Osmi prizor
KOJAK, VUKODLAK, GRUBIŠA, VLADE
KOJAK
Brate Vukodlače, što se ovoj sad čini?!
VUKODLAK
Ja t’ ne znam, Kojače, u meni duše nî
od straha, brate moj, nit umim što kazat!
KOJAK
Nije zdravo mjesto ovoj, neka ti ‘e Vule, znat;
ovdi su prem vile njekad, stari vele,
Miljenka stravile, Radata uzele97!
Radata staroga starci ga svi znaju,
Radata od koga čuda spovijedaju;
djetece s krilama hode po dubravi
s lukom i strilama Radata zatravi.
Taj Radat sliđaše bijelu vil po gorah,
a od ljudi bježaše jak prid psi jelin plah.
VUKODLAK
Ono i mi djeteta vidismo s krilama.
KOJAK
Ona mala sjeta98 vazda opći s vilama:
ini mu nije stan neg prsi od vile;
odtole noć i dan trati svoje strile.
Koga odtle ustrili, svi stari govore,
vas život taj cvili, a ozdravit ne more.
VUKODLAK
Znaš ka je? Žî ti ja99, pokli smo svi moćni100,
odovle pođ’mo tja, – ovdi nam stana nî!101
Grubiša, dvigni se, u zao čas se oženio, –
stan’ gori, otresi se, ti s’ vitez vazda bio!
GRUBIŠA
Smije li se, jaoh, meni? Voh, maje, što činiš?
VLADE
U meni duha nî, sinko, – ali ne vidiš?
VUKODLAK
Grubiša, hodimo!
GRUBIŠA
Ne mogu nikuda!102
KOJAK
Daj da ga nosimo; sve ovo od bluda.103
VUKODLAK
U zli se čas smurao104 i ženu pritilu
u gradu iskao i ktio gorsku vilu.
Pokrij ga vrjećinom, da ga u dubravi
bijela vil planinom žiganta ne stravi. –
Grubiša, ovamo! Veseli da’ vjeru,105
a Vlaho106 vas tamo čeka na večeru. –
Primite u ljubav razgovor naš ovi;
nitko u svem nije prav neg sam Bog. Zbogom svi!
SVRHA.
97. ↑ stravile, uzele – začarale, opčarale
98. ↑ sjeta – nesretnik
99. ↑ Žî ti ja – života mi
100. ↑ pokli smo svi moćni – dok smo još svi zdravi
101. ↑ ovdi nam stana nî – ovdje nam nije pametno boraviti
102. ↑ Ne mogu nikuda – zato što je “uzet”, zatravljen
103. ↑ sve ovo od bluda – sve se ovo događa zbog njegove razmaženosti (a možda se radi o svjesnoj dvosmislenosti, pa se blud odnosi i na ljubavnu nasladu)
104. ↑ smurati se – zaljubiti se (prema tal. innamorarsi)
105. ↑ Veseli da’ vjeru – Veseloj daj vjeru, s Veselom se vjeri
106. ↑ Vlaho – Vlaho Držić, ženik