Prvi prolog
SLAVA NEBESKA1
Cti drago prolitje, daždi med s nebesi,
razliko jur cvitje livade uresi,2
danica vodi dan jur draži neg ikad,
a sunce gorâ van najsvitlje svíti3 sad,
zač vile kriposti4, uzdrže koje svit,
drage sad mladosti vladaju slatki cvit;5
pričista Dijana6 življenje sad vlada,
nebeska svud mana na zemlju sad pada.
Spomeni ovi stan s veseljem uvike
čestiti ovi dan, pun slave i dike,7
u koji dva mila po milosti od nebes
tač slavno združila Nebeska Slava jes.
Za ovjezijem se muzika kanta
1. ↑ Izvorni naslov ove fantastično-realistične komedije, kao i kraj teksta, nije se sačuvao, pa se, prema likovima, osim naslova Grižula koristi i Plakir. U literaturi se Grižula često uspoređuje sa Shakespearovim Snom Ivanjske noći.
2. ↑ Cti drago prolitje… – “prva dva stiha su nastala… svojevrsnim sažimanjem četiriju Džorinih, iz pjesme br. 515 Ranjinina zbornika; stih I-4″ (S. Petrović)
3. ↑ sviti – svijetli
4. ↑ vile kriposti – Pravda, Hitros, Jakos i Tihoća, koje se spominju u idućem proznom prologu
5. ↑ drage sad mladosti vladaju slatki cvit – sada vladaju slatkim cvijetom drage mladosti
6. ↑ Dijana – starorimska božica lova i Mjeseca, zaštitnica djevica (grč. Artemida)
7. ↑ Spomeni ovi stan s veseljem uvike… – “neka se podsjeti ovaj dom, tj. dom Vlaha Sorkočevića, gdje se slavi njegov pir, ovog sretnog (čestiti) dana, a to će reći jednog pokladnog dana vjerojatno godine 1556.” (F. Čale)