Prolog drugi komedije prikazane u Držić na piru
OBRAD I PRIBAT.273
OBRAD
Maj, tko će bit ovoj?
PRIBAT
Nut čuda čudnijeh!274
OBRAD
Pribate, ti li s’ toj?
PRIBAT
Nut stvari uljudnijeh!275
OBRAD
Što su te besjede? Ovamo pogledaj!
Tko li te dovede, zla naplato276, ovdi?
PRIBAT
Haj!
OBRAD
Ali me ne poznaš277, vuhvino?!
PRIBAT
Ne, brate!
OBRAD
Vlatkovića ne znaš Obrada, Pribate?!
PRIBAT
Ti li s’ toj, Obrade, žuđeni tolikoj?
Ma tko da te sade tuj pozna, brate moj?
Kakono knez jedan u svitlih haljinah
baniš se278; ja, bijedan, da s’ ti, nikad ne mnjah.
OBRAD
Gdi su dobri ljudi, dobro je tuj svako,
meu ljudmi zle ćudi nî časti nikako;
a razum svakoja279 i uživa i vlada,
bež njega nî goja ni sreće nikada.
Tko opći280 s dobrima, blizu je dobra taj,
a tko opći sa zlima, slijedi ga plač i vaj.
Ma nu mi kaži sad: kako si uljezao?
Jeda si koje mlad281 za ovi pir donesao?
PRIBAT
Nijesam, nego sad zgodi mi se upazit
urvom282 mnogu čeljad u ovi dvor ulazit;283
i takoj š njima ktjeh zajedno uljesti;284
ali već ne umjeh, moj brate, izljesti.285
Njeke godišnice286 k sebi me zovljahu,
ovake rilice nadute287 nošahu;
svaka njih veljaše: “Jes’ li se oženio,
Vlaše kukuljaše?288 Brižan se okamenio!”
Tisknuše mnom gori289, gdje kad se ugledah,
raj mi se otvori, ter čuda gledat stah.
Sad, brate, Obrade, kako oni ki sve znaš,
gdje smo ovo mi sade, molju290 te, sve mi kaž’.
OBRAD
Ah, ah, ah, Pribate, sreća te je danas
dovela ovdi, brate, gdi ć’ imat svaku čâs;
odkle ćeš pjan i sit i s punim bisaci
s blagosovom izit s mnozima junaci.
Svitli je stan ovoj Džula Pjorovića,291
u Gradu tolikoj počtena plemića,
ki srebro mjeraše, Pribate, starići292,
i srebrom pijaše293 s družinom plemići.
Unuci njegovi, junaci primili,
kakono knezovi šetaju u svili,
a Nika Držića294 sinovi gizdavi,
svijetla mladića u ovoj državi
od roda staroga Držića vridnijeh,
ki su mjesta ovoga kruna i čâs vrh inijeh.
Star’ji se sad295 ženi, komu je Vlaho ime,
ah, vitez hrabreni, pravi plemić svime!
Djevojku je danas doveo u svoj dvor,
koje sja lip obraz jak296 sunce iza gor,
svijetla plemena Sinđičevîć kuće,297
od davnjih vrjemena vridne i moguće.
PRIBAT
Ljepotâ s nebesa ja se ovdi nagledah,
ma svasma čudesa od tebe naslušah.
OBRAD
Još nijesi tretji dio298, što ću ti spovidit,
ni čuo ni vidio, – čuda ćeš još vidit!
PRIBAT
Nut mile čeljadi, nut božje milosti!299
I stari i mladi puni su radosti!
OBRAD
Svojta je čestita sve ovo ženika,
sve krv plemenita, ures Dubrovnika,
svijem dobrom ki sada od istoka deri300
slove301 do zapada i odkud dmu sjeveri302.
PRIBAT
Odzgor je taj milos, ku, Bože, jedina
umnoži303 tva kripos s nebescijeh visina!
Nut lijepih vladika, nut rajske milosti!
Je li njim prilika304 u višnjoj svitlosti?
OBRAD
Rumena njih lica svitlosti već gore305
neg zvizda danica u jutro vrh gore.
PRIBAT
Ljepši Bog ki stvori ljeposti tolike,
meu vilam u gori nije njima prilike.
OBRAD
Nevjestu pogledaj! Ne vidiš ništa ti,
gdi je sva kako raj u zlatu viditi?
PRIBAT
Svitli se nje ličce meu lipim plemkami
kakono sunačce meu svitlim zvjezdami.
