Drugi čin
Prvi prizor
MUNUO, djetić Kamilov, GRUBA
MUNUO: Služit gospodaru namuranu dvoja je fatiga, er se služi njemu i njegovoj mahnitosti. A rečeno je er nitko ne more dvijema gospodarom služit. Sad mi zapovijeda: “Pođ, doma, oprav, tî i tî posao”. Nijesam dobro doma došao, s prješom me zove: “Munuo, hodi, trči, skoči!” Ostavljam posao ki mi je zapovidio – “Munuo!” – “Gospodaru!” – “Čeka’ me tu”. – Odhodi od mene. Čekam ga, vraća se s prješom, ide, uzdiše, svijet se ori! “Munuo, ja sam ruinan čovjek!” – “Što, zaboga gospodaru? Ajme, je li koje remedijo?” – “Život mi ide, Munuo, kolju me!” – “Zaboga, što je to? Tko te kolje?” – “Ajme! Andrijanu mi grabe, život mi uzimlju! Čuo sam, oni star vrag, otac joj, ište udat ju za njekoga vraga stara, ni zna za koga li, što li”. – Desperan odhodi i veli mi: “Pođ’, viđ’, išti, pitaj, iznađ’! Ne vrati se što60 ne spijaš štogodi za koga se taj udadba čini, da umijem remedijat”. Ja se vrtim kao ubodeni cipo; ni znam kud idem, ni što činim. Služit mahnitosti ne more se bez mahnitosti, ma ako se ja danas ne pomamih, već vazda čitav bih. Imao bih se i ja61, ter bih, ah jaoh, uz leut dunižao. Ma ovo mi Grube! Ova djavolica okom strijelja. – Kmecka kćeri62, kradosrca63 i kume ti malone rijeh, koji s njekijem imenom dođoše, rozice.
GRUBE: U tebe je ljepše ime: vjetar dunu, Munuo ga munu.
MUNUO: Rozice, ovaki kakav sam na mi ti jabučicu! Da hoćeš, Munuo tobom se munuo, ako ću ja.
GRUBA: Uzmi zveka za miris64:
Sad mi pođi,
paka dođi;
majka neće,
zbogom veće!
Kad bih tvoja mlada moma, ne bih moja65 bila.
Drugi prizor
MUNUO, zatim KAMILO
MUNUO: Kud uteče, striljico? – Ava, ja i gospodar sad smo dva66. Ja viđu67: i mene poče srce boljet. Bogme bih ju uzeo da me hoće. Poslao me je gospodar na posao; pri svomu poslu gospocki se ostavljaju. Gospar sada i djetić – ognjic nas srčani žeže, bogme nazbilj! Vražica ova sva mi je u srcu, brate. Hoću li za njom? Ma ovo mi gospodara. U vraga ti koža, je li me čuo?
KAMILO: Munuo!
MUNUO: Gospodaru!
KAMILO: Trči za mnom.
MUNUO: (Dobro, nije me čuo!)
KAMILO: Ču li što?
MUNUO: Bogme ništa.
KAMILO: Ajme, hodi brzo!
Treći prizor
SKUP (sam)
SKUP: Veći posao ostavih, manji ne opravih. Srce mi davaše er ću se vratit praznoruk. Ma što ne trčim da vidim što mi se u kući čini? Gdje godi sam, lje sam s misli na zlato koje mi je doma, koje bez vonja veći vonj ima neg svi vonji. Strah me je, njeki ga su obonjali! Ki mi se prije ne javljahu, sad mi se javljaju. Ah, ah, našli su.
Četvrti prizor
SKUP, ZLATI KUM
ZLATI KUM: (Ovo mi Skupa!) – Vele ti dobro jutro, Skupe, dobri i stari prijatelju!
SKUP: I tebi dobro jutro i dobar dan. Što zapovijedate?68 Ubog bogatu malo valja.
ZLATI KUM: Bogat je tko je dobar.
SKUP: (Ugonenuh ja! Ove mi slatke riječi nijesu drage. Došao je…)
ZLATI KUM: Što rekoste?
SKUP: A ja velim: dobar je tko je bogat. Ja, budući ubog, ni sebi nijesam dobar ni drugomu.
ZLATI KUM: Taki kakav si, meni si drag i meni si bogat.
SKUP: (Ava, obonjao je! Vraga da izije! Zlato, u velikoj ti si scijeni!)
ZLATI KUM: Što reče: zlato?
SKUP: Zlato i zlato: ti si zlato i kuća ti je zlato, a ja sam rđa od vetha gvozdja. Uboštvo je najvilija stvar. Rđa s zlatom ne stoji; bogat s ubozijem ne avancava ništa, – što ti ja valjam?
