fratelli e tuo pare puttane! (tal.) – Tvoja mater, sestre, braća i tvoj otac kurve!
589. ↑ Nè ti più venir casa nostra … (tal.) – Niti ćeš više doći u našu kuću, niti ću ti ja otvoriti, i vruću ću ti vodu na glavu izliti, neka znaš!
590. ↑ Per la verzina Maria, can mio padre?! (tal.) – Za Djevicu Mariju, moj otac da je pas?! Ah, Bože…
591. ↑ che ti farò veder le stelle a mezzugiorno (tal.) – pa ćeš vidjeti zvijezde usred podneva
592. ↑ igrat – rukama, tj. tući se
593. ↑ e davvero (tal.) – i uistinu
594. ↑ Jo, jo! – Da, da!
595. ↑ manigoldo di furche! (tal.) – obješenjaku lopovskom!
596. ↑ Se comenzo giogar delle man! (tal.) – Počnem li igrati rukama!
597. ↑ Che dir ti zocar con man? Ti spettar! (tal.) – Što kazati igrati rukama? Čekati te!
598. ↑ Superchiaria! Con arme! (tal.) – Nasilje! S oružjem!
599. ↑ Cancaru ti vegna! Per Dio ti ga cavar occhi cun queste man! (tal.) – Rak došao na te! Bogami, iskopat ću ti oči ovim rukama!
600. ↑ Puttana! Mattar, tu non viver; puttana ti et tua patrona (tal.) – Kurva! Ubiti, ti ne živjeti; kurva ti i tvoja gospodarica
601. ↑ Madunna cara, madunna, averzi! (tal.) – Gospo draga, gospo, otvori!
602. ↑ Che rumori son questi? (tal.) – Kakva je to galama?
603. ↑ Madunna, me ga voler ammazzar giudio! (tal.) – Gospo, htjeti me Židov ubiti!
604. ↑ Inmezzo di Roma far queste sacperchiarie … (tal.) – Usred Rima praviti nasilje nad poštenim svijetom! Smjesta idem namjesniku. Znat ćeš, psu jedan…
605. ↑ Ti fenga il cancar, puttana! (tal.) – Rak te spopao, kurvo!
606. ↑ Signor Ugo, a gintelomini pari toi non si conviene far queste cose (tal.) – Gospodine Ugo, plemićima kao što si ti ne pristoji se raditi takve stvari
607. ↑ Che far? Ferito! Mattar puttana (tal.) – Što raditi? Uvrijeđen! Ubiti kurva
608. ↑ I za vratit se – i da se vratim na ono čim sam počeo
609. ↑ na dobru – pošteno
610. ↑ Ima zamjenu – i ja njemu istom mjerom uzvraćam ljubav
611. ↑ impresijon od sinjore – dojam koji je stekla gospođa (nakon onoga što joj je sad ispričao Popiva)
612. ↑ od nas – o nama
613. ↑ vrgao sam dzar na tavulijer – bacio sam kocku na ploču, tj. bacio sam udicu (tal. zaro)
614. ↑ er si nastojao – da si nastojao, da si se bavio
615. ↑ banak od Olidžata – “tada poznata rimska bankarska kuća, s kojom je poslovala i dubrovačka vlada” (Kolendić)
616. ↑ ruinaniji – najruinaniji (najnesretniji, najpropaliji; komparativ umjesto superlativa)
617. ↑ imamo što činit – imamo posla
618. ↑ lascia far a mi! (tal.) – prepusti meni
619. ↑ Sadi, sete informato d’ ogni cosa? (tal.) – Sadi, jeste li o svemu obaviješteni?
620. ↑ D’ ogni cosa (tal.) – O svemu
621. ↑ Fa che tu sei accorto (tal.) – Budi oprezan
622. ↑ Non accadon troppe parole con me (tal.) – Sa mnom ne treba trošiti mnogo riječi
623. ↑ Padrona mia dolce! (tal.) – Slatka moja gospodarice!
