Prolog
Znaš kad mi ukrade dvije jalovice9,
tere čtova10 njima lupeže družinu,
četr dni pak s kima izleža u vinu?11
OBRAD
Družbu sam ja gostio i još ću gostiti,
er nisam rđa bio ni vedaš kako ti.
Promijeni vuk dlaku, ali ćud nikada:
prikladan si k raku ki ide nazada.
VUČETA
Komu se kažeš12, haj? Ali te ne znamo?
Ruku mi sjemo daj; nu odkle te imamo13?
OBRAD
Iz doma, brate moj; masaoca ovi mijeh
u lijepo mjesto ovoj, da prodam, donijeh.
VUČETA
Ostavi maslo sad, nu istom obidi
očima ovi grad. Kakav ti se vidi?14
OBRAD
Gizdav si naime15, Dubrovniče slavni,
danu si ti svime na vidjenje spravni.16
Diči se tve bitje nebeskim dari svim
kakono prolitje cvijetjem razlicim;
viđu17 te u goju pokojno18 gdi stojiš,
i jak bubreg u loju gdi se lijepo toviš.
VUČETA
Besjede ostavi! Gdi je mir, tu je Bog,
a život je pravi gdi je pravda i razlog.19
Ovdi, brate, putnik ima mirno stanje,
ne sumnji zao človik da mu uzme imanje;
lupežom lova ni, nî krvnikom stana;
zlo se ovdi i ne sni, milos je zgor dana.
OBRAD
Nut lijepe mladosti, što milo šetaju,
njekôme20 radosti sunčanom svi sjaju.
Do pasa u bradah21 starce vidim šetat,
da ih je, brate, strah u obraz zagledat.
VUČETA
A nuti vladikâ22! Ne vidiš ništa ti?
ljeposti njih slika je li gdi na sviti?23
OBRAD
Svijetle se njih lica meu lipim graćkami24
jak zvizda danica meu svitlim zvjezdami.
VUČETA
Nut što se milo sad ljepotom gizdaju,
grimizom jak zapad a svite njih sjaju.25
OBRAD
Ljepši Bog ki stvori ljeposti tolike,
meu vilam u gori nije njima prilike.
VUČETA
Vidiš li ovi grad i vlastele ove?
Po svemu svitu sad dobro ime njih slove.
Istočna gospoda po božjoj milosti
otmanskoga ploda miluju ih dosti;26
i tamo od zapada uzmnožna gospoda
ljube ih sva sada, – milos im tuj Bog da;
razmirja ne imaju na svitu s nikime,
korablje plivaju njih vitrom svakime.
OBRAD
Božji su dari toj, svakoja ki vlada,27
najveći, brate moj, čovjeku ke on da.
Mogu se oni zvat blaženi i čestiti,
ako budu poznat njih dobro na sviti,
i ako hvaliti Višnjega budu ki
može umnožiti i uzet dar svaki. –
Ka je ovoj dubrava?28 Ali su i ovdi gore?
Kô li se gizdava uvrže meu dvore?29
VUČETA
Ah, ah, ah, bogme smijeh! Obrade, ovdi se ć’
nagledat čuda tijeh kijeh vijeku30 vidjet neć’:
iz vode će ispliti jedna vil ku Ljubmir
njeki će ljubiti, vele uzmnožan pastir,
koga će jedan dan lijepa vil gledati
gdi hoće žalostan sam sebi smrt dati,
pokli ga ne ljubi (tako će tužan mnit)
draga svoja ljubi31, ka se će na nj smilit,
ka ga će svojome ljubavi darovat,
uvijeke kojome moć se će blažen zvat.
Ma huda nesreća, od slatkoga mira
koja je zla smeća, donijet će satira,
ki ih će tuj smesti32 i ki će njih rados
divjome obijesti svrnuti u žalos.
Satir će u taj čas u čudan bijes udrit,
kad bude na obraz prilijepe vil pozrit;
Ljubmiru dragu vil hotjeće ugrabit, –
vila će kako stril iz luka prid njim bit;
satir će ma zaman it za njom po gorah,33
slidiv ju noć i dan trajat će u suzah.
Vila će pak iskat dragoga Ljubmira;
Ljubmir će vilu zvat a kleti satira,
koji njih veselje veliku i rados
u gorko dreselje obrnu i žalos.
Sumnit će tuj Ljubmir da svoju34 dragu vil
ne bude zli satir po nesreći osvojil;
svud ga će tim iskat, da mu se osveti,
š njim se će pak sastat i š njim će boj biti:
satir će udarit stijenom sa svu moć
Ljubmira, – i neće umrit, ma se će prinemoć.