ZLATI KUM: Vele mi valjaš.
SKUP: (Ava, obonjao je er je u mene zlato!)
ZLATI KUM: Što?
SKUP: Zlato što će od rđe? Ja imam mojijeh tuga: kćercu zrjelu69 u kući, a nije joj prćije.
ZLATI KUM: Jes svega kad je milos Božija.
SKUP: (Za čerto je ovi obonjao u mene zlato!)
ZLATI KUM: Što reče?
SKUP: Zlato je milos Božija! Imam veliku potrjebu70 doma. Jeda mi što zapovijedate?
ZLATI KUM: Čeka’, sada ćeš poći. Od ko’e ti je dobi kći? A neka stoji uboštvo.
SKUP: Zrjela ve je, sva je žena. A zašto me pitate?
ZLATI KUM: Bi li ju udao?
SKUP: Čijem ju ću udat? A ti mi ne ktje nigda ni odgovorit kad ti govorih.
ZLATI KUM: Čijem ju ćeš udat? Bi li ju udao za vrijedna čovjeka, da je sita i odjevena, da ne ima invidije od druge? A što ti onada ne odgovorih, ni sad nije brijeme uteklo.
SKUP: Tko ju pita?
ZLATI KUM: Ja ju pitam, ako si kontent.
SKUP: (Rekoh ja er zja na moje tezoro, da vraga proždre!)
ZLATI KUM: Što veliš?
SKUP: Velim er joj ne imam prćije, i zbogom! (Za tezoro se ovi hoće udat!)
ZLATI KUM: Nebore, čeka’!
SKUP: Ne imam…
ZLATI KUM: Imaš svega, čeka’!
SKUP: Imam, ne imam. (Od tezora ćeš imat pacijenciju!71)
ZLATI KUM: Dobro si rekao: imaš, ne imaš! Ferma’ se: imaš kćer, a ne imaš joj prćije. Uzet ju ću bez prćije!
SKUP: Bez prćije?! Oh, to se može bez prćije!
ZLATI KUM: Bez prćije!
SKUP: Sve bi dobro, neg ću ja i ti zao par bit: ja ću uza te uš uboga biti ka će ktjet jesti, a ti pritio komu će dodijat.
ZLATI KUM: Ne brini se tezijem!72 Bog mi je dao da se mogu mnozi uza me hranit, a aparentaćeš s dobrijem ljudmi.
SKUP: Od toga sam kontent, ma nemojte vi scijenit da je u mene kojegodi tezoro.
ZLATI KUM: O tomu ne mislimo. Jesi li kontent?
SKUP: Kontent sam.
ZLATI KUM: Da’ mi ruku!
SKUP: Ah, Bože, l’ è fatta!73 Ruinan sam!
ZLATI KUM: Što ti intravenja?
SKUP: Ču li dje nješto zvoknu?
ZLATI KUM: Od toga li se pripade? Njetko gvozdjem kucnu. – Uteče ovi čovjek, a mene ovdi ostavi kako bjestiju. Kad k ubogu dođe bogat s umiljenijem riječmi, scijeni da ga je došao varat, i za ludos većekrat ispuste srjeću, koju pak, kad hoće, ni s plačem ne mogu uhitit.
SKUP: (Ako ti tu jezičinu još ne izmem, da nijesam čovjek!)
ZLATI KUM: Para, Skupe, da sam ja u maloj scijeni prid tobom, a nije razlog74 to.
SKUP: Zlati Kume, nemo’ toj scijenit75. Prida mnom si veličak, a ja sam prid tobom ubog i siromah.
ZLATI KUM: Da jesi li kontent da je tvoja kći moja vjerenica?
SKUP: Kontent sam, bez prćije, kako ti sam rekao.
ZLATI KUM: Bez prćije budi.
SKUP: U patu matrimonijalu da se ne dekjarava nijedna stvar, ni da se razumije prćija, ni da se ne razumije, ni da sam ja oblegan veće ništa.
ZLATI KUM: Da nijesi ti oblegan veće ništa.
SKUP: Budi u ime Božije…
ZLATI KUM: … Oca, Sina i Duha svetoga! Poću ordenat za pir. – Pasimaha, Pasimaha, gdje si? Hod’ za mnom.
SKUP: Pođ’ u slavu Božiju i hodi tiho i brzo kao ti drago; od moga tezora ti nećeš radovat76! Scijeni da je veće njegovo; na to zja, a vjetra će proždrijet77. Za ino se nije objesio da ovu parentijeru sklopi neg za munut moje tezoro. A vraga će probavit!