624. ↑ Petruniella, tira (tal.) – Petrunjela, otvori
625. ↑ cum sapiente fortuna semper conversabuntur (lat.) – s mudrim će se sreća uvijek družiti (pravilno bi bilo conversabitur)
626. ↑ Jesu njeki ki mi se razumiju; kažu s dva kujusa – Ima ih koji se prave učeni, te se uvijek služe s dva latinska izraza (“kujusa”, cuius je genitiv jednine od zamjenice quid, a Pomet to spominje zato što se ta riječ u latinskom često čuje)
627. ↑ Ergo approbitur (lat.) – Dakle, odobrava se (pravni izraz kojim su se službeno donosile odluke na molbe i sl.; pravilno bi bilo: approbatur)
628. ↑ per littera govore … (tal.) – govore učeno, kao i papige, a iscijeđeni su (na ožet), tj. ništa ne valjaju
629. ↑ dukati – dukatima, pomoću dukata
630. ↑ para mu da je i on – čini mu se da je i on plemenit, gospodin
631. ↑ Bastasi; vele se hoće! – mnogo se traži (da netko bude gospodin)
632. ↑ luka česnovitoga – bijeloga luka, češnjaka
633. ↑ da sam – da jesam
634. ↑ Felicitatis felicitantium! (lat.) – Sreća sretnima! Sreća je uz one koji umiju biti sretni!
635. ↑ alla oštaria della campana (tal.) – u oštariji od zvona
636. ↑ ja te ću … – vidjet ću te malo kasnije (kakav si gospodin)!
637. ↑ s kortezijom – … kaže
638. ↑ reuškavši mi ova novela – pošto mi je uspjela ova šala
639. ↑ da mi je u poses uljesti od sinjore – da mi je pridobiti gospođu
640. ↑ Sentenciju si imao u favor – odluka (presuda) je bila u tvoju korist
641. ↑ eredus coerendus (tal.) – baštinik subaštinik (pravilno bi bilo: heres coheres)
642. ↑ quae pars? cuius? quare? (tal.) – od koje strane? čiji? zašto? (to su pitanja koja će mu postaviti Maro)
643. ↑ uzmem kolač – donesem dobru vijest (“uzeti kolač” znači uzeti od nekoga nagradu za donošenje dobre vijesti)
644. ↑ Sta bene! (tal.) – Dobro je!
645. ↑ ima potrjebu – zauzeta je, ima posla
646. ↑ Vaš je posao – o vama se radi
647. ↑ La signora è signora … (tal.) – Gospa je gospa, brate, idi sa srećom. Danas neće biti primljen ni Pomet ni Pometić
648. ↑ Non si potria dir dua parole alla signora Laura? (tal.) – Zar se ne bi mogle kazati dvije riječi gospi Lauri?
649. ↑ La signora dorme, Pomo … (tal.) – Gospa spava, Pomo: nikome ne otvara. Napasti, ostaj vani, hajde piti, jer je već vrijeme
650. ↑ druzi nam kolač uzeše – drugi su nam donijeli dobru vijest
651. ↑ večeri – za večeru
652. ↑ pića – hrana
653. ↑ E, lascialo andar, signor Marin, è un poltron (tal.) – Ma pusti ga da ode, gospodine Marine, to je danguba
654. ↑ neka ide zlom česti – neka ide kvragu
655. ↑ ostat se – ostaviti
656. ↑ da’ mu riječ – odobri mu da na račun tvoje ušteđevine u banci da Sadiju jamstvo za tkaninu
657. ↑ Petruniella, piglia questa spada, bene mio (tal.) – Petrunjela, uzmi ovaj mač, dobro moje
658. ↑ mario (tal. mariolo) – lopov, varalica, lupež
659. ↑ Signor Marin, commandate! (tal.) – Gospodine Marin, zapovijedajte!
660. ↑ Sadi, ašcoltame bene: voglio che … (tal.) – Sadi, dobro me slušaj: hoću da one tri tisuće dukata tkanine nikako ne mičemo iz vašega skladišta. A ima li unutra tkanine vrijednosti više od tri tisuće dukata?
661. ↑ Misser, non venete voi a veder il fatto vostro? … (tal.) – Gospodine, zar nećete doći vidjeti svoj posao i da li ima tri tisuće dukata vrijednosti? Sve je to fina nizozemska tkanina; ima i nešto malo lake tkanine. Dođite da vidite svoj posao
662. ↑ Non accade che io più guardi … (tal.) – Nije potrebno da više gledam, vjerujem vam. Biste li mi sad mogli dati ključ od skladišta?
