Sedmi prizor
STANAC; MASKARI obučeni kao vile, MASKARI obučeni kao seljaci
MASKAR
Tko zove ovamo?
VILA
Vile su ljuvene!
Hodi da igramo kon vode studene.
MASKAR
Vi li ste, gospoje, vodene diklice,
kim se ruže goje na bil vrat i lice?
Mnogo smo žudili da bismo kad s vami
tanačac vodili slavnim gospođami.
VILA
Uhit’ se s tizim ti a ti s tim! S ovim ja
kolo ću voditi.
STANAC
Ja li bih na odmet tja?83
VILA
Ti nas ćeš gledati, ter nam ćeš rit paka
ki će bolje igrati od ovih junaka.
STANAC
Da bude, gospoje! Istom se spomeni
od potrjebe moje vaš ures ljuveni.84
MASKAR
Sviri, glumče veseljače,
udri er nam srce uzavri;
pod nogami nije nam drače,
a imamo krila u igri.
Ovdi tanac vode, pak vile govore:
VILA
Gizdavi Vlašići85, pita’te koju stvar!
Hrabreni mladići, bit vam će svaki dar.
MASKAR
Da biste činili da se ne staramo,
toj bismo sad ktili, žudimo toj samo;
er je teška staros, ne može skakati,
a laka je mlados, sve bi ktjela igrati.
Volio bih mrtav bit neg kad vi igrate
da ja budem sidit kako i ti uza te.
STANAC
Sokoli se! Takoj neće vele iziti86
da ću i ja ovakoj lotar star siditi.
Sad, vile, ako ikad, Stanca pomozite,
učin’te da sam mlad, – Stancu se umolite!
MASKAR
Gospoje, prvo nas, pak njega oprav’te.
STANAC
Došao sam priđe vas – tej riječi ostav’te!
VILA
Junaci, mučite! Svih ćemo smiriti;
dolu svi sjedite! – Uz ove sjedi ti.
STANAC
Da bude, diklice, na vašu zapovijed,
moje violice! Nut, što sam veoma sijed!
VILA
Odsada n’jedan vas nemoj progovorit, –
progovorivši ončas jezik će izgubit!
I lijepo sluša’te što vam mi velimo.
MASKAR
Što zapovijedate, da vam pogodimo!
VILA
Kad mi rečemo: “Stanče, progovori!”
i svih zazovemo, tad usta otvori.
VILA
Kriposti zvizda svih zovemo na pomoć,
svitlosti od kojih diči se mrkla noć.
VILA
Zovemo i cvitja i bilja ostala,
dragoga prolitja ki su čâs i hvala.
VILA
Odzdala i odzgara sve moći molimo
da Stanca od stara mlada učinimo.
VILA
Nu mi da’ sjemo mâs, da Stancu najprvo
učinim svijetao obraz, i da’ mi toj drvo.
Ovdi STANCA omrče i svežu mu ruke i bradu mu ostrigu govoreći:
Da bi se pomladio i da bi mnogo lit
drag i mlad Mioni bio; i pođ da si čestit.87
Uto mu kozle i što je u bisacijeh dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara što ta pratež valja i otidu tja. Uto se on od varke osvijesti i skoči za njimi vikajući.
STANAC
Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga’!
Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga!
Bijedan se pomladio, – ostrigoše bradu!
Haram’je tko bi mnio da su u ovomem gradu?!
Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga!
A, brate, čuješ ti? Poteci, stigni ga!
Svrha
83. ↑ Ja li bih na odmet tja? – Ja bih vam bio na odmet?
84. ↑ Istom se spomeni… ljuveni – Neka se samo vaš ures ljubavni sjeti moje želje (da se pomladim)
85. ↑ Vlašići – maskari odjeveni kao Vlasi, seljaci
86. ↑ takoj neće vele iziti – tako neće proteći mnogo vremena
87. ↑ Na temelju folklornih elemenata, Ivan Lozica tvrdi da se Novelu od stanca ne mora nužno smjestiti u pokladno vrijeme, kako se ranije smatralo. “Dživo Pešica u Noveli zaustavlja maskare prije nego pođu na pir i dogovara s njima šalu sa Stancem, koji je prilegao uz fontanu. Grad je prazan, na ulicama su samo obijesni mladići u nedopuštenu noćnom izlasku, a magijski inventar Novele velikim dijelom pripada Ivanju, a ne pokladama. Svadbeni maskari preodjeveni u vile u završnih dvadeset šest stihova izvode igru brijanja koja je i u naše vrijeme poznata na svadbama, sijelima i u pokladnim zbivanjima mnogih hrvatskih krajeva, ali i dalje ne znamo je li to karnevalska noć – pir može biti i izvan pokladnog vremena” (I. Lozica: Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997, str. 185.) O ritualu brijanja drvom u Noveli od stanca i našem folkloru prvi je pisao Nikola Bonifačić Rožin (Narodne drame, poslovice i zagonetke, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zagreb, 1963, str. 9-11). (U našem izboru iz folklorne drame usp. Fašnik Digeneš iz Lomnice u Turopolju).