SLAVKO JENDRIČKO

(1947.)

METAFIZIČKA RAZGLEDNICA MARINA
DRŽIĆA

Govorim
i preuzimam sav rizik. Spomen na ljubav
mijenja boju duše. Gle:
iz gondole grmi mjesečev šaman.
Netko posreduje poljupcima.
Gdje su ti usta, da ih prime, uzgoje svjetlost
za mrklu tamu u kojoj ćeš sve vidjeti,
hostiju kao prevruće sunce, uspomenu
s osjećajima oslobođenim od krvi.
Piše ti razglednicu.
Venecija. Kako sad tone.
Smočen, kopam posljedicu.
Najstrašnije glasno more koje se ubilo.

Zimska katedrala, Zagreb, 1998.

VIDRA DUBROVNIKA

Marine, to sve i više
memorira Bog
I vi, Vladiko
nebeskih stihova Stroj;
prazan govnar bulji
u apstraktni Broj,

I znanstveni socijalizam
u
do savršenstva uzgojenoj
Tehnici nesreće,

apstraktni humanisti
idu mi na živce
memorije plavca mi ovog
mora hrvatskoga.

Orguljaš na kompjutoru, Sisak, 2000.