Peti prizor
SKUP, VARIVA
SKUP: Gdje si ti, Variva, koja ne pristaješ cancajući s susjedami da sam kćeri obećao prćiju? Znaj i govori, makar se pridri, svakomu, er sam kćer vjerio za Zlatoga Kuma, toga tamo našega susjeda, – uzima je bez prćije!
VARIVA, Brižna, za onu starežinu djevojčicu od šesnaes godišta?!
SKUP: Nut magarice! Da to smo mi stari na odmet?
VARIVA: Da, i ti se oženi kad valjaš.
SKUP: Da sam bogat kao Zlati Kum, bih, žî mi ti78. Ma na uboštvo ne daju ženâ. Pođ’ reci Andrijani da se lijepo obuče. I spremite kuću i ne da’ u kuću nikomu dokle ja ne dođem. Poću kupit što je od potrjebe.
Šesti prizor
VARIVA, zatim KAMILO i MUNUO
VARIVA: Brižna, bolje bi druge da se rode na ošpedalu er bi ih tkogodi za ljubav Božju udao za koga bi se moglo, i ne bi ih ovako u more metali79. Što će ovoj bolje bit u toga starca neg joj je doma s ćaćkom bilo? Sita će i odjevena bit, a doma je ono lačna i gola hodila, – nut nebogo! Ah, Kamilo, gdje si? Kamilo, izgubi tvoju Andrijanu! Ma ovo ga! – Kâmo gospodaru, zli glasi: Andrijanu vjeriše za tvoga dunda Zlatoga Kuma.
KAMILO: Ajme, Variva, ubode me! Ajme!
MUNUO: Gospodaru, zaboga!
VARIVA: Kâmo! Jezus! Čelo mu protri!
KAMILO: Munuo, pomozi me! Variva, ajme, moju Andrijanu za moga dunda! Nije veće remedija!
MUNUO: Gospodaru, kako nije remedija? Jes remedijo; svemu je remedijo neg samoj smrti. Ne desperavaj se!
KAMILO: Munuo dragi, nauči me, pomozi me!
VARIVA: Ah, sveta Gospođe80!
MUNUO: Pođ’ doma, učin’ se nemoćan, – neka je meni!81 Rijet ću da si namuran na tu djevojku i, kako si čuo da je su ovako vjerili, da se s’ ti razbolio i da hoćeš umrit.
KAMILO: A bogme ću umrijet ako se ne remedija!
MUNUO: Ako uzbude još od potrjebe, rijeću da je ona tebi, a ti njoj, vjeru dala i da je od toga svjedočba82.
VARIVA: Ja sam, Munuo, svjedok od toga, ja ću svjedočit.
KAMILO: Ah, draga Vare, u Andrijani sve stoji.
VARIVA: Ne brini se, Kâmo; Andrijana će tvoja bit.
KAMILO: Ajme, da to će bit, a nije sad moja?!
VARIVA: Sada je tvoja: meni je rekla er bi prije u more skočila neg bi za inoga neg za tebe pošla.
KAMILO: Ajme, je li koji način da se š njom govori?
VARIVA: Ja ću za tebe š njom govorit. Da te ona sad vidi gdje se za nju tako mučiš, kako mahnita bi strčala doli. Ja znam nje ćud i kako te dobro hoće. Ma, brižna, da ne čuje cijeć časti83, er bi se sva oskubla i kako mahnita bi s tobom htjela poć. Ma, sjetna, cijeć svijeta ne valja. Ti je način najbolji što je Munuo rekao, a nju otac na zlu84 neće moć usilovat.
KAMILO: Ajmo, Munuo, ne gubimo brjemena!
MUNUO: Gospodaru, ne brini se. Majka tvoja vele može uz brata a toga tvoga dunda. A dundo kad čuje da je ta djevojka za tebe vjerena i da ti tako za nju mreš, a ona tebe hoće, i da ste dali vjeru jedan drugomu, stisnut će pleći i imaće pacijenciju85, a bit će na naš način.
VARIVA: Bit će, hoće; nemoj mi se brinut.
KAMILO: Vare, Andrijani spovjeđ što za nju patim.
VARIVA: Hoću, Kâmo.
KAMILO: Vare, reci joj: “Andre, sad je brijeme da tvoga Kamila ne umoriš!” Reci joj: “Znaj er bez tebe ne mogu nikako živjet; u tebi stoji život moj i smrt moja!”
VARIVA: Hoću Kâmo. Pođite, da oni zlostar ne bi izišao.
KAMILO: Vare, da ti sam priporučen!
MUNUO: Gospodaru, učini se da veoma zlo stojiš.