Vila će tuj priti; od gorke tužice
hotjeće umriti, razdrijeće sve35 lice.
Bozi se će smilit, dušu će toj vili
od tijela odilit, da veće ne cvili;
pak ju će vratiti na slatki goj i mir,
kad se oporaviti bude tužni Ljubmir.
Mnogo će još tužit i gorcijeh dana proć,
dočim ih sadružit ljuvena bude môć;
er mnozi lijepu vil ki budu viditi
za njom će ljuven stril u srcu ćutiti,
koji će smetati ljuvenu njih rados,
čim budu iskati sadružit nje mlados.
I sve se će što t’ rijeh govorit u pjesan!
OBRAD
Ah, bože, čudâ kijeh naslušah se u ovi dan!
Sve li se će ovdi toj što kažeš zgoditi?
VUČETA
Sve, mili brate moj, sve ćeš sad viditi!
U bolji čas nikad nijesi mogao doć
neg danas u ovi grad, iz koga ć’ veseo poć.
OBRAD
Tko toli razuman nađe se ter takoj
postavi u pjesan taj čuda, brate moj?
VUČETA
Tko doma ne sidi i ne haje truda,
po svijetu taj vidi i nauči svih čuda.
Hladenac jes jedan tuj blizu kraj gore,
izvire mora van, a teče u more;
“Rijeka”36 se taj zove hladenac medeni,
vrhu svih ki slove u gori zeleni.
Vilinji tu je stan i s vencom na glavi
prolitje ljepši dan tuj vodi u slavi;
a zemlja na lice ljuveno gledaje37
razliko cvijetjice iz skuta mu daje.
Tuj jedna dubrava38, Obrade, jes koja
zlate dunje dava, – toj čudo vidjeh ja;
čuju se i pjesni tuj, brate, anđelske,
da duša uzbijesni od slasti tej rajske
Sad jedan mlad djetić39 s tim vilam pri vodi
stare kuće Držîć svu40 mlados provodi,
koga su tej vile od bistra hladenca
dostojna učinile od lovorna venca,
ki mu su na glavu stavili za ures,
da ovu državu proslavi do nebes.
Otajna naravi sva41 mu odkrivaju,
ki im bog objavi u vodah da znaju.42
Taj mladac sad pjesni tej spijeva kraj rike,
da ljudem duh bijesni od slasti43 tolike.
Taj stavi u pjesan nesreće Ljubmira
i vile ljuvezan i divjač44 satira;
taj složi čim će sad izabrana mlados
proslavit ovi grad i puku dat rados.
I stari njegovi vodu su tuj pili45
odkle je grad ovi i s vilam općili;
svud Džore Držića slove svitlo ime,
uresna mladića Božjim dari svime.
Kad mladac spijevaše, jak Orfeo46 zvirenje
za sobom vođaše i dubja i kamenje.
Mnozi su još bili pri vodah ki takoj
s vilam su općili u vrime staro toj.
Gdje Šiško Vlahović ne slove mudrosti,
toli slavan plemić, meu svitlom mladosti?
Pune su planine, pune su i gore,
polja i ravnine i široko more
imena puno je Šiška Vlahovića
vridna čas koji je izbranih mladića.
S tolikom radosti taj mladac spijevaše,
er svakoj mladosti srca podiraše;
gizdave sve vile lugove ohođahu,
stanove svo’e mile, a za njim hođahu.
OBRAD
Je li tko drugi sad u ovoj državi
da takoj ovi grad pjesnima tim slavi?
VUČETA
Mnozi su47, Obrade! Među ine jes jedan
remeta svet48 sade na školju bogom dan,
pričiste tej vile od voda49 studenih
koga su obljubile vrh mladac svih inih.
Na školju tuj stoje anđeoski u vas glas
pripijeva i poje Višnjega slavu i čas,
u kom se veseli, liposti koga i moć
svakčas već znat želi za već ga slavit moć.
Kad pjesni ljuvene taj spijeva kraj mora,
zamuknu sirene i vile od gora;
a ribe, ke more široko plivaju,
i zviri od gore sve ga uzslušaju.50
OBRAD
Blažen se rit možeš, Dubrovniče, svime,
pokoli tač sloveš pjesnivci takime.
Kako te liposti vrh mnozih gradova,
tač svakom milosti višnji Bog darova;51
Višnji te i shrani u svojoj milosti
rata i glada ubrani i svake gorkosti.
VUČETA
Stan’mo ovdi gdigodi, ter ćemo sve vidit.
OBRAD
Makar tuj pri vodi.
VUČETA
Ne, tudi će oni it.