663. ↑ Besogna prima che ‘l banco mi faccia sicuro (tal.) – Najprije treba da mi banka zajamči
664. ↑ Parlate ben. Avereste voi un saio et cappa di panno tutto šchietto da prestar a nolo? (tal.) – Dobro kažete. Imate li možda da mi unajmite kakav kaput ili ogrtač od proste robe?
665. ↑ Ne ho venticinque, se pur vi bisogna (tal.) – Imam ih i dvadeset i pet, ako vam treba
666. ↑ Mi bisogna un saio et una cappa schietta … (tal.) – Treba mi jedan kaput i jedan prosti ogrtač. Nego, hajdemo do vaše radnje, dok se moj sluga vrati s obavljenim poslom kod bankara
667. ↑ Andiamo! (tal.) – Hajdemo!
668. ↑ na karu – na stup sramote (naziv dolazi od tal. carro, jer su se u nekim mjestima u Italiji za istu svrhu koristila kola, za koja bi se privezao krivac i vozio okolo kako bi ga se izvrglo sramoti)
669. ↑ čine se ne znat – prave se da ne znaju
670. ↑ nespoznanje – nezahvalnost
671. ↑ ijedu – jedu, izjedaju
672. ↑ po bradah … opadaju – prepoznaje se po bradama koje vam otpadaju (zbog sifilisa)
673. ↑ od Mara – o Maru
674. ↑ brže – valjda, možda
675. ↑ dobro hoće – voli
676. ↑ Bi li se u moje gospođe okordao? – misleći da je mladić, Petrunjela nudi Peri “usluge” svoje gospođe
677. ↑ od Pelila i od Podmirja – ulice u Dubrovniku pod gradskim zidinama, u kojima su obitavale prostitutke
678. ↑ veće – više od
679. ↑ dava razumjet – obmanjuje (smisao: nemoj na to računati, jer te varalica obmanjuje: to ne može učiniti jer je već zaručen)
680. ↑ stavit pamet – usredotočiti se, obratiti pažnju
681. ↑ Bon giorno alla signoria vostra, signora Laura (tal.) – Dobar dan vašemu gospodstvu, gospo Lauro
682. ↑ Ben venga, misser Gianpaulo mio (tal.) – Dobro došli, moj gospodine Gianpaulo (Gianpaulo je bankovni službenik)
683. ↑ Volete che faccio Sadi sicuro di tre milia ducati? (tal.) – Želite li da Sadiju dadnem jamstvo na tri tisuće dukata?
684. ↑ Misser šî (tal.) – Da, gospodine
685. ↑ Chi ama di cor il suo galante … (tal.) – Tko od srca voli svog ljubavnika, čini ga i svojim gospodarom i vlasnikom svog imetka
686. ↑ Signor Marin è patron di me e di tutto il mio (tal.) – Gospodin Marin je gospodar moj i svega mojega
687. ↑ Beato chi v’ è in grazia vostra! Se mi vol commandar altro? (tal.) – Blažen tko je u vašoj milosti! Zapovijedate li što drugo?
688. ↑ Son a piaceri vostri, misser Gianpaulo mio caro (tal.) – Na vašem sam raspolaganju, dragi moj gospodine Gianpaulo
689. ↑ Signora, voletemi commandar altro? … (tal.) – Gospo, želite li još nešto od mene? Hoću li tkaninu ostaviti gospodinu Marinu, neka s njom radi što hoće?
690. ↑ Sì, sì, dateli la chiave del magazzin … (tal.) – Da, da, dajte mu ključ od skladišta. Ne zaboravite na onih sto lakata vrpce
691. ↑ Signora, sì mi recordarò (tal.) – Neću zaboraviti, gospo
692. ↑ Ova je stavila na udicu nariklu za izet smuduta – stavila je na udicu morskog puža da bi izvukla smuduta (lubina, brancina, osobito cijenjenu ribu)
693. ↑ stavila se je u fantaziju – utuvila si je u glavu
694. ↑ platiti jednim kantunom – pobjeći a da se ne plati