Treći prizor
VENERE, prijašnji (bez vila i satira)
Svršivši pjesni i tanac, klanjajući se Veneri odhode, a Venere božica, užežena od ljubavi svoga Adona, tužeći se govori:
VENERE
O luzi zeleni, mnim da prî do danas
meu nami čuven nî65 božice tužan glas;
er narav božicâ nî tužit ni livat
suzice niz lica neg blaženstvo uživat.
Oto ktje moja čes, umrlo da ličce,
jaoh, meni ranil’ jes neumrlo srdačce!66
Oto me liposti zemaljske smamiše,
oto sve kriposti67 me rajske straviše68;
oto sam sad sluga pastira od gore69,
a njekad za druga imat me ne more70
taj Marte71 veliki, krjepki bog od boja,
na nebu sužan ki moj se zvat dostoja.
Oto drage oči slidi me srdačce
kakono s istoči danicu sunačce;
oto bilo lice u željah roniti
čini me suzice, čini me, jaoh, mriti!
Božicam a umrit nî dano zgar s nebes,
a, vajmeh, nî moć skrit ljuvenu mu72 boles!73
Što će rit božice, kad vide, jaoh, mene
roniti suzice cić želje ljuvene,
i Džove74 s bogovi? Govor’ što im drago75,
a ja ću lugovi76 slidit moje blago, –
Adona77 dragoga, me slatko željenje,
Adona za koga obljubih tuženje.
Ostavih vječni raj, ostavih bogove,
s Adonom na svit saj78 obljubih lugove. –
A bježiš od mene, Adone dragi moj,
u gore zelene sakrivaš obraz tvoj.
Adone, nisam ja lovac za košutom,
ljubi sam ja tvoja, mrem za tvom lipotom;
nisam vil od gore ni koja diklica, –
s neba sam odzgore Venere božica;
majka sam ljubavi: Kupida ja rodih,
Adone gizdavi, i prsmi ovim dojih.
Adone, daj se u dar meni ka te ljubim;
bit ćeš kralj, bit ćeš car i blažen, pravo dim79.
Vaj, s kijem govorim? Komu li, jaoh meni,
ovu tužbu tvorim, kad moga Adona nî?
Tužbe su i riči zaman! Ja ću poći
k sinku koji liči ljuvene nemoći.
65. ↑ čuven nî – nije se čuo
66. ↑ Oto ktje… – eto je moja sudbina htjela da je smrtno lice ranilo moje besmrtno srce
67. ↑ kriposti – snage, moći, vrline
68. ↑ straviše – začaraše; prethodna četiri stiha odnose se na Adona.
69. ↑ pastira od gore – “lijepi Adonis bio je strastan lovac, a ovdje je prilagođen tradicionalnom svijetu pastorale” (F. Čale)
70. ↑ ne more – nije mogao
71. ↑ Marte – Mars, starorimski bog rata (grč. Ares). Mars se zaljubio u Veneru (“sužan ki moj se zvat dostoja”), koja je nakon ljubavi prema Adonisu voljela Anhisa, Enejinog oca, a potom se po volji Jupitera (Zeusa) udala za Vulkana (Hefesta), kojega je konačno varala s Marsom. S njim je imala petero djece: Deimosa, Fobosa, Harmoniju, Erosa i Anterosa.
72. ↑ mu – moju
73. ↑ boles – bol, tugu
74. ↑ Džove – Jupiter (Jove), vrhovni starorimski bog
75. ↑ Govor’ što im drago – neka govore što im drago (božice, Jupiter i drugi bogovi)
76. ↑ lugovi – po lugovima, po šumama
77. ↑ Adon – Adonis, “mladić izvanredne ljepote i neumorni lovac u kojega se Venera strasno zaljubila. Jednog je dana njega u šumi, pošto se naglo okrenuo, vepar smrtno ranio, pa su trava i ruže pocrvenjele od njegove krvi. Na povike stigla je Venera, ali je izdahnuo, a ona mu tijelo pretvori u anemonu. Da bi je utješio Jupiter je dopustio da Adonis svake godine četiri mjeseca izađe iz podzemnog svijeta i s njom ih provede. Sve to … u Držićevoj priči nije obuhvaćeno” (Držić donosi samo epizodu sa sretnim završetkom, za razliku od mita ili Shakespearove poeme Venus and Adonis). “Dodajmo da je Adonis bio prvi kojega je Venera voljela.” (F. Čale)
78. ↑ na svit saj – na ovome svijetu
79. ↑ pravo dim – istinu govorim (od gl. diti)