Prvi čin
PJERIN:1 Hoće2 da uzmem, na moju sramotu, njeku grdobu3? […..] Istinom ne ima neg tu jednu kćer, bogat je, tu je velika prćija; ali vrag uzeo i prćije i dukate, makar i tko ih kuje! Kontentaj mi srce, a da’ mi manje imanja.
[……..]4
OBLOŽDER: Aferin, gospodaru! Znam li ga? Kako tebe!
PJERIN: Ima jednu hćer, ljepšu, bolju i skladniju djevojku od svega ovoga grada; nemavši ju čijem udat, onomadne ju vodjahu da ju u dumne stave. Nitko se ne nađe da ovu ljepotu, urešenu tolikom dobrotom, odkupi i slobodi iz vječne tamnice, gdje je vodjahu […..]5 Tamo je s Lučilom odprije ugovorio6, a ja, ajmeh, ne znam što ću učinit.
[……..]7
OBLOŽDER: Srce mi uzigra, a trbuh8 mi se obeseli! Pirovat se će! Sve ti čestito! Ti s’ razumniji9 vlasteličić od ovoga grada; ti imaš razlog10, a ne otac. Tko ima razlog ima jaku ruku koja ga brani, i ne brani se.
PJERIN: Ah, Obloždere, valjaš tisuću dukata! Kad te vidim, obeselim se; kad te čujem govorit, sve mi tuge od srca otidu; njekom tvojom dobrom voljom od mrtva me si na život povratio.
OBLOŽDER: Neka je srjeći činit! Pođ’mo mi malahno na tudešku11 stomak konfortat. Vrag uzeo i misli! Pođ’mo na objed. Je li što? Je s’ li što na junačku pripravio? Obloždera ne vodi na jednoga kokotića.
PJERIN: Obloždere, tko bi nas vidio i obadva goliće ovako bez brade, reko bi: “Djeca su!”, a tko bi na naš objed došao i znao nas što smo, rekao bi: “Ovo su ljudi među sto žena!”
OBLOŽDER: Blagosovjena majka koja te mlijekom pita12! Med ti iz usta ide.
[……..]
PJERIN: Ah, Oblo13, srce mi je zanila ona moja draga vjerenica. Ako mi ju zloba od moga lakomoga oca ne ugrabi, ja sam čestit; i ako moja dobra srjeća uzhtjetbude, na konju sam.
MRVA: Sjetna14 ne pošla, ne znam što ću učinit i smijem li. […..]15 Kad se vrati, sva od veselja uzigravaše. Sad me je poslala s ovom kitom da nađem Pjerina i da mu je dam; a ja ne znam gdi ga ću nać. I kad ga nađem, manenština, tako me izštiplje! Brižni ovi ljudi, što ono djevojke štiplju?!
[……..]16
MRVA: Je li ti se ona17 u dar dala?
[…….]18
MRVA: Nješto bih ti dala, – nu idi odtole!
PJERIN: Ne boj mi se, brajo brače! Hodi mi, mile, moja svile; stupi slobodno, nije drače. Na t’ kolende!
MRVA: Uh, nuti Obloždera! Dušom mojom, kako bih ončas mnjela da me će oblu proždrijet.
OBLOŽDER: Žî n’ ti, bih se zalognuo tobom kao bubreškom od kvartjerića od mlijeka19.
[……..]20
OBLOŽDER: Lijepa kita! Ima bit da ju je i lijepa ruka kitila.
[……..]
MRVA: Tko je sve dao nejma veće što davat.
[……..]
MRVA: E, stigni me, Oblo; što mi se gonenu? “Oblo obla u oblo izio, a za njim se pak napio.”
[……..]21
PJERIN: Oh, ljubko t’ miriše od slasti dušica i srce uzdiše! […..] Ovo nam staraca22, – štinca’mo se!
LUČILIN OTAC: Ja23 ne umijem molit nitkoga, ja nahodim tko mene dvori i moli.
PJERINOV OTAC: Za Boga, što su te riječi?! Tko li ti je što nalagao? Na ti ovu vjeru kako je sve laža.
LUČILIN OTAC: Da bi Bog dao da je tako!
PJERINOV OTAC: Ovo t’ moja Nika24, ako inako bude, drži me za većega25 lažca od svijeta.
LUČILIN OTAC: Od sadanje mladosti ima se veće vjerovat neg se reče konjicu bez uzde; a stav’ uzdu od straha na njih, konji su tvrdousti.
PJERINOV OTAC: Kad bismo doma došli, napravili bismo trpezu i sto posal učinili; i matere kad bi nas za drnjku uhitili za kose i vukli nas po svoj kući!
LUČILIN OTAC: A sad se je sve izopačilo; na mačku mi se strigu!26
PJERINOV OTAC: A sad nijesu se dobro izlegli, s rukavicami na rukah etc.
LUČILIN OTAC: Vidiš ovu čohu na meni?27 Nije pametara odkad ju sam učinio.
PJERINOV OTAC: Jes u mene čoha novijeh koje mi su djedi derali; a ovo mi je očina čoha, i pak ju sam meni prikrojio.
