Posveta
Svitlomu i uzvišenomu vlastelinu
Maru Makulji Puciću
Marin Držić.1
Budući, gospodine Maro, vridni vlasteline, plemenita krvi, srčani prijatelju, od mnozih moljen bio da komediju Tirenu (koju ovo minuto vrime, za ne stat zaludu, složih i za arajdat prijatelje prikazah) dam na svitlos, i budući se rodio naravi za poslužit i pogodit svakomu u stvari razložite, nije mi se moglo smanje neg njih volju učinit2, i najliše, er ova ista komedija3 bijaše jure u rukah od njekijeh ki je davahu svojijem prijateljem ispisovat, kojijem pismom s brjemenom bi ostala (kako i u Rimu Paskvin4) bez nosa i bez ruka, razbijena i razdrta, da joj se ne bi znao početak ni svrha5. I razmišljajući er bez pomoći od uzvišena gospodina ona bi bila kako lijepa divica bez uresa od svitlih haljina, odlučio sam (uzdavši se u ljubav ku mi si vazda nosio za tvoju6 slatku narav kojom si svakomu drag, kako su sve izvrsne stvari drage) rečenu komediju stavit prid tvoje svitlo lice, da ju ti tvojom dobrotom nakitiš, tvojijem razumom uresiš, tvojom plemštinom braniš i kriposti mnozima, kojima sjaš među vlasteli, tvojima druzi, kako sunce među zvjezdama. Sada, svitla krvi, hrabreni vlasteline, časti grada Dubrovnika, sinu velikoga vlastelina Dživa Makuljića, koga je svitla vridnos među nami kako sunčani zrak na nebi i na zemlji, primi ju za tvoju dobrotu i sjencom je od tvoje vridnosti pokrij, da ju slana od zlijeh jezika ne oznobi7, da ju vitar od nenavidnosti ne povali, da ju magla od neumjeteostva ne obujmi. I ako nije dostojna da ju štit od takoga vlastelina štiti, dostojna je tvoja kripos da male stvari velike čini; i što je podobno da tvoje uši pase, dostojno je da svak sliša. Ne drugo! Ja, koji sam vazda s velicijem priklonstvom tvojima se kriposti klanjao, sad, humiljeno celivajući ti ruke, s srcem i s dušom na tvoju se službu uvjetujem.
1. ↑ Posveta je tiskana u drugom izdanju Držićeve knjige Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi, U Bnecijeh, MDCVII, Polak Frana Bariletta, u kojemu je tiskana pjesnikova poezija i drame u stihu (Tirena, Novela od Stanca, Venere i Adon).
2. ↑ nije mi se moglo smanje neg njih volju učinit – nisam mogao drugačije nego im udovoljiti
3. ↑ komedija – autor ovo djelo tako naziva zato što je namijenjeno prikazivanju na sceni, a razlikuje se od pastirskih ekloga.
4. ↑ Paskvin – Pasquino di Matteo di Montepulciano, talijanski kipar, rođen oko 1425, a njegov se kip nalazi u Rimu na Piazza Pasquino, nedaleko Piazza Navona.
5. ↑ početak ni svrha – takvu su sudbinu, nažalost, imala mnoga djela koja nisu tiskana, kao uostalom i većina Držićevih djela (od kojih neka nisu niti sačuvana).
6. ↑ za tvoju – zbog svoje
7. ↑ da ju slana… – Držića su optuživali za plagiranje Vetranovića, što je Vetranović sam demantirao (Pjesanca Marinu Držiću u pomoć).