8. ↑ Sačuvana su dva prologa Tirene, ovaj napisan za prvu izvedbu 1548, i drugi, tiskan također u drugom izdanju Pjesni Marina Držića iz 1607. godine, među Držićevim pjesmama pod brojem 27, a napisan za drugu izvedbu Tirene godine 1551. U ovom se prologu Vučeta, koji je već živio u Dubrovniku i iskusniji je od Obrada, odnosi prema njemu onako kako će se Obrad, ostavši u Dubrovniku iduće dvije godine, ponašati prema Pribatu u tom drugom prologu.
9. ↑ jalovice – mlada krava, koza ili ovca što još nije bila steona
10. ↑ tere čtova – te si počastio
11. ↑ četr dni pak s kima izleža u vinu – s kojima si se potom četiri dana izležavao pijući
12. ↑ kažeš – pretvaraš
13. ↑ odkle te imamo? – odakle stižeš?
14. ↑ vidi – čini
15. ↑ naime – osobito
16. ↑ danu si ti svime na vidjenje spravni – dapače, svima si spravan kao uzor
17. ↑ viđu – vidim
18. ↑ pokojno – mirno
19. ↑ razlog – razum, razumnost
20. ↑ njekôme – nekom
21. ↑ do pasa u bradah – u to su vrijeme stariji Dubrovčani nosili duge brade
22. ↑ vladika – vlasteoska gospođa, vlastelinka
23. ↑ na sviti – na svijetu
24. ↑ njih lica meu lipim graćkami – njihova lica među građankama, koje su također lijepe
25. ↑ grimizom jak zapad a svite njih sjaju – njihove haljine sjaju grimiznom bojom kao sunce na zapadu
26. ↑ istočna gospoda … otmanskoga ploda – Turci, s kojima su u to doba Dubrovčani bili u dobrim odnosima, plaćajući im danak
27. ↑ svakoja ki vlada – koji svime vlada
28. ↑ Ka je ovoj dubrava? – Scenografiju je činio prikaz šume i gorâ.
29. ↑ Kô li se… dvore – Kako li se gizdava (dubrava, gore) uvuče među dvore?
30. ↑ vijeku (uz negaciju) – nikad
31. ↑ svoja ljubi – njegova draga
32. ↑ smesti – omesti, poremetiti, donijeti im nesreću, smeću
33. ↑ satir će ma zaman it za njom po gorah – ali će satir uzalud ići za njom po gorama
34. ↑ svoju – njegovu, Ljubmirovu
35. ↑ sve – svoje
36. ↑ Rijeka – Rijeka dubrovačka, medeni izvor u kojemu žive vile, muze dubrovačkih pjesnika; Držić ih spominje na više mjesta u svom opusu.
37. ↑ gledaje – gledajući
38. ↑ dubrava – Dubrovnik
39. ↑ mlad djetić – Marin Držić
40. ↑ svu – svoju
41. ↑ otajna naravi sva – sve tajne prirode
42. ↑ ki im bog objavi u vodah – koje im je Bog objavio u vodama
43. ↑ duh bijesni od slasti – odnosi se na “furor poeticus”, platonističko učenje o pjesničkom nadahnuću, prema kojemu je pjesnik u trenutku stvaralačkog zanosa u nekoj vrsti mahnitosti, koja mu dolazi s neba, pa postaje sličan bogu.
44. ↑ divjač – divljina, surovost
45. ↑ Slijedi pohvala Držićevim uzorima, Džori Držiću (1461-1501) i Šišku Menčetiću Vlahoviću (1457-1527). I njih dvojica su “s vilam općili”.
46. ↑ Orfeo – Orfej, mitski pjevač iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i zvijeri da ga slušaju; kada je njegova žena Euridika umrla od zmijinog ugriza, Orfej ju je pokušao izbaviti iz podzemnog svijeta, ali je prekršio uvjet da se neće osvrtati da je vidi prije nego što izađe na površinu, te je ona zauvijek ostala u podzemlju.
47. ↑ Mnozi su – Odnosno, u Dubrovniku ima još mnogo vrsnih pjesnika
48. ↑ remeta svet – sveti redovnik, tj. Mavro Vetranović Čavčić (1482-1576), koji je živio pustinjačkim životom na otočiću Sv. Andrija od 1534-42, a kasnije u samostanima na otocima Mljetu i Lokrumu.
49. ↑ vile od voda – sirene, koje se niže spominju
50. ↑ Kad pjesni ljuvene… – Držić Vetranovića uspoređuje s mitskim pjevačem Orfejem, što nije slučajno, jer je Vetranović autor mitološke drame Orfeo.
51. ↑ Kako te liposti … Bog darova – kao što te je ljepotom nad mnogim gradovima, tako te je i svakom milošću obdario višnji Bog.