KAMILO: A bogme Muno, zlo stojim.
VARIVA: Uh, sjetna! Andrijani je trijeba spovidjet sve kako stvar stoji. Tugâ86, zao ti se život žive s zlijem gospodarom.
Sedmi prizor
PASIMAHA, GRUBA
PASIMAHA: Gdi je munita, ončas se pratež nađe, i gdi je gospodar kao se valja87, tu je služba has88, sluga i gospodar dva, a valjaju za dvaesti i dva. Gospar mi tisnu tobolac u ruku pun dinara; reče: “Čini da valjaš”89 Ja potrčah, počeh zvonit u tobolac. Kao svrački na grohotušu skupiše se lupeži komardari90, ribari, Piva i Tara91. “Što ti je od potrjebe?” Učas nađe se, doleti, stvori se pratež – koju munita vrtu ima!92 -: kozlići, jaganjci, kopuni – sve što ćeš! A njeki pošlju slugu bez dinara: “Pođ’, nađi!”, kako da je tko štogodi izgubio da im se nađe. Dinare, dinare, tko hoće pratež! A gospar moj vas se je stavio u njeku, – ah, drago ti mu je! A pomladio se je, koji para tanca kad hodi93. – Santo nostro de Cattaro94 , gdje ovi biše?95 Ja se ovamo zagovorih. Amo za kapetanom96 zli ljudi, svijeh ću danaska dobrijem ljudmi učinit. Učinit vas ću da ste u vojsci velici bani: ti bandijeru da nosiš, a to je da ražanj vrtiš; a ti da šikaš u lumbarde, a to da u oganj puhaš, – dobru dušu imaš97. A ti da si sergente maggior98, da obskačeš s žmulićem ovamo i onamo, da u ordenanci vojska stoji. A ja ću kapetan od vitovalje bit, grašu ću mantenjat. Hodite, osmi sinovi, žene vam devet muža imale, – deveti da sam ja! A ovo mi Grube, po bradu Božiju – Grube, sad, ako igda, uda’ se za mene. Nut što sam piru pripravio.
GRUBA: Hoće Pasimaha! Sjetna, dobro ti se hranite.
PASIMAHA: Ukropom99 – žî mi ja tebi a ti meni! – kako i tvoj gospodar – oni štono drijemlje.
GRUBA: A tvoj s kiticom šeta i djevojke snahodi; a brižan, uh, zločes i š njime.
PASIMAHA: Je li s kiticom, draga cara100 Grube? Bogme se je pomladio. Je li ti se javio, tako moja bila?
GRUBA: Jes mi, ter jes, mladi hrabro101, tako te izgubila!
PASIMAHA: Po svetoga Tripuna, odkle se je vjerio, drugi je deventao.
GRUBA: Brižna, a to se je vjerio? Za koga?
PASIMAHA: Za Skupovu kćer Andrijanu, tako se ja za tebe! Uzmi, to’ me, kad je ova pratež.
GRUBA: Brižne djevojke, od ćaćka u ćaćka! Ako mu se provari juha102?
PASIMAHA: Da uda’ se ti brzo, brzo za mene mlada, da te stari bogme ne dopade.
GRUBA: Mladi hrabro, kad bih htjela, ne bih tebe uzela.
PASIMAHA: Ova me ljepavica zagovori, a rekao mi je gospodar da ga dočekam so ovom prateži doma. Istom će rijet da sam dug103 na poslu. Za rijet104, u Grube bih ručao i kad postim.
60. ↑ što – dok
61. ↑ Imao bih se i ja – za kim pomamiti, zaljubiti
62. ↑ Kmecka kćeri … – “nije posve jasna rečenica do kraja, a ono kmecka kćeri je aluzija na godišnice koje su dolazile služiti u Dubrovnik sa sela, pa je Munuo valjda tako zove.” (F. Čale)
63. ↑ kradosrca – žena koja krade srca, vještica
64. ↑ Uzmi zveka za miris – “Uzrečica … potječe iz priče o mudroj presudi: fiktivna se dobit plaća fiktivnim novcem, primjerice udisanje mirisa hrane – zvekom bačena cekina. Šimčik (1930) tumači tu Vukovu poslovicu ne spominjući Držića; on navodi bosansku muslimansku priču, u kojoj je na isti način bila plaćena fiktivna pomoć pri radu. Priča je proširena i u međunarodnom pripovjedačkom repertoaru … Gledaoci Skupa očito su poznavali i priču i uzrečicu pa su dobro razumjeli Grubino zavitljavanje kad ona upućuje nametljivca da uzme od nje zvek, tj. ništa” (M. Bošković-Stulli)
65. ↑ moja – svoja
66. ↑ dva – obojica zaljubljeni
67. ↑ viđu – vidim
68. ↑ I tebi … zapovijedate – “najprije mu je odgovorio obraćajući mu se s “ti”, a odmah zatim iskazuje nepovjerenje govoreći mu “vi”, pa slična afektivna kolebanja u njegovu govoru neprestance izražavaju nemirno duševno stanje tog osebujnog i dorađenog karaktera.” (F. Čale)
69. ↑ zrjelu – to, dakako, nije točno, jer malo kasnije saznajemo da Andrijana ima samo 16 godina
70. ↑ Imam veliku potrjebu – imam mnogo posla
71. ↑ Od tezora ćeš imat pacijenciju! – Što se tiče blaga, tu ćeš se strpiti!
