SABO BOBALJEVIĆ MIŠETIĆ GLUŠAC

(1529. – 1585.)

SONET DRŽIĆU ‘U SMRT’

Držiću, čiji sladak, čist i mio
pjev u govòru ljupku roda tvoga
prosvijetlio je ljudska srca mnoga,
da Flori i Mantu Grad bi jednak bio.

Kad si pod zrakom živog Sunca sijo
dok na tebi je bila zemna toga,
kako tek sada blistaš ispred Boga,
kad smrtni plašt ti svjetlost nije skrio?

Mislim, uz druge duše njemu mile
blaženih, trećem nebu i ti sjaješ,
ko što sred zvijezda mjesec sja i sunce.

Sretniče, jer su tu ti vođom bile
svjetlosti takve, sada gore traješ
dosežuć sjaja svakoga vrhunce.

S talijanskog preveo Frano Čale

Pjesni razlike, Zagreb, 1998.