LUČILIN OTAC: Kad se su ljudi pomamili, pogotovu će i žene. Jesi li vidio koja se čuda hoće kad nevjestu imadu povestit? U naše doba djevojčica bi kuću pomela i sto posal učinila, i kad bi brijeme bilo, rekli bi joj: “Svatovi idu, obuci se!” I oto t’ ona naređena.
PJERINOV OTAC: U ono doba susjed se susjedi javljaše, kum kumu; a sada kúma kuma ne zna, susjed susjedu ne smije ni pogledat! Na svrhu sve se je ištetilo, – svijetu je poginut!
LUČILIN OTAC: Brijeme je od objeda; ako neć’ sa mnom doć na objed, zbogom, dovečer nas čeka’!
PJERINOV OTAC: Tko ima ku misao al’, za rijet bolje, tko ima djecu, ne more dobro ni objedovat, ni može mir imat; a ovo dijete nije nitko neg mati ištetila. […..]28
PJERIN: Tko me zove? – Ćaćko, što veliš?
PJERINOV OTAC: Da ideš dovečer u djevojke; spravi se, čuješ li? Nemoj ti kako umiješ!
PJERIN: Nebore, ćaćko, što je ta preša?
PJERINOV OTAC: Ako misliš moj sin bit i u mojoj kući stat, čini što ja hoću; to li neć’, dug i širok ti svijet!
1. ↑ Sadržaj ove krnje sačuvane drame pokušao je rekonstruirati Petar Budmani (“‘Pjerin’ Marina Držića”, Rad JAZU, 148, Zagreb, 1902, str. 51-80), pomažući se Držićevim izvorom, Plautovom komedijom Menaechmi s motivom dvojice braće identičnih blizanaca. Budmani je utvrdio da je u Držićevoj komediji samo osnova ista kao kod Plauta, a zaplet je potpuno nov: “Nekome se Dubrovčaninu rode dva blizanca posve jednaka, od kojijeh jednoga otac izgubi u Mlecima gdje ga nađe i odgoji nekakav mletački vlastelin. Ovo se sasma slaže s Plautom kao i to što je u oba brata isto ime: u Držića Pjerin. Razlog jednakosti imena ne nahodi se u izvacima, ali valja da je sličan onome što je u Plauta, da se nadjelo ime izgubljenoga sina drugome. Gotovo se sve drugo razilazi od Plautova spleta. Otac … se vraća u Dubrovnik; ni jedan ni drugi brat nije oženjen; izgubljeni Pjerin (koga ćemo zvati Pjerin II) (…) dolazi u Dubrovnik (…). Na pozornici se vide kuće Pjerina, Lučile, Dijane i krčma.” (Budmani)
2. ↑ hoće – otac Pjerina I
3. ↑ grdobu – Lučilu
4. ↑ “Pjerin se potajno zaručio s Dijanom, kćerju … siromašnoga Dubrovčanina … i pita Obloždera poznaje li ga” (Budmani)
5. ↑ Pjerin je izbavio Dijanu i dogovorno s njezinim ocem s njom se zaručio.
6. ↑ ugovorio – Pjerinov otac
7. ↑ “Možda ovdje smišljaju kako postići cilj.” (Čale)
8. ↑ trbuh – “Obložder, kako i nadimak govori, tip je sluge, plautovskog parazita” (Čale)
9. ↑ razumniji – najrazumniji
10. ↑ imaš razlog – imaš pravo
11. ↑ na tudešku – na njemačku; kao što se spominje i u Dundu Maroju, njemačka prehrana na posebnom je glasu
12. ↑ pita – hrani
13. ↑ Oblo – Obložder od milja
14. ↑ Sjetna itd. – govori Dijanina sluškinja, koja ih ne vidi
15. ↑ Spominje kako se Dijana zaručila.
16. ↑ “Ugleda Pjerina (još ne Obloždera), i on joj nešto kaže o Dijani” (Budmani)
17. ↑ ona – Dijana
18. ↑ “Pjerin je uz određeni tekst vjerojatno štiplje” (Čale)
19. ↑ bubrežak od kvartjčrića od mlijeka – bubreg koji je pri zadnjem butu od mladog janjeta ili kozlića, koje još sisa
20. ↑ “Mrva predaje kitu Pjerinu.” (Čale)
21. ↑ Mrva pobjegne.
22. ↑ staraca – idu njegov i Lučilin otac. Pjerin i sluga odlaze u kuću.
23. ↑ Ja… – “nešto je doznao o Pjerinovim tajnim planovima, pa kao da hoće razvrći ugovor o zarukama.” (Čale)
24. ↑ Nika – njegova žena, Pjerinova majka. “Ovijem riječima Pjerinov otac ne pokazuje je kao da je blizu, nego hoće da reče kako ona može svjedočiti za ono što on govori” (Budmani)
25. ↑ većega – najvećega
26. ↑ na mačku mi se strigu – prave frizuru kao mačka. “Kao što se vidi, pored novosti u modi, i šišanje je u ono doba kao i danas bilo izvanjski znak promjena koje su mladi donosili u život uz reagiranje starijih” (Čale)
27. ↑ “Čoha je ovdje plašt” (Budmani)
28. ↑ Zove Pjerina, koji je u kući, a zatim će sići na ulicu.