Davor Mojaš: Nesan

Nesan Marina Držića autora Davora Mojaša
Dom Marina Držića – 10. prosinca 2017.

U izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića, povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića 10. prosinca 2017. godine u Domu Marina Držića održalo se predstavljanje knjige “Nesan Marina Držića” autora Davora Mojaša.

Uz autora, u predstavljanju knjige, sudjelovali su Nikša Matić, Lada Čale Feldman i Mirej Stanić.

Iz predgovora knjige Lade Čale Feldman: “Mojaš, dakle, ne kreće putem romansirane biografije, ne domišlja konzistentni, opipljivi materijalni svijet Držićevih svakodnevnih ili kazališnih ambijenata, niti razlaže psihološke motivacije njegovih prijateljstava i ljubavi, niti dočarava konkretne političke neuralgije koje su Vidru natjerale na još uvijek ne sasvim razjašnjen urotnički potez. Posve onkraj uzaludnih, a možda i neumjesnih potraga za ovom ili onom osobom, ulicom ili događajem koji bi se mogao kvalificirati kao stvarni predložak Držićevim pjesničkim, dramaturškim i epistolarnim kulama u zraku, blude Mojašove anakrone i metaleptičke pomutnje povijesnih i fikcijskih imena, prevažnih i nevažnih zgoda, djetinjih anegdota i artističkih konstrukcija koje njegovu Držiću, u svim svojim izdanjima, i s istim intenzitetom, nisu dale spavati, bio u pitanju Vetranović ili Mažibradić, Sasin ili Monaldić, Pera ili Pomet, skalini ili Piccolomini.

…Tako se i u Nesnu Marina Držića, kao da je riječ o prethodnim (ili možda naknadnim?) radnim skicama, sustavno niže slijed smiješno izmijenjenih ili za nešto prikraćenih znamenitih prizora iz Držićeva opusa, slobodno parafraziranih fraza, u koje Mojaš odlučuje prometnuti čitav, kako naslov fragmenta kaže, Teatar Marina Marinova (onako kako su to svojedobno sa Shakespeareovim Hamletom napravili Stoppard i Bourek, ili kako se sa samim Držićem svojedobno našalio trojac
Senkera, Mujičića i Škrabe u Noveli od Stranca).”

Iz pogovora knjige Viktorije Franić Tomić: “Mojašev nadrealistički tekst teži za razbijenim i ponovnim uspostavljanjem logički poremećenoga totaliteta, te impregnaciji brojnih značenjskih sustava koji su svojim asocijativnim dinamizmom stvorili neobično diskurzivno polje koje se danas mora percipirati kao jedan od značajnijih intertekstualnih predložaka o Marinu Držiću. U Nesnu Marina Držića postignuta je golema redundancija citatnosti, kako držićoloških tekstova, a tako i drugih kulturalnih studija o renesansi u Dubrovniku. Po toj osobini Davor Mojaš Držićev svijet i njegove biografeme za razliku od većine svojih suvremenika nije reducirao, nego ih je multiplicirao, što i jest jedan od najbitnijih nadrealističkih poetičkih postupaka s riječima.”