72. ↑ Ne brini se tezijem! – Ne brini se oko toga!
73. ↑ l’ è fatta! (tal.) – Gotovo je!, Propalo je!
74. ↑ nije razlog – nije pravo
75. ↑ nemo’ toj scijenit – nemoj tako misliti
76. ↑ hodi … radovat – “Skup za sebe komentira način hodanja na koji se Zlatikum od njega udaljio, videći u tome izraz njegova zadovoljstva što tobože tezoro smatra već svojim. Inače Zlatikum “para tanca kad hodi”, kako će ubrzo reći Pasimaha u svom monologu.” (F. Čale)
77. ↑ vjetra će proždrijet – ništa neće dobiti, prevarit će se
78. ↑ žî mi ti – živio mi ti, života mi
79. ↑ u more metali – bacali u more, upropaštavali
80. ↑ Gospođe – Gospo
81. ↑ neka je meni – ostalo prepusti meni
82. ↑ da je od toga svjedočba – da se to može posvjedočiti, tj. da ste se zaručili
83. ↑ da ne čuje cijeć časti – da ne dozna, zbog časti (ljudi bi se zgražali kad bi pobjegla s Kamilom)
84. ↑ na zlu – na zao način, silom
85. ↑ stisnut će pleći i imaće pacijenciju – slegnut će ramenima i pomiriti se s tim
86. ↑ Tugâ – eliptična usklična rečenica koja zapravo znači: “Velikih li nevolja!” (Čale)
87. ↑ kao se valja – kako treba
88. ↑ tu je služba has – tu vrijedi služiti, tu je korisno biti sluga
89. ↑ Čini da valjaš – opošteni se
90. ↑ komardari – mesari, preprodavači koji su kupovali i prodavali i sir, suho i svježe meso i slično
91. ↑ Piva i Tara – ološ; izraz se spominje i u Noveli od Stanca i u Dundu Maroju; “U Dubrovnik su često dolazili seljaci stočari iz daljeg zaleđa Dubrovnika, s područja rijeke Pive i Tare. Njih su u Dubrovniku prezirali, pa je i Stanac, seljak iz Pive, bio figura kaju su obijesni dubrovački mladići … držali zgodnom da joj se narugaju. Taj naziv Piva i Tara, koji se nedavno još pokatkad u Dubrovniku upotrebljavao, postao je sinonim prezira za ‘niži svijet'” (V. Foretić)
92. ↑ koju munita vrtu ima! – koju novac ima moć!
93. ↑ koji para tanca kad hodi – koji hoda kao da pleše (v. gore)
94. ↑ Santo nostro de Cattaro (tal.) – Sveče naš kotorski (sv. Tripun, zaštitnik Kotora); Pasimaha je Kotoranin
95. ↑ gdje ovi biše? – gdje su svi ostali (djetići koji ga prate)
96. ↑ za kapetanom – “Pasimaha je … borben, ali u jednom posebnom smislu. Ime bi mu se možda moglo dovesti u vezu s grčkom riječi pas = svak i mahomai = boriti se, tući se; pa bi složenica mogla označavati čovjeka koji se sa svakim bori ili tuče. Pasimaha se doista razmeće vojnim terminima, ali to nije razmetanje vojnika, već parodija razmetanja” (Švelec)
97. ↑ dobru dušu imaš – imaš dobar dah, možeš dobro puhati
98. ↑ sergente maggior (tal.) – narednik
99. ↑ ukrop – juha od kupusa, prosta hrana
100. ↑ cara (tal.) – draga
101. ↑ mladi hrabro – mladi junače, mladi momče (prema nar. pjesmi)
102. ↑ provari juha – izjalovi posao
103. ↑ dug – spor, usporen
104. ↑ Za rijet – da pravo kažem, da istinu kažem