MILA PAVIĆEVIĆ

(1988.)

TIRENA

Tko je taj na saj svit anđeoski ki poje?
Bijela noć otvara zjene. U tami boje
se djeca jer nema ptica. Ulice su vrele,
puste. Ti dišeš, gledaš, hodaš. Smjele
tvoje su kretnje. Imaš plavo klupko.
Pozdravljaš gospòđe, dakako, ljupko.

Nema više anđela. Svi su mrtvi, čisti.
Hodamo. Cvjetaju glečeri. Ujutro čisti
se prvi snijeg. Sve je komedija. Nitko
se ne smije, a svi su pijani. Pitko
je more. Miriše drijenak. Nestaje sjena.
Prevrćeš klupko, šapćeš: Tirena!

KUPIDON

Vodi’ ćeš danas Adona svezana
i Veneru, i Didonu, i još krdo pasa.
Lanci zveckaju. Miriše smola.

Vodit ćeš danas i ptice, i ruke,
i čitava tijela. Već voda gorko
cvili, drhti, plače i stenje.

Vodit ćeš danas riječi i zvuke,
kad gluho kolo u buci krene.

Vodit ćeš i vukodlake,
braću im kojake,
tražit ćeš ih mrtve.

Naći ćeš i mene.

Prvotisci