OBRAD
Ljuvena i mila vidjet je u biseru
u gori jak vila pri bistru jedzeru.
PRIBAT
Što je nad zvjezdami u višnjoj svitlosti,
kad su ovdi meu nami tolike liposti?
OBRAD
Vidiš li ovu čeljad, toliko gizdavu?
Vridnosti časte grad i svu ovu državu.306
PRIBAT
Da ih Bog sahrani u svojoj milosti
i da ih ubrani307 svakoje žalosti!
Ma, nu mi kaži sad: po čem si ovdi ti?308
Odkad li s’ u ovi grad došao čestiti309?
Ke li su svitle toj na tebi haljine?
Haljinam, brate moj, a i obraz prosine;
drugi si viditi, žî mi310 ljubav tvoja!
OBRAD
Nemoj se čuditi, – sve ti ću kazat ja.
U vrime od poklad onomlani311 dođoh
u lijepi ovi grad i Vučetu312 nađoh, –
ako znaš Vukčića, – odavna ja ga znah, –
od koga mladića čuda se naslušah
a nagledah većih. Pribate, odtada
dijelit se ne umih313 iz ovoga grada.314
Kaza mi315, brate moj, u rijeci kraj gore316
od vila čudo toj, ko’e se izrit ne more,
ko’e vidjet otidoh, ma ja ne vjerovah.
Ali tuj kad pridoh, u raju se ugledah!
Tuj vidjeh prolitje gdi vodi tihi dan
i gdi blazni cvitje da ide zemlje van;317
a ptice razlike odsvud žuberahu,
regbi tuj kraj rike lito pripijevahu;
sva narav veselje odasvud kazaše318,
a gorko dreselje nadalek stojaše.
Tuj vidjeh njeku vil prisvitla uresa
ke319 sjaše obraz bil jak sunce s nebesa,
gdi dipli izbrane320 dariva Držiću
od riječkih vil strane321 veleći mladiću:
“Tebi se hraniše dipli ove samomu
ke mnozi želiše u lugu ovomu;
uzmi ih, ter odsad kraj rike na travi
Dubrovnik slavni grad svireći322 proslavi,
Apolo323 da se i njim odsada pogizda
gradovi jak inim ki slovu vrh zvizda”.
Vazam ih324 mladić tî nače325 t’ mi, brate moj,
tuj u nje326 sviriti u njeki tolikoj,
Obrade, medan glas, da moju dušu tad
obujmi veća slas, ner se izrit može ikad;
tuj tiho prolitje od slasti bijesniješe,327
komu lipo cvitje zlati pram resiješe.
Vrativ se ja gradu, taj čuda spovijedah
i staru i mladu i koga susrijetah;
ali se, brate moj, mnozi mnom rugahu;
“Istina nije toj, Vlašiću!” veljahu,
“Držića svi znamo pobolje nego ti,
priko mora tamo328 ki učî sviriti,
komu se raspuknu sviraoca učeći,
a grlo zamuknu, u Gradu hoteći
s spjevaoci boljima glasom se natjecat,
visok glas tko ne ima, s kojim ga nî spijevat!”
Ma kad on dođe329, pak i poče sviriti,
tuj, kako manen, svak ide ga sliditi.330
A mene darivat počeše vlastele331
i na njih332 službu zvat i ljubiti vele;
istini333 er taj glas donio bijeh iz rike,
od Grada ki je čâs i bit će uvike.
Ključe mi ončas da od krčme Bojković,
ke držim i sada, i Martin Šumičić334,
komu ovdi sad služim na piru šurinu335
kruh, larad336, – vladam svim, a kuplju337 se u vinu;
er toga Držića ljube ti vlastele
kako sve mladića ljubežljiva vele.
Onomlani338 u pjesni pripijeva Ljubmira339
i vile ljubezni i divjač340 satira;
ma vjetri ne daše ništa čut341, brate moj!
Sjever odtud dmaše usiono tolikoj,
da srca pucahu od studeni i mraza,
ter ljudi bježahu smrtnoga poraza342.
Tim hoće Ljubmira pripijevat i danas
sega slavna pira na počtenje i na čâs.
PRIBAT
Ah, čuda, Bože moj, kojih se naslušah!
Ovdi li ‘e dubje343 ovoj uzraslo?
OBRAD
Ah, ah, ah!
Nu hodi sa mnome! Sada ćeš sve znati.
