TAHIR MUJIČIĆ

(1947.)

NOVELA OD STRANCA*

– – – – –

DRŽIĆ: (pjeva)

Kad dvadeseto napunih ljeto,
Opatom postah koločepske župe
I premda je vodih pobožno i sveto,
Dubrovnik mi plati nogom u …

Ogorčen pređoh u drugi sektor,
Zamijenih klecalo za školske klupe:
U Sijeni bijah studentski rektor
A ona mi vrati nogom u …

Odlučih da ponovo promijenim fah
Te osnujem dvije-tri kazališne trupe.
Premda ni jednom ne doživjeh krah,
Nagrada opet bje nogom u …

Tudešak Rogendorf tada me povede
U misije neke sumnjive a skupe,
Kad vrijeme dođe račun da se svede
Ja izvukoh opet nogom u …

Pa viknuh na kraju već pomalo ljut:
Kakve su ovo navike glupe
Da za sve što činim, baš svaki put,
Zaradim samo nogom u …?

Odgovor dobih, dični moj skupe:
U škinu pest – i nogom u …

– – – – –

LUCREZIA: (zapjeva)

Pođimo skupa, Marine,
U jedno skitanje dugo,
Predajmo jedno se drugom
I svijet neka se raspline.

DARSA: (pjeva)

Meni je lutanja dosta
I smiraj tražim u radu,
U ovom tek želim gradu
I sretan i slavan postat.

OBOJE: (pjevaju)

Tražimo malo, tek kut
Gdje mogli sretni bi biti,
Al sudbom predane niti
Na razlik vode nas put.

– – – –

DARSA: (zapjeva zaneseno i sladunjavo)

Na put ćemo dugi poći
Što nigdje nema mu kraja,
Sred tihog brezovog gaja
Ljubit u toploj se noći.

Nebo će na nas da toči
Kaskade zvjezdanog sjaja,
Okusit slasti ću raja
S usana njezinih moći.

Oh, kako će lijepo biti –
Od sreće već sav se ježim –
Na nekom sunčanom žalu

U krilu njenom se sviti,
Služit se riječima nježnim
I život shvatit ko pastoralu!

– – – – –

Senker – Škrabe – Mujičić: Porod od tmine, Zagreb, 1979.