IVICA ŠUŠIĆ

(1962.)

SVE JE NAHVAO

M. Držiću

Sve više je ljudi što vuku nahvao
I uvijek nam sudi onaj tko je zao.

Vlast je ipak slatka i mladcu i starcu,
To je želja svaka, ludu i mudracu.

Evo i ja sada razmišljam o tomu
Što to može pravda naspram zlopoklonu.

Jesi li trebao, gizdat se, dičiti,
Ili jednostavno kralj od smijeha biti.

E to je već drugo, znam reći ćeš mi ti.
U Gradu je jugo, sve puno gluposti.

Nakaza ludih je dvadeset na broju
Dok moje orgulje Bogu slavu poju.

Ako sam i znao putove vedrine,
U meni čučao čovjek pun gorčine.

Hvala dragom Bogu što me stvori vidrom
Da kad hoću mogu vladati kormilom.

Varan i zatiran, siroti ovaj puk,
Otpočetka dužan, naučio na muk.

A star je i mudar, zna što je fortuna
Da bit će gospodar onaj bez razuma.

O sve je nahvao i vazda će biti.
Mnogih mi je žao, ne znaju živjeti.

Prvotisak

Držićevo poprsje, rad Ivana Sabolića