PRIBAT
Ne mogu s tobome neg dobro imati.
OBRAD
Jesti ćeš tijeh slasti kijeh vijeku344 nijesi io345,
plovaćeš346 u masti.
PRIBAT
Višnji Bog hvaljen bio!
273. ↑ Sačuvana su dva prologa Tirene, prvi, napisan za prvu izvedbu 1548, i ovaj drugi, tiskan također u drugom izdanju Pjesni Marina Držića iz 1607. godine, ali među Držićevim pjesmama pod brojem 27, a napisan za drugu izvedbu Tirene godine 1551. Ovaj je prolog “više prigodnog karaktera i napisan specijalno za izvedbu na svadbi Vlaha Držića”, a za tisak u sklopu Tirene Držić je odabrao prvi prolog, “koji mu se opravdano činio boljim” (Torbarina). Ovdje se Obrad, koji je u međuvremenu proživio dvije godine u Dubrovniku i upoznao ga, odnosi prema neiskusnom Pribatu onako kako se Vučeta u prvom prologu odnosi prema pridošlici Obradu.
274. ↑ Nut čuda čudnijeh! – “Pribat se, kako poslije objašnjava (st. 21-22) zatekao u raskošnoj sredini prvi put u životu pa se divi sjaju plemstva, ljepoti vladika, bogatstvu građana i samoj odjeći koju Obrad nosi pa ga zato ne može ni prepoznati.” (F. Čale)
275. ↑ uljudnijeh – ljupkih, ugodnih
276. ↑ zla naplato – nesrećo (možda u značenju dužniče, neuredni platišo)
277. ↑ ne poznaš – ne prepoznaješ
278. ↑ baniš se – oholiš se, ponašaš se poput bana
279. ↑ svakoja – svime
280. ↑ tko opći – tko se druži
281. ↑ koje mlad – štogod mladi, koju mladu životinju (janje, telića ili sl.)
282. ↑ urvom – vrvom, žurbom
283. ↑ u ovi dvor ulazit – vidio je kako mnogo ljudi ulazi u tu kuću, ali nije znao zašto
284. ↑ ktjeh … uljesti – ušao sam (“povučen rijekom ljudi i znatiželjom” – F. Čale)
285. ↑ ali već ne umjeh, moj brate, izljesti – zbunjeni i priprosti Pribat nije znao pronaći izlaz iz bogate palače uređene za svadbu i pune ljudi
286. ↑ godišnice – seoske djevojke koje su gradski gospari uzimali za sluškinje u gradu, najčešće na godinu dana, dok se ne bi udale
287. ↑ rilice nadute – napučena usta (njuškice)
288. ↑ Vlaše kukuljaše – “vjerojatno su fratra nazivali kukuljašem” (F. Čale)
289. ↑ gori – na gornji kat
290. ↑ molju – molim
291. ↑ stan … Džula Pjorovića – “djeda mladenke Marije po majci, bogatog trgovca Julija Cvjetkovića koji se u Genealogiji spominje kao Giuliano de Florio Turcinovich. On više nije bio živ, jer je umro još 1548. godine, pa stoga nije tada bila održana svadba Marije i Vlaha Držića, koji je te godine s budućim tastom bio sklopio vjenčani ugovor (Marijin miraz i nasljedstvo iznosili su 50.000 dukata).” (F. Čale)
292. ↑ starići – starićima, stâr i starići bili su u Dubrovniku mjere za žito, starić je sadržao oko 8 litara; dakle: koji je toliko bogat da je srebro mjerio starićima
293. ↑ srebrom pijaše – pio je iz srebrenih posuda
294. ↑ Nika Držića – dum Marinova stričevića
295. ↑ sad – “o pokladama 1551. – Vlaho je, dakle, pjesnikov rođak. On je platio i prvo izdanje Tirene (s drugim sastavcima, pa i ovim pjesmama) tiskano te iste godine, od kojeg se nije sačuvao ni jedan primjerak.” (F. Čale)
296. ↑ jak – kao
297. ↑ Djevojku … Sinđičevîć kuće – “Mariju, kćer Stjepana Sinčičevića Aligrettija iz bogatih građanskih krugova, tada jedinicu. Vlaho se prije trebao oženiti njenom sestrom Klarom, koja je međutim umrla.” (F. Čale)
298. ↑ tretji dio – trećinu
299. ↑ nut božje milosti – u značenju: “divota li je vidjeti!”
