ROKO DOBRA

(1930. – 2017.)

A LJUDI ĆE NAZBILJ …

Moralo se more uzoholit pjenom,
A galebi, sretni, veselit nad Gradom
Rodio kad si se i s kotorskom sjenom
Izgubljena plemstva, s visokom ogradom.

Na stazi životnoj, maglom ovijenom,
Dunda ćeš Maroja, s rasipnim sinom,
Ruk mu uzdrhtalih, dušom opijenom
Žarkim dukatima, spojit s vječnim Rimom.

I sav ćeš se predat sudbini u šake,
Ćutjet ćeš nevolje u hodu do slave;
Venera će zalud zvjerke htjeti jake

Izbit Adonisu iz gorde mu glave;
Duh će ti buntovni lebdjet iznad rake,
Ragusom će sjati sunce tvoje jave,

A ljudi će nazbilj natkriliti – svrake!

Prvotisak