U izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića, povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića, u nedjelju, 10. prosinca 2017. godine u 19 sati u Domu Marina Držića održat će se predstavljanje knjige Nesan Marina Držića autora Davora Mojaša.
Uz autora, u predstavljanju knjige, sudjeluju Nikša Matić, Lada Čale Feldman i Mirej Stanić.
Iz predgovora knjige Lade Čale Feldman: “Mojaš, dakle, ne kreće putem romansirane biografije, ne domišlja konzistentni, opipljivi materijalni svijet Držićevih svakodnevnih ili kazališnih ambijenata, niti razlaže psihološke motivacije njegovih prijateljstava i ljubavi, niti dočarava konkretne političke neuralgije koje su Vidru natjerale na još uvijek ne sasvim razjašnjen urotnički potez. Posve onkraj uzaludnih, a možda i neumjesnih potraga za ovom ili onom osobom, ulicom ili događajem koji bi se mogao kvalificirati kao stvarni predložak Držićevim pjesničkim, dramaturškim i epistolarnim kulama u zraku, blude Mojašove anakrone i metaleptičke pomutnje povijesnih i fikcijskih imena, prevažnih i nevažnih zgoda, djetinjih anegdota i artističkih konstrukcija koje njegovu Držiću, u svim svojim izdanjima, i s istim intenzitetom, nisu dale spavati, bio u pitanju Vetranović ili Mažibradić, Sasin ili Monaldić, Pera ili Pomet, skalini ili Piccolomini.
…Tako se i u Nesnu Marina Držića, kao da je riječ o prethodnim (ili možda naknadnim?) radnim skicama, sustavno niže slijed smiješno izmijenjenih ili za nešto prikraćenih znamenitih prizora iz Držićeva opusa, slobodno parafraziranih fraza, u koje Mojaš odlučuje prometnuti čitav, kako naslov fragmenta kaže, Teatar Marina Marinova (onako kako su to svojedobno sa Shakespeareovim Hamletom napravili Stoppard i Bourek, ili kako se sa samim Držićem svojedobno našalio trojac Senkera, Mujičića i Škrabe u Noveli od Stranca).”
Iz pogovora knjige Viktorije Franić Tomić: “Mojašev nadrealistički tekst teži za razbijenim i ponovnim uspostavljanjem logički poremećenoga totaliteta, te impregnaciji brojnih značenjskih sustava koji su svojim asocijativnim dinamizmom stvorili neobično diskurzivno polje koje se danas mora percipirati kao jedan od značajnijih intertekstualnih predložaka o Marinu Držiću. U Nesnu Marina Držića postignuta je golema redundancija citatnosti, kako držićoloških tekstova, a tako i drugih kulturalnih studija o renesansi u Dubrovniku. Po toj osobini Davor Mojaš Držićev svijet i njegove biografeme za razliku od većine svojih suvremenika nije reducirao, nego ih je multiplicirao, što i jest jedan od najbitnijih nadrealističkih poetičkih postupaka s riječima.”
Davor Mojaš rođen je Dubrovniku 1952. godine. Prve pjesme objavljuje sedamdesetih godina prošloga stoljeća (Mladi hrvatski pjesnici 1973., 1974.) te zatim u lokalnom tisku, tjednicima i časopisima. Zbirkom pjesama Debilni mjesec (1977.) službeno ulazi i u svijet književnosti. Godine 1981. objavljene su mu pjesme (u izboru Milana Milišića) uz još pet autora u zbirci Lausfarht. Objavljene su mu i knjige proze: Miris veluta (1993.), Stanje lune (1999.), Kazalište Isprazni (2005.), Trag miholjica (2009.), Viatik Conte Iva (2015.). Dramske, prozne, pjesničke, publicističke i druge tekstove objavljuje u hrvatskim književnim, kazališnim i drugim časopisima, prozu na Trećem programu i drame u Dramskom programu Hrvatskoga radija. S Rudolfom Paterom koautor je grafičko-književne mape Buđenja gospođe Roze (2001.). Urednik je monografije Studentskoga teatra Lero – Lerovnica (2013.) i zbornika Lero u knjigu stavljen (2014.). Zastupljen je u Antologiji rock-poezije Stereo stihovi (1883.), Antologiji nove hrvatske proze 90- ih 22 u hladu (1999.), a dramom Dubrovački triptihon (urednica Lada Čale Feldman) zastupljen je Izboru iz hrvatske drame Poslije Hamleta (2011.). Glavni je urednik časopisa Dubrovnik Matice hrvatske – ogranak Dubrovnik i član redakcije revije Literat Društva dubrovačkih pisaca. Redateljski rad vezuje uglavnom uz Studentski teatar Lero u Dubrovniku u kojemu je od 1975. režirao 80-tak predstava i postavio 30-ak autorskih projekata. Režirao je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i u Kazalištu Marina Držića. Za svoj redateljski i spisateljski rad dobio je više javnih i stručnih nagrada i priznanja, a 2017. i Nagradu grada Dubrovnika. Na Hrvatskom radiju Radio Dubrovniku je kao urednik i komentator-mentor zaslužio mirovinu 2017.