300. ↑ deri – do, sve do
301. ↑ slove – na glasu je
302. ↑ dmu sjeveri – pušu sjeverni vjetrovi
303. ↑ umnoži – neka umnoži
304. ↑ je li njim prilika – ima li njima sličnih
305. ↑ već gore – više, jače gore (svijetle)
306. ↑ vridnosti časte … – po svojim vrijednostima su na čast gradu i cijelom kraju
307. ↑ ubrani – obrani, sačuva od
308. ↑ “Poslije konvencionalne pohvale mladencima, pirnicima, vladikama, uglednicima Dubrovnika, slijedi, kao i u prvom prologu Tireni, dulji odlomak posvećen samom pjesniku, s aluzijom na otpore neprijatelja njegovu talentu i na prvu izvedbu djela po lošem vremenu.” (F. Čale)
309. ↑ čestiti – sretni, bogati
310. ↑ ži mi – neka mi živi, živjela
311. ↑ onomlani – “prije dvije godine, o pokladama 1549, točnije izm. 15. veljače i 5. ožujka. Ova druga, pak, predstava, prema Kolendiću, najvjerojatnije se održala u nedjelju 11. siječnja 1551. a priredila ju je diletantska družina u kojoj su bili mladi drugovi Vlaha Držića.” (F. Čale). Međutim, na naslovnoj stranici nedavno pronađenog prvog tiskanog izdanja Tirene, navedeno je da je izvedena godinu dana ranije, 1548.
312. ↑ Vučeta – Obrad i Vučeta govorili su prolog u prvoj izvedbi
313. ↑ dijelit se ne umih – ne mogoh (ne znah) se rastati
314. ↑ “Ostao je dakle u Dubrovniku pa je zato sada toliko iskusan da Pribata može obavijestiti o svemu što je piscu stalo da publika čuje.” (F. Čale)
315. ↑ kaza mi – Vučeta
316. ↑ u rijeci kraj gore – U Rijeci dubrovačkoj, “boravištu muza dubrovačkih pjesnika” poput antičkog Helikona (F. Čale)
317. ↑ gdi blazni … – kako mami, privlači cvijeće da nikne (proljeće)
318. ↑ kazaše – pokazivaše, odavaše
319. ↑ ke – kojoj, od koje
320. ↑ dipli izbrane – prenes: pjesnički dar
321. ↑ od riječkih vil strane – u ime vila iz Rijeke dubrovačke
322. ↑ svireći – pišući poeziju
323. ↑ Apolo – Apolon, starogrčki bog sunca, pjesništva i glazbe
324. ↑ vazam ih – uzevši ih (diple)
325. ↑ nače – poče, započe
326. ↑ u nje – u njih
327. ↑ slas … bijesniješe – “nebeski dar Apolona, odnosno muza, u pjesniku izaziva nadahnuće, stanje svojevrsne stvaralačke mahnitosti, “furor poeticus”, a to platonističko učenje Držić više puta izražava ovakvim slikama projicirajući osjećaje u krajolik” (F. Čale)
328. ↑ priko mora tamo – u Italiji
329. ↑ kad on dođe – kad se on vratio (iz Italije)
330. ↑ kako manen, svak ide ga sliditi – kao mahnit svak za njim ide
331. ↑ A mene darivat počeše vlastele … – Obrad objašnjava kako je ostao u Dubrovniku, u službi vlastele
332. ↑ njih – njihovu, svoju
333. ↑ istini – istiniti
335. ↑ šurinu – Vlaho Držić je šura Martinu Šumičiću, koji se poslije Fjorine smrti oženio Vlahovom sestrom Dživom
336. ↑ larad – slanina
337. ↑ kuplju – kupam
338. ↑ onomlani – prije dvije godine
339. ↑ Ljubmira – glavnog junaka Tirene
340. ↑ divjač – divljina, surovost
341. ↑ ma vjetri ne daše ništa čut … – bio je siječanj, te je jaka bura omela predstavu na prostoru pred Kneževim dvorom, stihovi se nisu mogli čuti i publika je otišla
342. ↑ smrtnoga poraza – od smrtne pogibelji
343. ↑ dubje – stabla koja predstavljaju scenografiju, a Pribat se kao priprosti pastir čudi kako mogu rasti u zatvorenom prostoru
344. ↑ vijeku (uz negaciju) – nikad
345. ↑ io – jeo
346. ↑ plovaćeš – plivat ćeš